Ispred Gradske ure

Čarobno putovanje od Korza do Principija u režiji Putokaza, EN-KNAPA i Michaela Schiefela

Robert Šimonović

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

Tiho i nenametljivo, spontano i drugačije, plesna skupina EN-KNAP i Michael Schiefel privukli su pažnju publike i dali prisutnima do znanja da započinje umjetnički performans, odnosno putovanje do arheološkog parka „Principij“.



Ako ste se kojim slučajem u predvečer zatekli ispred Gradske ure na Korzu, mogli ste se u dva navrata zaputiti na meditativno, organsko i pomalo iscjeljujuće putovanje na koje su sve znatiželjne prolaznike odvele djevojke iz grupe Putokaz, suvremena plesna skupina EN-KNAP te njemački eksperimentalni pjevač, Michael Schiefel.


Tiho i nenametljivo, spontano i drugačije, plesna skupina EN-KNAP i Michael Schiefel privukli su pažnju publike i dali prisutnima do znanja da započinje umjetnički performans, odnosno putovanje do arheološkog parka „Principij“.


Foto galerija: Performance Milk Voices, skupina En-Knap, Putokazi i pjevač Michael Schieffel Foto: Sergej Drechsler


Potencijalno kolebanje putnika koji su se zaputili prema parku, od samog su starta otklonile predivne djevojke u crnim haljinama, pjevačice Putokaza koje su a capella izvođenjem zavičajnih pjesama zadobile povjerenje prisutnih i uvele ih u vlastiti svijet, pritom potpuno razotkrivši sebe i svoje biće, a ostavljajući istovremeno prostora svakom od prisutnih da jednako tako otkrije samoga sebe.


Tko smo i što smo




Upravo je ideja samog performansa bila propitivanje identiteta, osjećaja pripadnosti, patriotizma, domoljublja, zajedništva, individualnosti… Pitali smo utemeljiteljicu, idejnu začetnicu i pokretačku snagu Putokaza, Mirandu Đaković da nam u najosnovnijim crtama predstavi performans.



– Mi smo ovim performansom htjeli reći tko smo to mi kao pojedinci, tko smo kao zajednica, odnosno što je to što nas definira i određuje. Je li to poštivanje svih pozitivnih ljudskih osobina i civilizacijskih normi koje svi kao ljudi prihvaćamo i živimo, ili je to dominantna percepcija domoljublja u kojoj se kolektivni identitet definira podjelom između „nas“ i „ njih“, a po načelu „krvi i i zemlje“? Odlučile smo publiku iz „srca grada“, odnosno iz Gradske ure na Korzu dovesti s dvije zavičajne pjesme do arheološkog parka, gdje smo izvele našu obradu svečane hrvatske himne. U konačnici smo se potpuno razotkrile, definirajući „nas kao nas“ kroz zvukove vode iz prirode, zvukove pretakanja vode, zvukove kiše, rijeke… Uostalom kao Rječanke, žiteljice smo grada koji nosi ime upravo po vodi, zaključila je Miranda Đaković.


Inspiracija u priči o Aleksandrinkama


Međunarodni plesni i glazbeni projekt naziva „MILK Voices“ nastao je u koprodukciji EN-KNAP Productions i Goethe instituta, a inspiraciju pronalazi u priči o Aleksandrinkama, slovenskim ženama iz primorske regije koje su početkom 20. stoljeća emigrirale u egipatsku Aleksandriju da bi kao dojilje radile za bogate francuske i engleske obitelji.



Pjevajući uspavanke one su djeci usadile identitet vlastite domovine u koju su se ta ista djeca desetljećima kasnije vraćala, noseći u sebi sjećanja na zemlju koju nikada ranije nisu posjetila. Upravo je ta priča temelj za propitivanje pitanja identiteta, domoljublja, zajedništva i individualnosti, a riječki performans dio je „mini – turneje“ koja obuhvaća još Ljubljanu i Berlin.