Svaki čovjek treba radost ljubavi – tim je riječima naš razgovor u povodu 20. obljetnice rada Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije zaključila prof. Vedrana Blašković, asistentica voditelja toga Ureda. Mons. Ivan Nikolić, voditelj Ureda od njegovog početka, podsjetio je da su programi Ureda usmjereni dobrobiti svakog čovjeka, da je misija Ureda zaštita braka i obitelji.

“Zašto je brak važan? Zbog sreće. Brak je temelj rasta osobe u ljubavi, razumijevanju, sigurnosti… Nije to pitanje djece, bitno je rasti u ljubavi. Brak onakav kakav bi trebao biti, koji čovjeku donosi smirenost, sigurnost i ljubav, uvijek je temelj zdravog i sretnog društva”, rekao je u razgovoru o 15. obljetnici Ureda pok. prof. dr. Marijan Jurčević, cijenjeni i nezaboravni riječki dominikanac i profesor na Teologiji u Rijeci. I sam je desetljećima bio jedan od predavača na temeljnom programu Ureda za obitelj, na tečaju – programu Pripreme za brak, pa je u istome razgovoru poručio da taj tečaj nije priprema za vjenčanje, nego priprema za život.

Mnogi koji su pohađali tu pripremu, pa i oni koji su na nju krenuli samo da bi je “obavili”, kako bi se mogli vjenčati pred oltarom, uvidjeli su da nisu pogriješili što su to vrijeme darovali sebi i svome supružniku – odnosno, da su uložili u svoju budućnost. I o tome je pater Jurčević jednostavno rekao: “Crkva brak shvaća kao sakrament – na taj način sakralizira ljubav između dvoje ljudi. To znači da je brak zakletva na vjernost, trajnost i uzajamnu ljubav… Potrebno je zrelo i savjesno ući u taj odnos, primiti taj sakrament. Crkva želi pomoći mladima da to učine. Na ovim pripremama oni bi trebali naučiti nešto više o samom sakramentu, ali i o životu u braku.”

Otvoreni programi

Od kada je prije 20 godina mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup metropolit, vizionarski osnovao Ured za obitelj Riječke nadbiskupije, Ured je Pripremu za brak nadogradio programima za obitelj, kako mu i ime govori, a stručnjaci koji u njemu rade njegovo su djelovanje razgranali u promišljenu cjelinu. Mons. Nikolić kaže da je Priprema za brak prvi kontakt ureda s budućim korisnicima jer da nakon toga slijede mnogi sadržaji ponuđeni bračnim parovima i cijelim obiteljima. Riječ je o programima: Praćenje mladih bračnih parova, Roditeljska škola, Bračno i obiteljsko savjetovalište, Obiteljska škola i Zajednice obitelji te Obiteljska duhovnost. Svi su ti programi ove godine, upućuje Vedrana Blašković, na neki način utemeljeni na pobudnici pape Franje Amoris Laetitia – Radost ljubavi.

– Za ovih 20 godina Ureda za obitelj možemo zaista biti zahvalni. Svake godine Ured ima oko 2.200 korisnika, što znači da je u dva desetljeća kroz njegove različite programe prošlo gotovo 45 tisuća korisnika. To samo po sebi govori o važnosti Ureda, o tome da je doista opravdao svoje osnivanje, da je po svim svojim programima prepoznat ne samo u Crkvi, nego i u društvu. Ured je otvoren svima, ne samo vjernicima katolicima. Nikada ne pitamo jesu li polaznici nekoga programa vjernici ili koje su vjere. Tako npr. u pripremi za brak imamo i onih koji nisu kršteni, ali se žele vjenčati u Crkvi, ili onih parova u kojima je samo jedan od budućih supružnika vjernik, ali žele sklopiti crkveni brak, objasnio je mons. Nikolić.

Djelatnike Ureda pitamo jesu li zbog toga velikog iskustva zadovoljni, pa i zato što u našem društvu nitko ne radi programe kakve ima njihov Ured, poput pripreme za brak, podrške mladim bračnim parovima, potpore roditeljstvu.

