Kad su zalihe krvi u pitanju nikad ne znate što će se dogoditi – prof. dr. Sanja Balen / Snimio I. TOMIĆ
Ljeto je najstresnije i nestašice krvi tada su najučestalije. Situacija se promijeni u trenu pa tako na početku dana bolnica stoji dobro sa zalihama, a već kroz nekoliko sati nađe se u teškoj situaciji
Dogodila se teška prometna nesreća i u jednoj smo noći potrošili 16 doza grupe A-negativna. Cijela riječka bolnica ostala je na jednoj dozi te grupe, a jedina zamjenska grupa u tom slučaju je 0-negativna, no trenutačno ni s njome ne stojimo baš najbolje, započinje razgovor prof. dr. Sanja Balen, predstojnica Kliničkog zavoda za tranfuzijsku medicinu u Kliničkom bolničkom centru Rijeka.
Razgovor vodimo na dan kada je iz riječke bolnice odaslan prvi hitni apel ovog ljeta kojim se pozivaju darivatelji krvnih grupa A-negativna, 0-negativna i 0-pozitivna, a prof. dr. Balen objašnjava kako je transfuzijska medicina, upravo zbog takvih situacija izuzetno stresan dio medicine. Premda te činjenice ponekad nisu svjesni ni njezini kolege-kliničari, prof. dr. Balen dobro zna da se situacija sa zalihama krvi može promijeniti svakog trena pa tako na početku dana može konstatirati da bolnica stoji dobro sa zalihama krvi, a samo kroz nekoliko sati naći se u izuzetno stresnoj situaciji u kojoj šalje javne apele i poziva sve doborovoljne darivatelje krvi i one koji će to tek postati jednim takvim humanim činom. Ljeto je, kako kaže, uvijek najstresnije i nestašice krvi tada su najučestalije.
Ljetna »špica«
Sad će nam se češće početi događati takve situacije, no kad su zalihe krvi u pitanju, zapravo nikad ne znate što će se dogoditi. Uostalom, svjedoci smo nedavne tragedije u Istanbulu, a takve situacije nikad ne možete predvidjeti. Ljeti uvijek nedostaje krvi jer je smanjen priljev darivatelja, ljudi manje dolaze darivati krv zbog godišnjih odmora i vrućina, a s druge strane povećana je potrošnja. Ljeti se obično povećava potrošnja zbog prometnih nesreća, jer jedna prometna nesreća može potrošiti pola zaliha u samo nekoliko sati, a potrošnja se povećava i zato jer se tegobe kroničnih bolesnika ljeti povećavaju, objašnjava prof. dr. Balen.
Darivanje krvi nije vezano samo uz direktno spašavanje života. Darivanje krvi uvelike je vezano za povećanje kvalitete života različitih kroničnih bolesnika, poput kroničnih hematoonkoloških bolesnika. Iako se ljeti u bolničkim sustavima, u organizacijskom smislu, uvijek nastoji smanjiti pogon, u transfuziologiji je situacija obrnuta, pogon se ljeti povećava.
Prošle godine ljeto smo »izvukli« praktički samo zahvaljujući apelima. Apeli su prošle godine počeli početkom srpnja i trajali cijelo ljeto, što je zapravo dosta nezahvalno jer se sustav ne može održavati samo na apelu. Nadam se da nam ovo ljeto neće biti tako teško, a jedini način da se to ne dogodi jest da se podigne svijest u ljudi da bi i tijekom ljeta trebalo doći darovati krv. Ovdje posebno mislim i na mlade ljude koji nikad nisu dali krv, da dođu i uključe se jer obično oni koji jednom daju krv, i nastave s darivanjem. Trebali bi se postaviti u situaciju da smo svi potencijalni primatelji krvi, a ta svijest nije dovoljno prisutna u javnosti, o čemu svjedoči i jedno naše istraživanje koje je pokazalo da vrlo mali broj ljudi ne daruje krv zbog straha. Većina ih je rekla da ne daje krv jer zapravo i ne znaju da treba dati krv, ističe prof. dr. Balen.
Darovati krv mogu sve punoljetne osobe do 65. godine, a darivatelji s dugim stažom darivanju, krv mogu darovati sve do 70. godine. Na internetskim stranicama KBC-a Rijeka odnedavno se može pratiti i tzv. semafor zaliha doza krvi. Ipak, unatoč društvenim mrežama i dostupnom internetu, odaziv na apele za darivanjem krvi danas je nešto sporiji nego prije dvadesetak godina. Prof. dr. Balen prisjeća se da je u to vrijeme, glavni medij za takve apele bio isključivo radio.
Prije dvadeset godina čim bi krenuo apel za povećanom potrebom za krvi na Radio Rijeci, u roku od dva sata imali ste 15 do 20 darivatelja, a u roku od 24 sati prikupili biste sve što vam treba. Danas je odaziv puno sporiji. Kad krenemo nismo sigurni hoćemo li moći prikupiti dovoljan broj. Sjećam se, jednom sam bila dežurna u subotu i stradala je mlada osoba s 0-negativnom krvnom grupom koja je potrošila velik broj doza. Nisam imala drugog izbora nego odmah otići na radio. U roku od manje od osam sati prikupili smo oko 50 doza te rijetke grupe što je naprosto fascinantno jer je bila subota i bilo je ljeto, prisjeća se prof. dr. Balen dodajući da je u tim trenucima uvijek fascinira ljudska humanost i solidarnost.
