Kada biste u Novom Vinodolskom proveli anketu s pitanjem o živućem simbolu kulture našega Grada, uvjeren sam kako bi većina ispitanika spomenula ime Đurđice Krišković – dugogodišnje ravnateljice Muzeja Grada Novog Vinodolskog te čelne osobe novljanskog Kulturno-umjetničkog društva »Ilija Dorčić«. Na proljeće je Krišković otišla u zasluženu mirovinu te će reći kako joj se čini da nikada nije imala manje vremena nego što ga ima danas, no bez obzira na to – uživa u krugu svoje voljene obitelji koja joj je uvijek bila oslonac te se raduje svakom trenutku koji može posvetiti unuku Leniju.

Kao i svaka novopečena umirovljenica – još uvijek se prilagođava novoj organizaciji svakodnevice. Krišković je diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a na čelu muzeja je, te 1997. godine, naslijedila Ognjanu Jovanović. Odlazak u mirovinu iskoristili smo kao povod za razgovor s ovom rođenom Krasaricom, čuvaricom novljanskog identiteta, entuzijasticom, svjedokinjom jednog minulog vremena i istaknutom kulturnom radnicom.

Neslućeno bogatstvo

Kao ravnateljica muzeja radili ste gotovo dvadeset i pet godina. Možete li se osvrnuti na taj period i povući paralele – kako je bilo raditi na početku, a kako pred odlazak u mirovinu?

– U srpnju 2023. bilo bi četvrt stoljeća od mog dolaska u muzej. Prilikom dolaska, nisam niti slutila kakvo bogatstvo informacija, zapisa i predmeta eksponata će me dočekati u fundusu muzeja. Odmah po dolasku, fascinirao me rad i postignuće jednog od osnivača i tajnika muzeja, prosvjetnog djelatnika Jurja Potočnjaka. Do danas su sačuvane bilješke i popisi koje je Juraj izrađivao te ih rado koristimo. Sačuvana je i njegova korespondencija s brojnim donatorima u vrijeme formiranja muzejskih zbirki. Često muzeje doživljavamo samo kroz razgled stalnog postava ili neke izložbe, a muzeji su puno, puno više. To je nevidljivi i kontinuirani rad na eksponatima, njihova evidencija, obrada, istraživački rad, otkrivanje informacija i izvora, registracija te njihova promocija. Moramo brinuti o njihovoj zaštiti, konzervaciji i restauraciji, pogotovo s obzirom na to da često starost, kao i protok vremena i uvjeta u kojima su bili smješteni, ostavljaju tragove propadanja. Jednako značajan je i rad s posjetiteljima jer su muzeji postali mjesta u kojima se druži, uči i nadopunjava postojeće znanje. Mogu reći da sam uživala predstavljajući našu baštinu. Već godinama naš muzej sudjeluje u Noći muzeja i Međunarodnom danu muzeja. Tim sam prigodama postavljala zanimljive tematske izložbe u kojima su sugrađani mogli ne samo pronaći sebe i svoju obitelj, već i upoznavati svoj grad i družiti se. Jedan od posebnih projekata bio je sudjelovanje u polivalentnom kulturnom događanju Danima Ivana Mažuranića u Crnoj Gori u Cetinju. Nastao je na poticaj profesora Milorada Nikčevića, Filozofskog fakulteta osječkog sveučilišta i Hrvatsko-crnogorskog društva Croatia Montenegrina. Pripremila sam izložbu o Ivanu Mažuraniću – banu i pjesniku, s kojom smo gostovali u Cetinju, u kojem je Grad Novi Vinodolski postavio repliku Banove biste iz Novog, a na svečanoj akademiji sudjelovao je i naš KUD »Ilija Dorčić«.

