Početkom srpnja najveća riječka zdravstvena ustanova, ali i najveći poslodavac u Primorsko-goranskoj županiji uopće, Klinički bolnički centar Rijeka, preuzeo je novi ravnatelj Alen Ružić. Na novu dužnost došao je s mjesta prorektora za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci.

Novi je ravnatelj kazao da svoj budući rad na dužnosti ravnatelja KBC-a namjerava temeljiti na maksimi »bolesnik je u središtu« te je u svome programu naveo kao jedan od glavnih ciljeva »građanima osigurati dostupnu, kvalitetnu, suvremenu i sigurnu zdravstvenu zaštitu, učiniti sve da svaki bolesnik bude zadovoljan, informiran o svom zdravstvenom stanju te da ima osjećaj punog poštovanja svojih prava i osobnog integriteta«. Pacijenti, odnosno bolesnici, prvi su i glavni stup njegovog programa. Preostala dva su – kadar u bolnici i materijalni uvjeti.

Tri stupa danas

U riječkom KBC-u radi već niz godina, a i tijekom svoga prorektorskog mandata radio je kao pročelnik Zavoda za kardiomiopatije, bolesti zalistaka i zatajivanja srca. Kako sa svoje nove pozicije i na osnovu ova tri parametra ocjenjuje današnju situaciju u KBC-u?

– Ukupna zdravstvena zaštita u Hrvatskoj je na razini najrazvijenijih članica Europe. O tome govori analiza popisa dostupnih lijekova, najsuvremenijih dijagnostičkih i terapijskih procedura, a to podupiru i brojni drugi konkretni parametri. U Rijeci se zadnjih godina bilježi visoka stopa odljeva bolesnika prema drugim centrima. To zahtijeva detaljnu analizu i formiranje konkretnih mjera, načelno stručno ojačati neka područja. Poboljšanje zahtijeva i komunikacija s bolesnicima budući da loša ili nedovoljna komunikacija utječe na kvalitetu ishoda ukupnog liječenja. Ona umanjuje i zadovoljstvo bolesnika, neovisno o svim drugim parametrima.

Na primjer, kada bolesnik dolazi u hitnu službu zbog bolova u prsima koji su počeli unazad pola sata, moguće je da će liječnik za mjerodavnu procjenu trebati kontrolne laboratorijske nalaze iz krvi šest sati nakon što su tegobe počele. To u praksi znači višesatnu medicinsku obradu. Ona se u takvim situacijama provodi svuda u svijetu, a upravo zbog nje se negdje organiziraju i posebne jedinice za obradu boli u prsima, tzv. chest pain units. Korisnici zdravstvenih usluga su često nezadovoljni ovako dugom obradom, no kada im se detaljno obrazlože planirani postupci, oni od neinformiranih bolesnika koji ne razumiju zašto čekaju postaju partneri u postupku, stječu povjerenje u sustav i osoblje te u konačnici budu zadovoljni provedenom obradom. Dobra komunikacija s bolesnicima mora postati standard svakog ophođenja u zdravstvenom sustavu i tu je pred nama veliki posao. Bolja koordinacija s mrežom specijalista obiteljske medicine i drugim zdravstvenim ustanovama dodatno može poboljšati zdravstvenu skrb.

Alen Ružić / Foto: M. GRACIN

Što se tiče kadrova, podatak da iz prošle godine imamo devet nerealiziranih specijalizacija govori jasno o tome da nismo poželjan poslodavac. Za istu specijalizaciju u drugim se regionalnim ustanovama redovito javlja veći broj kandidata nego u KBC-u. Ne tako davno, situacija je bila obrnuta. Dodatno zabrinjava rapidan pad vanjskih specijalizanata koji posljednjih godina izbjegavaju našu ustanovu i odlaze u druge centre. To je veliki poslovni i reputacijski izazov koji traži žurna poboljšanja. Jedan od glavnih ciljeva kojima se ovo može postići, potreba je da se svakom specijalizantu, bez obzira je li zaposlenik KBC-a ili ga upućuje vanjska ustanova, osigura standardizirana edukacija i ravnopravno ophođenje. Generalno, mlade stručnjake treba privlačiti osiguravanjem transparentnog i pravičnog napredovanja, dobre organizacije radnih procesa i sigurnim razvojem karijere prema interesu i zaslugama.

