Kad je o krevetima i njihovom finaciranju riječ, najviše zakinutom izgleda Psihijatrijska bolnica Lopača koja je prema županijskom prijedlogu tražila ugovaranje sveukupno 70 novih postelja od čega ih je pet trebalo biti namijenjeno liječenju adolescenata, 15 za palijativnu skrb, a 50 za dugotrajno liječenje kroničnih psihijatrijskih bolesnka.
Inače, Psihijatrijska bolnica Lopača, jedina je bolnica u Hrvatskoj čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, a financira se iz četiri izvora. Osim proračuna Grada Rijeke koji financira i boravak kroničnih socijalno ugroženih psihijatrijskih bolesnika, dvadeset kreveta za kronične duševne bolesnike koji ne mogu u domove pokriva Ministarstvo socijalne politike i mladih, deset kreveta za adolescente finacira HZZO dok se ostatak kreveta financira tržišno. Ravnatelj bolnice dr. Radmir Rakun potvrđuje da je pritisak na bolnicu velik, posebno kad je riječ o adolescentima oboljelih od kroničnih psihijatrijskih bolesti te starijoj populaciji.
– Jako mi je drago da se na naš poticaj otvorila tema koja postavlja pitanje zašto Ministarstvo zdravlja ne prati projekte iz zdravstva u Gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji – kaže predsjednik županijskog Savjeta za zdravlje Nikola Ivaniš. Riječki liječnik i PGS-ovac ipak upozorava da cijeloj problematici treba pristupiti sveobuhvatno, a ne samo parcijalno.
– Nažalost, govori se uglavnom o hospiciju, no u suštini se radi o jednako važnim projektima kao što su jačanje crikveničke Thalassotherapije i Lječilišta Veli Lošinj. Tu je i bolnica Lopača koja zbrinjava psihijatrijske bolesnike, ali i socijalnu psihijatrijsku populaciju. Sve je to preskupo za Grad Rijeku i nužno je da HZZO počne financirati niz sadržaja u toj bolnici – smatra Ivaniš.
Prema njegovom mišljenju, mreža javnih zdravstvenih ustanova je fiksna i ovako donešena nudi male mogućnosti za eventualne promjene kod razvojnih projekata u zdravstvu u PGŽ.
– Od 2005. godine imamo deset kreveta za liječenje bolesnika-adolescenata oboljelih od kroničnih bolesti. Iako su upiti vrlo česti, mnoge ne možemo primiti. Imamo toliki pritisak na krevete za adolescente, da na ležanju u pravilu uvijek imamo duplo više djece, a o onima koji čekaju da ne govorimo. Sljedećih deset godina imat ćemo velik porast psihogerijatrijskih smetnji, pa je naša bolnica između ostalog u mreži tražila i dvadeset gerijatrijskih kreveta. Nismo ih dobili – kaže Rakun.
Pandan Opatiji
– Treba imati na umu da je kronični krevet znatno jeftiniji od akutnog jer ima fiksnu cijenu dok se u akutni krevet uračunavaju sve usluge koje su napravljene – pojašnjava Rakun.
Da je riječ o nekritičnoj štednji dokazuje i primjer Thalassotherapije u Crikvenici u kojoj se liječe pacijenti iz četiri županije i koja je zbog stalnog pritiska pacijenata tražila povećanje uglavnom postojećih specijalističkih timova. Crikvenička Thalassotherapia koja je u županijskim bi projektima, po svemu sudeći, trebala postati dostajan pandan istoimenoj ustanovi u Opatiji, ostala je i bez financiranja pojedinih projekata prema kojima bi bila jedinstvena ustanova u Hrvatskoj. Tako kako se neslužbeno doznaje, u Crikvenici neće biti prvog centra za liječenje poremećaja u prehrani u adolescentskoj dobi za koji već dulje vrijeme postoji projekt, već će taj centar dobiti jedna zagrebačka bolnica. Također, uz povećanje kardiološkog tima za 20 sati tjedno te fizijatrije i pedijatrije za 40 sati tjedno u crikveničkoj Thalassotherapiji namjeravali su formirati dermatovenerološki tim na 20 sati tjedno.
Realno ili previše
Ipak, ravnatelj Damir Lončarić nešto je optimističniji od ostalih ravnatelja zakinutih ustanova i smatra da će usvojena mreža biti podložna promjenama.
– U našem prijedlogu mi smo se kao ustanova očitovali sukladno našim potrebama i kapacitetima kojima raspolažemo. Većina što smo tražili, zapravo je povećanje već postojećih specijalnosti, osim dermatologije koja bi bila novost u našim sadržajima. Povećanje smo tražili zbog povećanja opsega posla budući da k nama dolazi pacijenti iz cijele Primorsko-goranske županije, ali i Istre, Like te područja do Karlovca. Kad govorimo o mreži treba vidjeti je li Odjel za zdravstvo i socijalnu skrb dobio uopće potvrdu od resornog ministarstva da je prijedlog mreže razmatran jer mi i dalje ne znamo tražimo li previše ili je naš zahtjev realan ali trenutno zbog objektivnih razloga nije mogao biti prihvaćen. Vjerujem da je usvojena mreža okvir i da će se mijenjati, isto kao što ćemo mi, vjerujem, imati mogućnost obrazlagati naše potrebe – optimističan je Lončarić.
Puno direktniji je ravnatelj županijskoga Doma zdravlja Boris Ritoša koji smatra da će prirodnim odlijevom liječnika u Rijeci nastati kaos u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Prirodni odlijev podržava i sporna mreža pa će se tako u idućoj godini ugasiti šest ordinacija odlaskom liječnika u mirovinu, a mreža ne predviđa njihov nastavak rada.
Premostiti šok
– U 2013. godini u Rijeci će se ugasiti šest ordinacija obiteljske medicine zbog odlaska liječnika u mirovinu. Naš je prijedlog bio da se to učini postupno jer kad iduće godine u Rijeci zatvorimo šest ordinacija obiteljske medicine, nastat će kaos među pacijentima koji će ostati bez svojih odabranih liječnika. To je preveliko smanjenje u odnosu na sadašnjih postojećih 89 timova i upravo zbog toga predložili smo da prema mreži u Rijeci djeluje 86 timova obiteljske medicine kako bi se taj šok lakše premostio. Na ovaj način i ovakvim rezanjem udara se džonom po lokalnoj zajednici – rezolutan je Ritoša. On dodaje da Dom zdravlja i dalje ukazuje na vrlo problematičan dio zdravstvene mreže u PGŽ kad je o primarnoj riječ te da će se boriti protiv ovako postavljenog sustava. Pritom se pita zašto nije prihvaćena inicijativa da lokalna zajednica raspoređuje mrežu na način da resorno ministarstvo odredi mrežu javne zdravstvene službe prema broju stanovnika, a njezino kapilarno ustrojstvo prepusti lokalnoj sredini.