– Možemo biti zadovoljni, iako se uvijek može i bolje i više. Ured je prepoznat kao Ured koji radi nešto što nitko drugi ne radi za dobrobit braka i obitelji. Mislim da smo našim programima osvijestili supružnike i obitelji da treba raditi na sebi, na međusobnim odnosima, na svome zajedništvu. U tom bih smislu spomenuo Praćenje mladih bračnih parova, Roditeljsku školu i Obiteljsku školu, kaže mons. Nikolić.

Priprema putem Zooma

Posebno izdvaja program Pripreme za brak koji je Ured održavao i tijekom dvije pandemijske godine.

– Tada smo pripremu za brak održavali online, putem Zooma. Iznenadili smo se jer su se mladi javljali iz cijele Hrvatske, i iz mnogih drugih zemalja. Mislim da je ta naša online priprema za brak bila jedina u cijeloj Hrvatskoj, a i šire. U 2020. godini putem Zooma je pripremu za brak prošlo 216 parova iz svih hrvatskih biskupija, ali i iz BiH, te jedan par iz Skopske biskupije. U 2021. godini pripremu je prošao 671 par – većina njih iz Hrvatske i BiH, zatim iz Ljubljanske biskupije, Beogradske nadbiskupije, Venecijanske biskupije, također po jedan par iz Nizozemske te Njemačke… U ovoj, 2022. godini, pripremu je prošlo 437 parova, a za iduća dva mjeseca održavanja tečaja prijavljeno je još 113 parova. Oko 30 posto polaznika bili su izvan Hrvatske, iz dijaspore, mladi koji su tada radili u nekim drugim zemljama, ili zaručnik ili zaručnica, ili oboje. Takvo održavanje priprema je za njih bilo veliko olakšanje, ali i jedini način da to učine. Vjenčali su se u Hrvatskoj, neki zbog epidemioloških okolnosti odgađajući vjenčanje i nekoliko puta, neki samo s kumovima, kaže mons. Nikolić.

Pitamo ga i o činjenici da se mnogi mladi pitaju što će im ta priprema te je nevoljko započinju.

– Susretali smo se i s time. Kao župnika me znaju pitati moraju li to zaista proći. Kažem im da se ništa ne mora, ali da je za njihovu sreću i zajednički život dobro proći tu pripremu da se više međusobno upoznaju kroz različite teme. Na kraju pripreme uvijek im je drago da su sudjelovali, i mnogi kažu da će se uključiti i u druge programe Ureda. Taj tečaj im, naime, osvijesti, približi što je brak, da je kršćanska ženidba jedna i nerazrješiva, da je to sakrament, da bračni život ima i teškoća.

Vedrana Blašković je na tim umreženim zoom pripremama za brak mnoge naprimjer pozdravljala s “Dobra večer, Dubline”, jer mnogi su se polaznici uključivali i iz glavnog grada Irske. Zapravo, svi su bili iznenađeni – i Ured za obitelj i polaznici priprema – odakle su sve, doslovno i s drugih kontinenata, mladi sudjelovali u pripremi za brak.

– Puno je mladih tu pripremu polazilo iz Irske i nekih drugih zemalja. Svi su oni bili naši mladi koji su tamo otišli raditi i živjeti. Ponekad je tamo bio samo jedan od budućih supružnika, dok je drugi bio u Hrvatskoj, a ponekad su se od tamo javljali oboje, jer su oboje tamo radili. Bilo je mladića koji su se na pripremu uključivali s platformi na kojima rade, bilo je onih koji su se uključili iz Kanade, Amerike, Irske, Njemačke… Bilo je i više pomoraca koji su se uključivali s brodova na kojima plove, a njihove zaručnice od doma. Pripremu su npr. pohađali mladić i djevojka koji su oboje plovili, a javljali su se svatko sa svog broda i s različitih mora. Bilo je i onih koji po Europi voze kamione… Nismo se nigdje oglašavali, ali vijest o tom tečaju se nekako proširila, i mi smo nakon pola godine imali toliko puno upita da smo samo proširivali tim i formirali nove grupe polaznika. Nakon tečaja ispunjavali su online anketu i dali divne komentare na tečaj, a mi smo vidjeli suvremeni mooving mladih ljudi, sliku života današnjih mladih koji se pripremaju za brak. Sve skupa je to zaista bilo lijepo iskustvo, opisala je Vedrana Blašković, i zaključila kako ljubav svladava i daljine, i odvojenost, i koronu.