Zanimljivi su i prihvaćeni projekti: Izložbe starih razglednica, Novi Vinodolski na platnima umjetnika, Predmeti pričaju o Jurju Potočnjaku, Juraj Potočnjak prvi predsjednik KUD-a i utemeljitelj muzeja, Vinodolski skup izvornih slikara i kipara Jadrana od 1975. do 1985. godine – iz fundusa muzeja, 135 i 140 godina turizma u Novom Vinodolskom, Izložba »Čuvajmo i dobro gospodarimo« u suradnji s OŠ Ivana Mažuranića, Izložba fotografija Branka Kukurina »Mali mesopustari novljanskog mesopusta«, Skupljači i istraživači novljanske glazbene baštine u suradnji s Anamarijom Starčević Štambuk iz Instituta za etnologiju i folkloristiku, Mesopustari i mesopustarski štrumenti, Sportski Novi, 3D izložba »Jeste li znali«, postavljanje prigodnih izložbi na plaži u sklopu obilježavanja Dana plave zastave, tu su i izrade turističkih te edukativno-informativnih tabli, predstavljanje i promocija muzeja u zemlji i inozemstvu, sudjelovanja na raznim stručno-znanstvenim skupovima, rad na izdavanju dviju muzejskih brošura i tako dalje. Puno je toga, a s obzirom na to da sam radila u kulturnoj ustanovi, to je podrazumijevalo i sudjelovanje u cjelokupnom kulturnom životu grada, a Muzej je svoj doprinos dao ne samo kroz izložbe, već i kroz književne večeri, filmske projekcije, kazališne predstave, koncerte, ugošćavanje delegacija i tako dalje. Kombinacija ravnateljskih i kustoskih poslova s vremenom je postajala sve zahtjevnija i iziskivala je više posvete administrativnim poslovima, ali sam uživala u svakom trenutku!

Neiscrpno vrelo

Što ste, prilikom obavljanja dužnosti, promijenili i kako gledate na budućnost novljanskog muzeja?

– Povezala sam se sa svim kulturnim i obrazovnim ustanovama u gradu i imali smo odličnu suradnju. Posebno mi je drago što su osnovne škole s područja Zagreba, u sklopu škole u prirodi, dolazili u Novi Vinodolski te obilazili naš muzej. Zadovoljni učenici i učitelji, te povratak istih učitelja s novim generacijama, posebna su nagrada za provedena vodstva po muzeju. Jedan od poslova uključivao je i otkup zanimljivih predmeta. Svake godine planirali smo sredstva i nastojali otkupiti predmete vezane uz Novi Vinodolski te na taj način obogaćivati naš fundus. Planirali smo i poslove restauracije i konzervacije, a po osiguravanju potrebnih sredstava ostvarivali bismo i te poslove. Upravo je u tijeku restauracija zastave iz 1902. godine koja će biti gotova do konca 2023. Najveći broj naših eksponata čine donacije. Svaki predmet priča svoju priču i pomaže prilikom spoznaja o stanovnicima grada i kraja, običajima i kretanju. Nastojala sam promovirati doniranje, pogotovo kada je alternativa bacanje ili zanemarivanje predmeta čije važnosti vlasnici ili nasljednici često nisu niti svjesni. Oduvijek nam je problem predstavljao nedostatak prostora i proširenje i modernizacija su nam nužni. Novljanski muzej kulturna je ustanova koja, ako zbog ičeg, zbog svojih više od sedamdeset godina postojanja to zaslužuje. Dakako, sve zahtjevniji poslovi i izazovi kojima su izloženi muzeji zahtijevaju i veći broj stručnih djelatnika te bi proširenje radnog kolektiva omogućilo veće i raznolikije ostvarivanje muzejskih programa.

Postoje li neiskorišteni potencijali grada po tom pitanju?