Materijalna situacija u ustanovi definirana je izgradnjom nove bolnice kao najveće investicije hrvatske Vlade u naše zdravstvo ikada. Ona će donijeti velik pomak u svim segmentima jer će poput domina omogućiti reorganizaciju čak i u nizu segmenata koji se ne planiraju preseliti u novu zgradu. No, paralelno s ovom izgradnjom, potrebno je odgovorno i planski upravljati svim drugim materijalnim resursima. Zato se nabavke opreme i investicije u obnavljanje prostora moraju provoditi po jasnim prioritetima te biti isključivo usmjerene unapređenju zdravstvene zaštite i bolesničkog standarda.

Kompleksan zadatak

KBC ste preuzeli u izuzetno teškom trenutku za cjelokupni zdravstveni sustav, ne samo u Hrvatskoj. Vjerujem i vrlo izazovnom jer je zdravstvo i njegovo funkcioniranje zbog pandemije na velikom ispitu. Jeste li zadovoljni kako je organiziran rad u KBC-u u ovoj posebnoj situaciji i hoćete li nešto mijenjati?

– Prva konkretna stvar kojoj sam se posvetio nakon preuzimanju dužnosti, upravo je organizacija ustanove usmjerena korona-pandemiji. U dosadašnjim je fazama naš Krizni stožer na čelu s prof. dr. sc. Lidijom Bilić-Zulle kao voditeljicom iznimno dobro funkcionirao, te se, osim zadovoljstva u nastavku zajedničkog rada, zahvaljujem svim njegovim članicama i članovima, drugim uključenim djelatnicima KBC-a, ali i suradnicima iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije te kolegama s Medicinskog fakulteta, kao partnerima u dijagnostici. U trenutku mog preuzimanja dužnosti ravnatelja imali smo novi val oboljelih te smo bez odgode poduzeli sve potrebne mjere, povećali broj testiranja i istodobno osigurali pružanje svih zdravstvenih usluga na stupnju najviše sigurnosti.

Za razliku od prve faze korona-epidemije, kad su svi sustavi praktički stajali, a u bolnici se odvijale same hitne procedure, zadatak koji je sada pred nama puno je kompleksniji. On podrazumijeva ne samo skrb o korona-bolesnicima, već nesmetanu dostupnost svih drugih potrebnih usluga za sve bolesne, dakle i za ne-korona bolesnike. Kako bismo to proveli, morali smo povećati zaštitu od prijenosa virusa na svim kritičnim punktovima i uvesti strože svakodnevne kontrole sustava. Na Klinici za anesteziologiju smo osigurali izolacijski centar s tri respiratora za korona-bolesnike, a za mogući »crni« scenarij u fazu najviše spremnosti stavili respiracijski centar s više od 50 dodatnih respiratora za prihvat bolesnika iz triju županija. Istodobno, uz sve mjere zaštite, osigurali smo sudjelovanje očeva na porodima, kao i boravak jednog roditelja s hospitaliziranom djecom. U kratkom vremenu, u okolnostima novog korona-vala, učinili smo sve što jamči normalan rad ukupnog sustava i istodobno najviši stupanj sigurnosti za naše građane. Uz zahvalnost svim djelatnicima KBC-a, zahvalnost za dobar razvoj situacije ide i građanima koji su provedbom mjera iskazali razumijevanje i solidarnost. Njihova je pomoć u ovim okolnostima zaista nenadoknadiva.

Velik problem predstavlja i nova prijetnja veledrogerija da će, zbog nagomilanog duga, ograničiti isporuku lijekova i medicinskih proizvoda. Koliki je u ovom trenutku dug riječke bolnice? Postoji li mogućnost da se i ona nađe »na udaru« te imate li rješenje za takvu situaciju?

– Uvjeren sam da se nitko ne treba plašiti nestašice lijekova i potrošnog materijala. Na nacionalnoj će se osnovi vrlo brzo iznaći rješenje za sadašnje probleme, no puno bitnije su korjenite reforme koje najavljuje ministar Beroš jer one jamče dugoročno uvođenje reda i unaprjeđenje zdravstva u svim segmentima. Osobno sam iznimno optimističan i vjerujem u velike iskorake tijekom idućeg razdoblja.
Dug riječkog KBC-a veledrogerijama na koncu lipnja bio je značajan, a dospjele obveze za lijekove u trenutku kad sam ja preuzeo ravnateljsku funkciju bili su oko 90 milijuna kuna ili na razini jednog i pol ukupnog mjesečnog limita ustanove. Još analiziram postojeće stanje, ali prvi podaci o financijskoj situaciji nisu dobri. Detalji poslovanja predmet su »clean start« analize, koja je u tijeku i od koje se očekuju vrijedni podaci za donošenje odluka u budućnosti.

