RIJEKA  Danas se obilježava Svjetski dan Parkinsonove bolesti, progresivnog degenerativnog stanja, karakteriziranog drhtanjem ili tremorom, usporenošću pokreta, ukočenošću i nepravilnim držanjem tijela. Unatoč tome što je Parkinsonova bolest druga najčešća neurodegenerativna bolest u svijetu, točna prevalencija još uvijek nije utvrđena, ne postoji test specifičan za dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti, a dijagnoza se postavlja na temelju medicinske povijesti, simptoma te neurološkog i fizikalnog pregleda.

U povodu Svjetskog dana Parkinsonove bolesti jučer su u gradskoj vijećnici o izazovima i problemima s kojima se susreću progovorili oboljeli i članovi njihovih obitelji te stručnjaci uključeni u njihovo liječenje.

– Moj suprug je u svojoj 59. godini počeo učiti njemački jezik, nakon što mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest i možda je sad već pomalo svima i dosadan jer nastoji u komunikaciji s drugima upotrebljavati što više riječi, kazala je Rosanda Glavan, supruga Željka Glavana, profesora Pomorskog fakulteta i nekadašnjeg saborskog zastupnika HSLS-a i predsjednika Gradskog vijeća Rijeke.

Osobama koje boluju od Parkinsona potreban je multidisciplinarni pristup skrbi – s jučerašnjeg skupa u gradskoj vijećnici / Foto M. GRACIN

Susret s dijagnozom

Prema njezinim riječima, prvih devet godina njegove bolesti, njezin suprug je bio izuzetno aktivan što dobro znaju članovi riječke podružnice Udruge »Parkinson i mi« jer ih je poticao na osnivanje udruge.

– No, onda se dogodilo da je u toj prevelikoj aktivnosti u svojoj »on fazi«, gdje je nastojao nadoknaditi sve ono što je propustio u svojoj »off fazi«, slomio nogu. Meni kao članu obitelji oboljeloga ostao je u sjećanju susret s dijagnozom koja se do tog trenutka u mojoj svijesti događala nekome drugome.

Brzo se saživio s bolešću – Željko Glavan / Foto ARHIVA NL

Najprije što tada učinite je kopanje po internetu gdje možete saznati puno dobrih i pametnih stvari i onih manje pametnih. Usjekla mi se jedna rečenica koje bi prema mojem mišljenju trebali biti svjesni svi koji boluju od Parkinsonove bolesti, a ona glasi: Parkinsonova bolest = briljantan um u drvenom tijelu.

Dok god je um briljantan, to drveno tijelo uz pomoć vježbi i lijekova može održati kvalitetu života. Ograničenja oboljelih su fizička, no psihička ne trebaju postojati, kazala je Glavan.

Njezin suprug Željko Glavan prisjetio se susreta s dijagnozom.

– Kad sam saznao dijagnozu nisam bio svjestan bolesti, no vrlo brzo sam se saživio sa svojom bolešću i nastavio »plivati« dalje. Upotrijebio sam sve svoje psihičke i fizičke mogućnosti da ostanem aktivan. Počeo sam učiti njemački jezik jer sam pročitao da je najbolja metoda za obranu od demencije učenje stranog jezika.

Bitno je da se Parkinsonova bolest što ranije otkrije jer lijekovi usporavaju njezin tijek, no ipak moramo biti svjesni da je to progresivna bolest, istaknuo je Glavan.

Iako život s Parkinsonovom bolešću može biti težak, većina ljudi nastavlja voditi aktivan i ispunjen život. Danas postoje lijekovi koji će ublažiti simptome i omogućiti normalniji život oboljelima, a u uznapredovaloj fazi dostupne su i invazivne metode poput dubinske mozgovne stimulacije. Osobama koje boluju od Parkinsona, potreban je multidisciplinarni pristup skrbi koji uključuje različite vrste fizikalne terapije, pomoć logopeda, nutricionista i radnog terapeuta, a izuzetno je bitno prihvatiti i podršku obitelji koja je oboljelima i najčešći oslonac.

– Oboljeli, ali i članovi njihovih obitelji i poslodavci moraju biti svjesni da oboljeli imaju faze i uz najbolje liječenje. To su faze kad su odlično kontrolirani i faze kad to nisu. Tim se fazama treba prilagođavati i ne treba forsirati »off period« već obaviti sve u »on periodu« znajući da će do »off perioda« doći jer Parkinson je jako kompleksna bolest, istaknula je predstojnica Klinike za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka prof. dr. Vladimira Vuletić.

Korisne vježbe

Fizioterapeut Marijan Mašić koji vodi udrugu Parkinson i mi naglasio je kako se točno vide promjene na članovima koji se redovito odazivaju sastancima udruge.

– Oni su bolje volje, mobilniji su i vedriji. Prilikom vježbanja u udruzi, članovi mogu reći što im najviše zadaje poteškoće, je li to ustajanje, pokretanje ili oblačenje. Tada vježbe koriste u rješavanju tog problema i točno se vidi da ljudi koji su redoviti i imaju kontinuitet, bolje funkcioniraju jer je fizička aktivnost jedan od lijekova izbora. Prilikom vježbanja članovi su podrška jedni drugima te uz fizičku aktivnost okruživanje ljudima koji dijele iste probleme definitivno pomaže u borbi s ovom bolešću, istaknuo je Mašić.