Strah kod ljudi
Darivanje krvi zapravo je kratak i jednostavan proces. Najveći strah u ljudi, prema riječima predstojnice riječkog Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu, jest da proces darivanja krvi nije dovoljno sterilan. Ona naglašava da su svi setovi koji se koriste u tom procesu isključivo za jednokratnu upotrebu, svi se otvaraju pred darivateljem i nema nikakve opasnosti da bi darivatelj mogao dobiti neku infekciju.
Naša etika nalaže da štitimo davatelja od svih mogućih štetnih nuspojava, jednako kao što moramo zaštititi bolesnika od svih štetnih reakcija na transfuziju. Kad nam davatelj dođe, prolazi jedan kratak orijentacijski pregled željeza u krvi, zatim prođe kratki pregled kod liječnika koji može ukazati na potencijalnu opasnost po njegovo zdravlje ili zdravlje pacijenta. Potom ispuni upitnik koji nam također pruža informacije o zdravstvenom stanju darivatelja i potencijalnim opasnostima i ako liječnik procijeni da je darivatelj u dobrom zdravstvenom stanju te da nema opasnosti, kako po njega tako ni po primatelja krvi, upućuje se na darivanje.
Samo darivanje traje između osam i 12 minuta, a od davatelja se uzima 450 mililitara krvi. Smatra se da ta količina krvi kod osobe koja mora biti teža od 55 kilograma ne može izazavati nikakav štetan učinak. Darivatelj nakon darivanja krvi još neko vrijeme ostaje na promatranju, pogotovo ako mu je prvi put, kako bi se utvrdilo da je s njim sve u redu. Potom ide na tzv. zahvalni obrok, a jedino ograničenje je da se taj dan ne bi smio baviti napornim poslovima. Također, ako se u roku od 24 sata razvije bilo kakva infekcija, darivatelj nas o tome mora obavijestiti jer mi u tom trenutku još uvijek možemo blokirati doze, upozorava prof. dr. Balen.
Ograničeno trajanje
Darivatelji koji krv daju na staničnom separatoru prolaze nešto složeniji postupak. Naime, darivanje na staničnom separatoru jest kad se u davatelja uzima samo jedan krvni sastojak, a to su najčešće trombociti. Sve se ostalo vraća davatelju, dakle i plazma i eritrociti. Tako dobiveni trombociti za pacijenta predstavljaju odličan pripravak dok se davatelju većina krvnih sastojaka vraća natrag. Test za davatelja u ovom je slučaju nešto složeniji od testa za darivanje krvi i sam postupak darivanja na staničnom separatoru traje dulje, između sat i sat i pol.
Darivanje krvi za zdravu osobu nije štetno, a sam čin obnove krvi ukazuje na još jedan fantastičan mehanizam ljudskog organizma. Onog trenutka kad čovjeku uzmete 450 mililitara krvi, koštana srž automatski dobiva poticaj na novu proizvodnju. Plazma i trombociti se puno brže nadoknađuju nego sami eritrociti i zbog toga je potrebno napraviti pauzu od darivanja od tri mjeseca za muškarce i četiri mjeseca za žene jer one zbog svojih bioloških procesa gube krv pa je potrebno i nešto više vremena za obnovu, tumači prof. dr. Balen.
Krv i njezini pripravci imaju ograničen rok trajanja. Drugim riječima, transfuziologije ne smiju imati ni previše doza krvi jer se sve neiskorišteno mora uništiti. Tako koncentrati eritrocita traju 35 dana, trombocita svega pet dana, a trajnost plazme ovisi o tome na kojoj je temperaturi zamrznuta i kreće se od tri mjeseca do dvije godine. Zbog različitog roka trajanja krvnih pripravaka transfuziolozi trebaju neprestano balansirati između premalo i previše doza krvi. Dešava se, kako to kaže prof. dr. Balen, da zbog toga neki darivatelji budu odbijeni jer njihove krvne grupe u danom trenutku ima sasvim dovoljno.
Dobra djela
To je uvijek pomalo neugodna situacija – odbiti darivatelja i reći da nam njegova krv nije potrebna. Oni trebaju znati da se neiskorištena krv na kraju mora uništiti, a da smo uzeli njihovu krv koje u tom trenutku imamo višak, onda možda za mjesec dana, kada nam ta grupa bude bila hitno potrebna, više nećemo imati koga zvati. Krv je nacionalno bogatstvo i zalihe krvi su dragocjene. Zato se mi prema njima trebamo maksimalno odgovorno odnositi. Osobno mislim da su darivatelji divni ljudi koji odvajaju svoje vrijeme da bi pomogli nekome koga uopće ne poznaju. Smatram da je to velika stvar i dobro djelo i od srca se zahvaljujem svim ljudima koji nam pomažu. Ja osobno zbog svoje fizičke konstitucije ne mogu dati krv i to mi je jako žao jer mislim da bi bilo dobro da i sama darujem krv. Zato dajem specifične leukocite za naš laboratorij koji se koriste u izradi panel-stanica za pacijente koji su predviđeni za transplantaciju. To je moj mali doprinos velikoj humanoj priči darivanja krvi, zaključuje prof. dr. Balen.