Novac kroz projekte

Kad je riječ o sustavnim preduvjetima za smanjenje dugovanja i pretvaranje zdravstvenog sustava u samoodrživ, i ministar zdravstva Vili Beroš je nedavno u intervjuu Novom listu kazao da »ne gaji iluzije da je to lako ostvarivo u kratkom vremenu«. Stabilnost i održivost sustava jedan je od stupova na kojima i vi temeljite program. U nedavnom razgovoru za naš list spominjali ste »priljev komercijalnih sredstava u bolnicu na način koji nikako neće kolidirati s njenom javnozdravstvenom funkcijom«. Na što ste konkretno mislili?

– Stabilnost i održivost sustava je nužan poslovni preduvjet na kojem se može graditi napredak ustanove. Oni se temelje na povećanju produktivnosti kroz veći broj isporučenih i fakturiranih zdravstvenih usluga, uz istodobnu snažnu kontrolu troškova poslovanja. Prostora za poboljšanja itekako ima, a reformske odluke koje će ministar Beroš provoditi na nacionalnoj razini pružit će sinergiju ovakvim našim naporima.

Priljev komercijalnih sredstava u zdravstveni sustav valja svakako osnažiti. U ovom dijelu nisam pobornik uvođenja privatnog rada u javne bolnice jer je njihova primarna funkcija osiguranje društvenih potreba. Pružanje komercijalnih usluga u javnom sektoru može doći u obzir tek u nekim budućim, značajno bolje uređenim odnosima, i uz razinu kontrole koja neće dopuštati čak ni sumnju na negativne odjeke ovakve prakse na javnozdravstvene ciljeve. U sadašnjim okolnostima, komercijalni izvori mogu donijeti značajna sredstva, ali u prvom redu kroz domaće i međunarodne znanstvene projekte te kroz kliničke studije i suradnju s biotehnološkim i farmaceutskim tvrtkama.

Ovakve aktivnosti donose izravnu financijsku dobit ustanovi, omogućavaju naplatu laboratorijskih i drugih usluga na strojevima koji već postoje u bolnici te omogućavaju transparentne dodatne prihode osoblja za rad izvan radnog vremena. Opisane stručne i znanstvene aktivnosti se provode u svim vodećim svjetskim zdravstvenim institucijama, a imaju još jednu dodatnu veliku korist – nude bolesnicima, koji se dobrovoljno uključe u programe, razinu medicinske skrbi veću od trenutačnog međunarodnog optimalnog standarda uz punu sigurnost, češće osobne i telefonske kontrole, inovativne metode liječenja i druge prednosti. Kompetitivni izvori financiranja vezani za znanost osiguravaju i nova radna mjesta koja se financiraju izvan proračuna te su zaista put razvoja ustanove bez premca. Kako bi se osnažile ovakve aktivnosti, namjeravam u suradnji s Medicinskim fakultetom i Sveučilištem potaknuti osnivanje posebnog stručnog centra čiji će se djelatnici financirati iz projekata, a svojim radom omogućiti povećanje opsega kliničkih istraživanja. Sve ove opisane aktivnosti predstavljaju najvažniju grupu argumenata koji podupiru napore za iskorak prema sveučilišnoj bolnici.

Infrastrukturni prioriteti

Kad smo već kod »trećeg stupa«, odnosno materijalnih uvjeta, vaš prethodnik je 2020. godinu najavio kao godinu velikih investicija u KBC-u. Najveća je, naravno, nova bolnica na Sušaku i već ste sa stručnim službama odradili sastanak kako biste dobili konkretne informacije o dinamici odvijanja projekta. U kojoj je fazi taj projekt i hoće li se on, s obzirom na aktualnu situaciju, odvijati planiranom dinamikom? Kada realno možemo očekivati i ostvarivanje one treće, završne faze u kojoj bi se cijeli KBC objedinio na jednoj lokaciji?