– Bogatstvo kulturne baštine koju smo naslijedili te dugo postojanje i kultura življenja pruža neiscrpno vrelo iz kojega možemo crpiti ideje. Imamo se čime ponositi. Novi Vinodolski frankopanski je grad, grad glagoljice, Vinodolskog zakona, biskupsko središte, grad Mažuranića, stoljetnog turizma i narodnih običaja. Zanimljive i vrijedne objekte izuzetne ambijentalne vrijednosti moramo zaštititi, obnoviti i bolje prezentirati. Ideja da Frankopanski kaštel u cijelosti, ili većim dijelom, pripadne kulturi vrijedna je zamisao jer bi sve kulturne ustanove i udruge grada bile pod jednim krovom – i to ne bilo kakvim. Tu je i kuća braće Mažuranić s dvorištem u kojem se, tijekom ljetnih mjeseci, održavaju filmske projekcije, koncerti i predstave. Srićina kuća, koju vežemo sa Zdenkom Pexidr-Srića, također je vrijedna ljetna pozornica. Veseli me obnova Doma kulture u centru grada te mogućnost većeg korištenja tog prostora za kulturna događanja. Ne smijemo zaboraviti i ostatke rimske utvrde Lopar koju arheolozi posljednjih godina istražuju i u kojoj su pronašli zanimljive nalaze koji će nakon obrade biti smješteni u našem muzeju. Sam lokalitet bio bi zanimljiv arheološki park uz primjerenu prezentaciju te jedna od zanimljivosti za obilazak. Puno je toga i potrebna su velika sredstva, ali i volja i entuzijazam. Svaki korak naprijed je za pohvalu.

Nimalo lak posao

Jeste li stigli ostvariti sve što ste željeli ili je nešto ostalo neostvareno?

– Uvijek može više i bolje, ali mislim da mogu biti zadovoljna postignutim u vremenu i uvjetima u kojima sam, s puno ljubavi i entuzijazma, radila. Upravljati muzejom, brinuti se o osam zbirki, pripremati program – tematske i povijesne izložbe, voditi stalni postav, promovirati muzej i grad, nije bio lak posao. Većinu radnog vijeka radila sam to sama, a tek je posljednjih godina muzej dobio još jednu djelatnicu – Dariju Bažok. Žao mi je, moram to istaknuti, da za vrijeme mojih mandata nismo uspjeli prošiti muzej i modernizirati ga kako smo to planirali. Posljednjih godina poduzeti su radovi na kuli Turnac i preuređeno je stepenište te treći i četvrti kat kule te sam se nadala da ću ispuniti obećanje koje sam često davala grupama – kada dođete dogodine, moći ćete uživati u najljepšem vidikovcu razgledavajući nestvarnu panoramu našega grada i okolice. Bit ću presretna kada se taj naum i ostvari, a vjerujem da će to biti uskoro.

Ove godine i Gradska galerija Turnac proslavlja svoju 30. izložbenu sezonu. Od samih početaka ste, zajedno sa slikarom Ivanom Balaževićem, dio te lijepe priče.

– U sklopu muzeja djeluje i Gradska galerija Turnac. Od mog dolaska ostvarila sam prekrasnu suradnju s umjetničkim voditeljem Ivanom Balaževićem, akademskim slikarom. On je svojom stručnošću i zavidnim umjetničkim iskustvom predlagao i stvarao zanimljive izložbene programe. Obično je organizirano pet do osam izložbi različitih autora – od poznatih umjetnika do onih čije vrijeme tek dolazi. Polako se stvarala i povećavala publika koja je posjećivala izložbe, a smještaj galerije omogućio je i slučajnim šetačima uživanje u ponuđenim programima. Trideset ljeta je iza nas i to je zavidan broj godina tijekom kojih smo pripremili bogate i raznolike cikluse ljetnih izložbi i vjerujem da će Gradska galerija Turnac nastaviti živjeti jednako živopisno kao i do sada.

Velika borba

Osim svega o čemu smo dosad razgovarali, pratite i novljanske narodne običaje, kao i čakavštinu. Kako Novljani stoje po pitanju folklora, mesopusta i čakavštine te gdje postoji prostor za napredak?

– Da, to je sastavni dio mog, ali i života moje obitelji. Novljanski narodni običaj Mesopust duboko je ukorijenjen u svim stanovnicima Novog Vinodolskog. Dobro je sačuvan, dijelom srećom i notno zapisan, te prenošen iz generacije na generaciju. Ne trebamo brinuti za budućnost mesopusnih običaja, što je i vidljivo svake godine kada se s puno žara sastaju mesopustari, pivači kola te brojni stanovnici koji dolaze u narodnim nošnja i igraju kolo, piše se i čita žitak, i na kraju duga kolona sudionika sprogodi i pali mesopusta. Međutim, folklor kroz djelovanje kulturno-umjetničkog društva je nešto drugo i na tome ćemo morati dodatno poraditi. To nisu samo dva mjeseca, već cjelogodišnji rad. Danas mladi imaju brojne mogućnosti i izazove, odlaze na školovanje i fakultete i velika je borba zainteresirati svakog pojedinca za rad i članstvo u KUD-u. Pred nama je period osuvremenjivanja i prilagodbe i, s obzirom na to da nam je svima važno sačuvati ono što smo naslijedili, a to je neprocjenjivo bogatstvo u pjesmi, tancu, sopilama, kolu i čakavskoj besedi, trebat će nam pomoć svih stanovnika grada – od najmlađih pa do najstarijih.