Praćenje mladih

Ured već godinama organizira i program za mlade bračne parove i u tome ustraje jer se pokazao vrlo korisnim.

– Praćenje mladih bračnih parova godinama je Ured provodio kao kontinuirani trogodišnji program, s 30-ak tema s ciljem educiranja mladih bračnih parova o tome kako smanjiti i prevladati bračne krize i kako stvarati čvrste i zdrave temelje svoje obitelji. Te radionice održavaju se jednom mjesečno i na njima se mlade bračne parove poučava kvalitetnoj komunikaciji, međusobnoj predanosti, uvažavanju i poštovanju. Ove godine je u te susrete uključeno 136 osoba, a teme kojima se bave inspirirane su pobudnicom Amoris Laetitia. Na tim radionicama mladi čuju i iskustva drugih, a teme su i šire i dublje nego u pripremi za brak. S njima također radimo mi, djelatnici Ureda te naši vanjski stručni suradnici. Radi se na preventivi neke moguće krize, tako da se jačaju kompetencije komuniciranja s naglaskom na slušanje iz kojeg proizlazi obostrano međusobno razumijevanje, te svjesniji uvid u procese koje prolaze. Od ove pastoralne godine 2021./2022. program praćenja mladih bračnih parova je na poticaj nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića proširen i na četvrtu godinu, i na starije bračna parove, koji također imaju izazove u obiteljskom i bračnom životu, ali i koji mlade mogu obogatiti svojim iskustvima i mudrošću. Na tom programu praćenja braka ljudi se osnaže da bi se probleme rješavalo u svjetlu Evanđelja. Radimo po pobudnici Amoris Laetitia, koja među ostalim poziva na otvaranje prema onima koji su potrebiti, a moguće je da se nisu našli u Crkvi na način na koji su očekivali. Tu je i Papin poziv: nemojte biti užurbani (svjetovnim riječima bismo to nazvali stres), zaustavite se – budite nježni prema sebi i drugome, kaže o tom važnom programu djelatnica Ureda, umirovljena profesorica vjeronauka Vesna Drmić, angažirana u svim programima Ureda.

Roditeljska škola

Mons. Nikolić tome dodaje da je u cijeloj Crkvi ova godina Godina obitelji, koju je proglasio papa Franjo, i da se Ured za obitelj aktivno uključio. Njegovi djelatnici su osmislili radionice Amoris Laetitia te su želeći uključiti što više obitelji, radionice održali na 10 mjesta, u svim dekanatima Riječke nadbiskupije, u dva dječja vrtića i u Katoličkoj osnovnoj školi. Do sada nije u njima sudjelovalo puno obitelji, ali bit će još prilika jer se program nastavlja.

– Župnici nas lijepo primaju u dekanatima, a ljudi su zadovoljni što su sudjelovali u tom programu. Nadbiskupija je svakom korisniku osigurala ovu Papinu pobudnicu i oni su jako dobro na nju odgovorili. Mnogi je studiozno čitaju pa onda i zajednički o tome komentiraju, razgovaraju na bračnim susretima. Čini mi se da svaka osoba u toj pobudnici nađe baš ono što je njoj potrebno. Oni koji su pohađali te susrete nedavno su išli u Ludbreg na Četvrti nacionalni susret obitelji, opisala je Vesna Drmić.

Roditeljska škola je još jedan od preventivnih programa Ureda za obitelj i mnogima je odavno poznata, a predstavio nam ju je djelatnik ureda psiholog Šimun Žepina.