– Izgradnja nove bolnice na Sušaku ovog se trenutka odvija prema planovima i u zadanim rokovima. Podsjećam da je u tijeku faza izgradnje armiranobetonske konstrukcije, iza čega slijede još zahtjevniji radovi na instalacijama i uređenju objekta. Projekt se s posebnom pažnjom koordinira na razini samog KBC-a, ali i u suradnji s Ministarstvom zdravstva koje ima posebno Povjerenstvo za izgradnju riječke bolnice za majku i dijete. Odgovornost je velika, s obzirom na značaj objekta i na veličinu investicije koju je osigurala Vlada premijera Plenkovića, a koja će s opremom biti na razini od gotovo milijarde kuna. Projekt je do sada u više navrata mijenjan u hodu. U objekt ulaze sve djelatnosti vezane uz zdravlje djece te ginekologija i porodništvo kao logična cjelina, no u njemu će po projektu biti i neki drugi medicinski i nemedicinski sadržaji, poput laboratorijske dijagnostike, pojedinih odjela patologije, koja sada ima vlastitu zgradu na riječkom lokalitetu, kuhinja, praonica rublja i drugo.

Svaka potencijalna nova izmjena projekta predstavljala bi novo financijsko opterećenje i vodila u produljenje roka izgradnje. Stoga sve racionalizacije i poboljšanja funkcionalnosti za koje postoje utemeljeni razlozi provodimo promišljeno, kroz razgovore sa strukom i poštujući postojeće projektne gabarite. Na nama je odgovornost da jednom završen objekt bude što bolje iskoristiv i na najbolji način odgovori medicinskim potrebama tijekom idućih desetljeća. No, za ostvarenje tog cilja sada nisu potrebna tri računala po zaposleniku, pa u takvim i sličnim segmentima provodimo racionalizaciju. Daljnje faze izgradnje ove nove bolničke zgrade zahtijevaju dobru koordinaciju aktivnosti, u čemu postoje određeni izazovi, a na kojima intenzivno radimo.

Iduće faze izgradnje koje, prema planu, slijede nakon dovršetka bolnice za majku i dijete – a to je faza III. koja predviđa novu zgradu za gotovo sve preostale sadržaje koji će na lokalitetu Rijeka ostati nakon preseljenja ginekologije – ovisit će, naravno, o realnim mogućnostima. S obzirom na dosadašnju podršku Vlade, vjerujem da će se i ova faza nastaviti prema dugoročnim planovima pa mi već sada paralelno radimo na njenim pripremama.

Alen Ružić / Foto: M. GRACIN

Osim nove bolnice, u KBC-u je pokrenut i niz drugih investicija. Koje su to konkretno i u kojoj su fazi te koji su sljedeći projekti koje vi imate zapisane u svome planu?

– Osim uređenja parka, koji je kao projekt dovršen neposredno prije mog preuzimanja funkcije, u tijeku je nekoliko adaptacija prostora riječkog lokaliteta koji se moraju privesti kraju. Zatečeni su određeni problemi u njihovoj provedbi, u prvom redu zastoji i kašnjenje u izvođenju, no činimo sve da bi se oni što prije dovršili. Pored uređenja prostora na klinici za anesteziologiju i internu medicinu, ovi projekti će donijeti i obnovu ulaznog hola i nekih zajedničkih prostora u glavnoj zgradi, prostore za komercijalne sadržaje i slično.
Sljedeći projekti na kojima mislim raditi bit će izravno usmjereni prioritetnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite. Prema financijskim mogućnostima, tu je svakako potrebno uključiti adaptaciju cijelog kirurškog bloka na Sušaku, jer je riječ o jednom od ključnih infrastrukturnih sadržaja u koji se nije značajno ulagalo četrdesetak godina. Poliklinika na Sušaku je prostor od vitalnog značaja, a njena je adaptacija naša obaveza prema građanima koji svakodnevno imaju potrebu za uslugama specijalista i zaslužuju primjereniji i ugodniji prostor. Među ostalim prioritetima će biti nabava doista potrebnih uređaja i opreme. Liftovi u glavnoj sušačkoj zgradi su unatoč stalnom servisiranju, zbog dotrajalosti – izvan funkcije na tjednoj razini, što otežava rutinski rad.