Spomenuti KUD »Ilija Dorčić«, na čijem ste čelu, prije dvije godine proslavio je sedamdesetu obljetnicu djelovanja, a početkom svibnja održala se i smotra More i ravnice.

– U subotu, 6. svibnja održali smo 15. Susret KUD-ova More i ravnica. Ponosni smo što je ova tradicionalna manifestacija postala dio kulturnih događanja u našem gradu. Obogatila je predsezonu, a s njom slavimo i naše zaštitnike sv. Filipa i Jakova. Do sada smo ugostili brojne folklorne grupe i udruge, upoznali narodne običaje, stekli brojne prijatelje koji njeguju svoje folklorno nasljeđe. Isto tako uzvraćamo gostovanja na kojima prikazujemo izvorni novljanski folklor. KUD »Ilija Dorčić« djeluje kontinuirano od 1951. godine. Izvorni novljanski folklor njeguje se od samog osnutka, odnosno osnovan je s ciljem da se sačuva i prenosi bogata novljanska baština. Od kad je osnovan, dogodile su se brojne promjene. Osnivale su se brojne sekcije kao što su mješoviti pjevački zbor, tamburaško društvo, dramska sekcija, limena glazba, ženska i muška klapa, folklor, mažoretkinje i tako dalje. S vremenom, kako je prestajao interes, tako su se sekcije i gasile. Sada samo djeluju sekcije Izvorni folklor i Pučki pivači. Vjerujem u budućnost KUD-a jer nam je svima u interesu da se i nadalje čuva i prenosi na mlađe naš narodni običaj. Cilj nam treba biti još veće ulaganje u najmlađe koji će prenositi našu tradiciju na buduća pokoljenja.

Zahvala svim dragim suradnicima

Želim iskoristiti prigodu i zahvaliti svima na zajednički provedenom radu i vremenu koje smo dijelili u ove više od dvadeset i četiri godine. S ponosom sam zatvorila vrata još jednom razdoblju svog života i otvorila nova. Veselim se svojoj obitelji na koju sam tijekom rada uvijek mogla računati i hvala joj na podršci i razumijevanju.

Bilo mi je beskrajno, neizmjerno zadovoljstvo što sam veći dio svog radnog vijeka utkala u izuzetno važnu kulturnu ustanovu u našem gradu. Muzej je ustanova koja sabire i potvrđuje višestoljetnu kulturu življenja i sve nas obvezuje na uvažavanje. Radovala sam se svakom posjetitelju, svakoj lijepoj ocjeni i zapisu u knjizi dojmova, brojnim izložbama i ispunjenim hodnicima muzeja, te svim ostvarenim projektima. Hvala svim ljudima s kojima sam surađivala, hvala Gradu Novom Vinodolskom, Gradskom vijeću, gradskoj upravi, našim vrijednim kulturnim ustanovama Narodnoj čitaonici i knjižnici, Centru za kulturu i Gradskoj galeriji Turnac. Hvala svim gradskim poduzećima, Turističkoj zajednici te odgojnim i obrazovnim ustanovama. Hvala svim zaposlenicima, volonterima i prijateljima koji su bili dio mog rada u Muzeju, kao i Muzejskom dokumentacijskom centru, konzervatorima i restauratorima, Primorsko-goranskoj županiji i Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske. Iako odlazim u mirovinu, i nadalje ću podržavati sva kulturna događanja i sve projekte koji će se provoditi u našem gradu – gradu bogate prošlosti i velike budućnosti.