RIJEKA – Besciljno lutanje i mali odaziv građana, obilježili su subotnji protuvladin prosvjed u Rijeci. Prosvjednicima se ovaj put nije pridružio riječki “vox populi” Marin Miočić-Stošić, a izostanak ovog iskusnog aktivista očitovao se u nedostatku jasnog plana kretanja prosvjedne povorke. Prosvjed je tako potrajao najduže dosad, jer okupljeni građani kretali su se ulicama u strogom centru Rijeke više od sat vremena, blokirajući promet na više mjesta. 

Kad već nije bilo Miočića Stošića, na govornicu na Kontu hrabro je izašao gradski birokrat Goran Ožanić, koji je svojih pet minuta medijske slave doživio sporeći se s poslodavcem, Gradom Rijekom, zbog neisplate božićnice. On je, kaže, uočio, da su mediji krivo interpretirali mjesec i pol dana prosvjeda, pa je odlučio stvari staviti na svoje mjesto, pozvavši predstavnike “sedme sile” da pripreme mikrofone, diktafone, kamere i notese.

Vježbanje “direktne demokracije”

– Cilj prosvjeda je smjena vlasti, iznio je stvarno šokantnu i neočekivanu tvrdnju, koja je dosad zaista izbjegla medijskoj pozornosti, ovaj revolucionarni službenik riječke Gradske uprave, pa pozvao točno 56 okupljenih građana, ne računajući policajce u civilu, na formiranje prosvjedne kolone.

Oni na čelu kolone pokušali su situaciju prebroditi improviziranjem i nazovi vježbanjem “direktne demokracije”, tako da su na gotovo svakom križanju nadglasavanjem odlučivali o novom smjeru. Izabrana ruta, međutim, kao da je namjerno prolazila onim ulicama gdje će prosvjednu kolonu vidjeti što manji broj građana, koji su ionako nezainteresirano reagirali na skandiranje “Svi na ulice, jebale vas kavice”. 

Pitat će vas unuci gdje ste bili

Zbog mlake reakcije Riječana, ali i vozača, koji su pozivani na trubljenje, jedina preostala zabava prosvjednicima bilo je natjeravanje policije Adamićevom, Rivom, pa Korzom do Jadranskog trga. Ispred sjedišta HDZ-a otpjevali su nekoliko pjesmica u rimi, poput “Prisilni godišnji, Goli otok čeka vas”, da bi zatim govornici odlučili ohrabriti i utješiti okupljene, tumačeći im kako ih nije malo.

– Poručujemo svima onima koji nisu tu i ne podržavaju nas, ili nas podržavaju samo telepatski: Pitat će vas unuci, gdje ste bili 2011. godine, grmio je jedan prosvjednik, dok je drugi iznoseći brojke i postotke bio uvjeren da sve slabije posječene protuvladine demonstracije direktno utječu na redovito mjesečno ispitivanje političkih preferencija Cro demoskop.

– Nije nas malo, sve nas je više i više. Svaki put kad izađemo na ulice, HDZ-u i SDP-u rejting padne za barem dva posto. Čak 58 posto građana ne želi glasati ni za jednu političku opciju, nabrajao je drugi govornik.

Režimi se mijenjaju, a lopovi ostaju

Prosvjednici su zatim na licu mjesta odlučili otići do stranačkog doma u Ciottinoj “kako ne bi ispalo da napadamo samo HDZ i SDP”.

– U ovoj zgradi nekada je bio CK SKH, a sada su političke stranke. Režimi se mijenjaju, a lopovi ostaju. Oni su gore, a mi smo dolje, poručili su prosvjednici ispred praznog i zaključanog stranačkog doma.

Kolona je zatim nastavila ulicom Pomerio, a prosvjednici su ovdje zabilježili i najveći uspjeh u svojoj maloj igri s policijom jer je dio službenika nastavio naprijed, dok su prosvjednici neočekivano skrenuli prema nadbiskupiji uz povike: “Crkva plati porez”. Tri policijska službenika s čela kolone tako su bila prisiljena sprintati prema stubama kod Zagrada, a prosvjednici su ih dočekali u Ciottinoj s: “Hvala policiji”.

Prosvjed je završio tradicionalnim druženjem uz fažol na Kontu, gdje je održana radionica krojenja i kratki tečaj o građanskim pravima.