– Roditeljska škola je program na kojem se jednom godišnje okupe roditelji s djecom na tri dana. Za njih pripremimo predavanja i radionice na određenu temu, s ciljem razvijanja specifičnih vještina. Tako smo na nedavnoj Roditeljskoj školi, održanoj u Lovranu, pokušali povezati pobudnicu Amoris Laetitia s nekim psihološkim vještinama koje su važne za odgoj djeteta. Govorili smo o privrženosti – što je privrženost, zašto je važna i kako pomoći roditeljima da razviju sigurnu i snažnu privrženost sa svojom djecom, i jednako tako da je razvijaju među sobom, roditeljima. Razgovarali smo i o tome kako to može utjecati na njihovu djecu i na njihov odnos u braku. O svemu tome pružili smo uvid ne samo iz psihološke perspektive, nego i iz vjerske, teološke. Ljudi znaju što na takvim skupovima očekivati, i većina ih dolazi ponovo. Tu školu preporučuju i drugima, a njihovo zadovoljstvo pokazuju i sve naše evaluacije, rekao je Šimun Žepina. Takve vikend-škole održavaju se od 2005. godine – na njima je obiteljima osiguran smještaj i hrana, kao i čuvanje djece – cijeli program je dobro strukturiran. Ujedno je to i mali odmor za obitelj, ali zapravo i duhovna obnova, dodala je Vesna Drmić.

Važnost komunikacije

Savjetovalištu Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije ljudi se obraćaju s različitim životnim teškoćama. Ono je otvoreno svima, a rad je individualan, u parovima ili grupni, te po potrebi i u suradnji sa specijaliziranim ustanovama. Radi se o Bračnom i obiteljskom savjetovalištu koje će iz Ureda u Nadbiskupijskom ordinarijatu na jesen ove godine biti preseljeno na Škurinje, u sklop zgrade Caritasa.

Vedranu Blašković, koja je užom specijalizacijom bračni grupni terapeut te se u Uredu bavi i terapeutskim i savjetodavnim radom, pitamo kada se i kako najčešće poremete odnosi u braku.

– U brak se ulazi s ljubavlju, ali kroz život naiđu situacije kroz koje se odnos poremeti. Jedan drugome kažu poneku riječ koja ih pomalo udalji jedno od drugoga, pa na to često onda dolazi druga riječ, itd. Udaljavanje u braku dolazi nekako nesvjesno, i supružnici odjednom shvate da im se to dogodilo i da nisu dobro. Uglavnom, ili se udalje, ili se jako svađaju, kao da zahtijevaju jedan od drugoga nešto što jedan drugome ne mogu dati. Kada se jave u savjetovalište, uglavnom radimo na tome što im je potrebno i kako se iznova mogu povezati. Moje je iskustvo da se gotovo svi parovi žele ponovo povezati, ali ne znaju kako. U savjetovalište dolaze duže vrijeme jednom tjedno, i uglavnom se već nakon nekoliko susreta dogodi deeskalacija – manje se i rjeđe svađaju. Najveća komunikacijska vještina je znati slušati drugoga i zaista ga čuti. Jako često se kod para dogodi da jedan od njih govori jedno, a onaj drugi čuje nešto potpuno drugo, pa se to ne-slušanje i nerazumijevanje nastavlja. Uz terapeuta pomalo shvate da jedan drugoga ne slušaju i ne čuju, i ponovo pomalo počnu čuti jedan drugoga. Tako osjete sigurnost da mogu reći sve, i ono što im smeta, da mogu biti do kraja iskreni – tako se odnos ponovo posloži. Mnogi se povežu baš na mjestu koje im je najbolnije. Tako ponovo nastaje povezanost: da brinu jedan o drugome, da znaju što drugoga vrijeđa, da biraju riječi, da znaju pohvaliti. Na kraju toga programa izlaze zadovoljni.

Jako puno ljudi dolazi s problemima u braku, i mlađih i starijih parova, tako da su naši terapeutski termini stalno popunjeni. Ljudi dolaze i zbog problema s djecom, s tinejdžerima, ali često se dođe do toga da zapravo roditelji međusobno imaju problem. Kad se to uvidi i riješi, već je puno napravljeno i za dijete. Zapravo s kojim god da problemom supružnici dođu, sve se svodi na njihovu komunikaciju i međusobno neslušanje, na to da ne razumiju jedan drugoga. Zato se sve više udaljavaju, a onda iz toga dolaze i pitanja ima li taj brak smisla. Ako se uspiju čuti i razumjeti – onda nađu smisao, opisala je Blašković.

