Svećenici Riječke nadbiskupije proslavili su spomen utemeljenja svetog reda svečanom misom koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u katedrali svetog Vida.

Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem je Krist u sinagogi, čitajući knjigu proroka Izaije, poručio da su se u njemu ostvarile Izaijine riječi “On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” nadbiskup Uzinić rekao je da su to veliki zadaci, velika odgovornost, ali i radost, poslanje, koje i danas svećenici trebaju nastaviti.

– Kako danas nastaviti Kristovo poslanje? Slikovito govoreći, s Kristom se treba nastaviti predavati u smrt. To znači pustiti sve ono što nas veže za ovozemaljski život, ono što posjedujemo, što sabiremo.

Pustiti vlastita očekivanja, želje i ambicije, zamjerke ljutnje i ogorčenosti. Pustiti krivnje, grijehe i slabosti, pustiti sve ono što nas odvaja od Krista, ali i od braće i sestara kojima smo poslani služiti u Kristovo ime.

Ovo puštanje treba biti doista radikalno. Trebamo se osloboditi, postati slobodni iznutra i predati se Božjem vodstvu, rekao je riječki nadbiskup. Podsjetio je potom na riječi pape Franje kako se Duh Sveti ne da zarobiti i ograničiti.

– Dozvolimo Duhu Svetomu da nas oslobodi. Važno je uvijek ponovno se sjetiti da je potrebno pustiti sve ono što nas priječi da budemo slobodni, rekao je mons. Uzinić te dodao kako je jedna od opasnosti i navezanosti za svećenike koja ih priječi da budu slobodni i navezanost na vlastiti svećenički stalež i s njime povezani ugled, privilegije i ovlasti.

– Ta nas navezanost, ako ona postoji, vodi u klerikalizam, koji ima različite oblike. Trebamo to izbjeći, ne smijemo se dati zarobiti.

Kako bismo to izbjegli a to je uvijek realna opasnost, potrebno je da i mi poput Krista oplijenimo sami sebe, da uzmemo lik sluge.

Da osvijestimo sebi da ako želimo istinski slijediti Krista, naše svećeništvo nije cilj samome sebi, nego je ono služenje i predanje za druge.

U svijetu u kojem se uspješan život mjeri materijalnim i statusnim postignućima, mi se ne smijemo bojati biti neuspješni. To je provokativna snaga našeg svećeničkog poslanja.

Ako se mi sami nismo sposobni osloboditi se mjerila uspješnosti, mjerila kojima se mjeri ovaj svijet, kako uopće možemo očekivati da budemo tom svijetu ono što nas poziva današnje evanđelje?

Kako možemo očekivati da možemo biti blagovjesnici siromasima i oni koji oslobađaju zatočene i potlačene? Za slobodu nas Krist oslobodi, kaže Pavao u poslanici Galaćanima, braćo ne dajmo se ponovno u jaram ropstva, rekao je riječki nadbiskup.

Na današnji nas dan sve draga braćo svećenici pozivam da ponajprije mi promislim o vlastitim navezanostima. Da mi promislimo o onom sto nas zarobljava. Sto nas prijeći u zauzetom svečenićkom djelovanju. Bez zadrške.

Do kraja ili kako je govorio moj pokojni duhovnik biskup Petar Šolić do daske. Na slobodu smo pozvani. Ali jesmo li se doista odazvali tom pozivu? Jesmo li slobodni? Jesam li slobodan? Jesam li u toj svojoj slobodi spreman poput Krista umrijeti.

Nakon propovijedi svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja. Također, riječki nadbiskup blagoslovio je ulje koje se koristi pri dijeljenju sakramenta bolesničkog pomazanja, ulje za sakramente krštenja i potvrde te ulje za svećeničko i biskupsko ređenje.