Crkva je proslavila Tijelovo – blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove.

Blagdansko misno slavlje u katedrali sv. Vida predvodio je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup, i tom prilikom vjernicima poručio da je Isus nama u svemu jednak, osim u grijehu, da je došao da bi nam vratio dostojanstvo djece Božje, da se za nas do kraja žrtvovao – da je Isusova ljubav takva, da je njegova ljubav jamstvo našeg spasenja, da u njemu imamo zagovornika i spasitelja.

Tijelovo je slavljeno i u svim riječkim župama kao i u Trsatskom svetištu, ponegdje i s tijelovskim procesijama.

U crkvi najstarije riječke župe, crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veloj crikvi, nakon prijepodnevne mise i ove je godine održana Tijelovska procesija ulicama Staroga grada, a predvodio ju je župnik mons. Sanjin Francetić.

Prije četiri godine obnovljena je i nastavljena tijelovska procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom ulicama Staroga grada, te je tada nakon šest desetljeća prvi put izašla iz kruga crkve.

Nadbiskup Devčić je na misnome slavlju u katedrali, održati propovijed povjerio đakonu Luki Klarici, koji je Tijelovo nazvao, kako je rekao da kažu sveci: otajstvom nad otajstvima.

Objasnio je da Katolička crkva od samog svog početka ispovijeda stvarnu prisutnost Isusa Krista u otajstvima tijela, u otajstvima vina i kruha.

Govoreći o trenutku uspostave euharistije rekao je da Isus pred smrt, kao i svaki čovjek, ostavlja u baštinu svojim nasljednicima sve najvredije što ima – da onima koje voli, s kojima živi kao da želi dio sebe ostaviti u onome što posjeduje.

– Isus ostavlja samoga sebe, svoje tijelo i krv, svoje srce i dušu. Otajstvo euharistije nije neka pobožna ideja Katoličke crkve, nego je od samih početaka Crkve došlo do ogromne vjere u stvarnu Isusovu prisutnost.

Kad su njegovi učenici shvatili da je Isus Bog, da je uskrsnuo, da je živ, shvatili su da su njegove riječi duh i život, izdvojio je đakon Klarica, među ostalim.

Isto tako, objasnio je da je euharistija sakrament nad sakramentima, sakrament koji posvećuje čovjeka – “jer je sam živi Bog u njemu prisutan, koji mu daje moć da ljubi, da oprašta”.

Rekao je da ima mnoštvo primjera života svetaca koji su u susretu s euharistijskim otajstvom promijenili svoje živote, da su se u Crkvi tijekom dosadašnje povijesti Crkve dogodila 132 euharistijska čuda, da su neki sveci i blaženici tijekom povijesti Katoličke crkve u svom životu godinama i desetljećima živjeli samo od euharistije, da sve to dokazuje da je na čudestan način Bog prisutan.