Pitamo remete li odnose u braku loše materijalne prilike obitelji. Blašković i Drmić kažu da iskustvo njihovog terapeutskog i savjetodavnog rada govori da materijalne prilike nisu razlog međusobnog udaljavanja supružnika, da tu činjenicu ljudi tek ponekad spomenu usput.

– Ako je odnos među ljudima dobar, onda se i teške materijalne okolnosti lakše nose. No, ljudi mogu imati jako dobar standard, ugled u društvu, ali ako njihovi odnosi u braku nisu dobri – onda ti ljudi nisu dobro. Uvijek se potvrđuje da je intimni, bliski odnos – najvažniji odnos u životu. Ako to nije dobro, onda to zna puno toga remetiti, poručuju.

A Blašković zaključuje: “Svaki čovjek treba radost ljubavi. Svatko od nas treba ljubav i svatko od nas treba davati ljubav.”

Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga…

Kako je Priprema za brak temeljni program Ureda za obitelj, vrijedno je spomenuti njegove sadržaje koje se prolazi u dva tjedna, a koje vode ili su predavači stručne osobe za pojedina područja – teolozi – profesori riječke Teologije, liječnik, psiholozi, socijalni pedagog, rehabilitator, redom vanjski suradnici Ureda, kao i njegovi djelatnici. Riječ je o predavanjima i radionicama, o upoznavanju s osnovnim odrednicama kršćanskog braka, o očekivanjima od bračnog života, prirodnom planiranju obitelji.

– Nakon osvješćivanja svojih očekivanja od bračnog života govorimo o ljubavi u braku, razlikama između zaljubljenosti i ljubavi. Kako komunicirati te dvije prethodne teme učimo na trećoj radionici: razgovor u braku. Posljednja večer posvećena je vjeri, nazvali smo je Vjerom prihvaćen brak. Dirljivi su to trenuci kada mladi zaručnici razgovaraju tko im je prenio vjeru i koji su ih sve ljudi doveli do trenutka kada trebaju stati pred oltar i donijeti najveću odluku u životu: ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga…, upućuje Vedrana Blašković.

Sve svoje programe Ured evaluira i te analize redovito pokazuju zadovoljstvo i zahvalnost polaznika. Tako je i s polaznicima Pripreme za brak. Neke od njihovih dojmova izdvaja psiholog Šimun Žepina: »Od prvih očekivanja od tečaja – koja su bila da je to proforma i idemo to odraditi – moj ukupni dojam se potpuno preokrenuo i potaknuo na razmišljanje o pojedinim stvarima. Bilo mi je iznimno zanimljivo i jako mi je drago što sam sudjelovao.« Ili: »Tečaj je bio vrlo koristan. Online način zaista olakšava parovima da prisustvuju redovito. Sve pohvale za organizaciju i tehničku izvedbu, naučili smo puno toga zanimljivog, povezali se s predavačima i grupom, upoznali nove ljude i razgovarali o zanimljivim temama.«

Svako naše iskustvo netko je već prošao

Naše Savjetovalište ima stručne vanjske suradnike iz raznih ustanova za probleme koji su malo teži, pa kada je to potrebno, ljude upućujemo tim stručnjacima, kaže Vesna Drmić, koja u Uredu radi i duhovne razgovore.

– Nekad je ljudima zaista potreban samo razgovor i da kroz razgovor čovjek dolazi do rješenja svojih problema sam. Općenito je vrijeme otuđenja, a korona je to još povećala. Važno je čovjeku posvijestiti da je ono što sada ima radost i dar – čovjek to sam uvidi već u razgovoru, već kad izgovori ono čime je opterećen. Kad osvijesti u sebi da nije radostan – već je na dobrom putu. Pita se – a zašto nisam, počne tražiti. U razgovorima s ljudima ne čujete ništa što već na neki način niste doživjeli ili unutar obitelji ili među svojim prijateljima. Svako naše iskustvo netko je već prošao. Isus je sva iskustva prošao u svom kratkom životu, i u njemu imate onoga na koga ćete se nasloniti. Pa i ako pomislite da je vaše pitanje nerješivo, Isus je tu već bio. Svi mi koji radimo u Uredu za obitelj, crpimo iz Evanđelja i u tom duhu djelujemo, rekla je Vesna Drmić.