Nedavno se u Loparu, u novootvorenoj sportskoj dvorani, igrao turnir Playcation (igra riječi: playing & vacation), pod paskom Indijca sa singapurskom adresom, Varada Kumaravelua, uz asistenciju bivšeg hrvatskog reprezentativca Ronalda Ređepa.

Turnir je okupio sve uzraste, i ono što najviše veseli – oboljele od Parkinsonove bolesti, koje igranje stolnog tenisa naprosto revitalizira, i kojih se na turniru u Loparu našlo u zavidnom broju. 

No osim toga, Playcation je bio prilika za druženje, zbližavanje i upoznavanje, a rezultati mečeva i pobjednici vjerojatno su najmanje bili bitni…

Gospodin Varadharajan Kumaravelu, istinski zaljubljenik u sport i pokretač ovoga projekta (koji je inače i tri puta „dolijetao“ iz Singapura u Lopar kako bi se ovaj projekt realizirao) i njegova obiteljska i prijateljska ekipa osigurala je brdo nagrada, piće i hranu za sudionike, ali i ono najatraktivnije: put na Bali, kamo će se sredinom kolovoza najuspješniji s loparskog turnira uputiti i isprobati tamošnje stolove i mrežice, na finalnom Playcation turniru.

A umjesto klasičnog novinskog izvještaja, gdje bismo samo u nekoliko rečenica nabrojali pobjednike po kategorijama, uz par fotki, u ovom članku željeli smo iznijeti jednu pravu reportažu dojmova brojnih igrača sudionika ovog turnira.

U nastavku donosimo njihove priče, a prvo ćemo spomenuti priče oboljelih od Parkinsonove bolesti, kojih ni „barijere“ bolesti, a ni godina, nisu prepriječile u naumu da svoje mjesto nađu na ovom turniru, a njihove priče, vjerujemo, mogu biti inspiracija mnogima.

„Stolni tenis igram dosta dugo, ali što se tiče treninga, treniram ga zadnje dvije godine u Šurbekovoj akademiji. Igra se dvaput tjedno, ide se na razna prvenstva – primjerice, ja sam bio i na svjetskom prvenstvu u Sloveniji u Laškom, što je bio jedan stvarno lijepi događaj, na kojem je bilo 309 natjecatelja, a nas iz Hrvatske osam. Nijemaca je bilo više od stotine, a zna se što su Nijemci u vidu organizacije i infrastrukture… Tako da mi je sudjelovanje na tome od velikoga značaja. Vitalno, stolni tenis me skroz dignuo“, ispričao nam je Željko Košar, koji je inače nedavno obranio i zlato na Zagrebačkom prvenstvu u stolnom tenisu za oboljele od Parkinsonove bolesti.

„Igram stolni tenis, imam 69 godina, igranje stolnoga tenisa mi pomaže u radu mišića, a zbog stolnog tenisa mi se i ruka prestala tresti“, izjavio je Hrvoje Kovačić, ujedno i autor knjige „U ringu s Parkinsonom. O svojoj bolesti Hrvoje Kovačić već je i dao intervju za Večernji list, i tom je prigodom izjavio: „Sport me naučio da ne reagiram na prvu čak i kada sam saznao da imam neizlječivu regresivnu bolest. A ja sam svojoj bolesti dao osobnost čovjeka, i nazvao ju ‘Mister Parkinson’, kako bih imao osjećaj da i ja nju mogu lupiti.“

„Prije malo više od pola godine sam počeo trenirati stolni tenis, a svaka loptica koja dolazi je drukčija, i to mi dosta pomaže jer se mora brzo reagirati“, ispričao nam je Dragutin Hadžić.

„Ja sam igrao stolni tenis 60 godina, od 9 godine… Nedavno sam osvojio i zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u stolnom tenisu za oboljele od Parkinsonove bolesti. Većina ljudi dobije Parkinsona, pa se uhvati igranja stolnoga tenisa, a kod mene je obrnuto – ja sam igrao stolni tenis cijeli život, pa dobio Parkinsona, no zaigrao sam ga opet, jer stolni tenis me vraća u život“, izjavio je Rino Megla, kojemu je Parkinsonova bolest dijagnosticirana 2018. godine, a kroz godine se borio i s mnogim drugim nedaćama. Prije 15 godina dobio je pacemaker, prije 13 godina imao je rak prostate, potom su mu se začepile i arterije, krenula su zračenja, dva neuspješna bypassa i tri stende… No sve to ga, kao ni godine, nije smetnulo da se nastavi boriti, i da se sa zadovoljstvom pojavi i na prvom Playcationu u Europi.

„Imam 56 godina, u mirovini sam, bivši vojnik… Kao klinac sam trenirao, ali kratko. Imam Parkinsona, stolni tenis mi pomaže jer imam problema s hodanjem, a kad igram stolni tenis, nemam problem s hodanjem, kao ples mi je. Dobro mi dođe, fali mi kretanja“, mišljenje je s nama podijelio Miljen Rašić.

„Parkinson mi je dijagnosticiran prije 7 godina, a oko godinu i pol treniram stolni tenis… Vratio mi se rukopis nakon upornog vježbanja stolnog tenisa, a gubitak rukopisa bio mi je prvi znak Parkinsona. I ovim putem pozivam sve koji imaju problema s Parkinsonom da se uključe u igranje stolnoga tenisa jer će sigurno pomoći. Meni je pomoglo“, izjavio je Ivan Benček.

Uz Ronalda Ređepa, koji je bio jedan od glavnih koordinatora u organizaciji ovog turnira, na ovaj turnir došla je i Tatjana Jokić, tajnica Stolnoteniskog saveza Zagreba, koja se osvrnula i na općenit status stolnog tenisa u Hrvatskoj, kada je njegova promidžba u pitanju, a napose kod najmlađih uzrasta. Nahvalila je i sportsku dvoranu u Loparu.

„Ovaj turnir je jako dobra inicijativa za promidžbu sporta kao sporta, a posebice stolnog tenisa, i u 7. mjesecu će se održati jedan sličan turnir, samo nešto malo veći, u Zagrebu. Što se tiče Sportske dvorane u Loparu, dvorana je odlična, jedna od boljih u Hrvatskoj, zadovoljava sve uvjete – može se u njoj igrati i državno, pa čak i europsko prvenstvo. Ima sve potrebno i u dobrom statusu – od tribina, klimatizacije, svjetla, sve potrebno da i olimpijska reprezentacija dođe na pripreme ovdje bez problema.“

„Glavni problem popularizacije stolnog tenisa kao sporta je taj što stolnotenisač ne zarađuje kao nogometaš, a onda nema ni prijenosa, i ne privlači toliku medijsku pozornost. No kad su mlađi uzrasti u pitanju, ovdje bih svakako izdvojila da je Gradski ured za sport i mlade u Zagrebu izbacio jedan pilot projekt Sport u školama, mi kao Savez smo se natjecali na tom natječaju. Ušlo se u 14 osnovnih škola sa stolnim tenisom, i za djecu od 1. do 4. razreda 2 do 3 puta se s njima radi stolni tenis u školi za vrijeme dnevnog boravka, i samim time itekako raste interes za ovim sportom“, izjavila je Jokić.

„Turnir je odrađen uspješno, uspjeli smo sakupiti dovoljan broj tenisača da turnir izgleda dobro, nije ga bilo lako organizirati prvi puta, ovo je prvi ovakav turnir u Europi, i to je baš nešto što treba u Hrvatskoj. Projekt gosp. Varada je toliko dobar, da evo, nisam vidio nikoga tko je bio nezadovoljan. Rezultat je bio najmanje bitan i svi su pobjednici nakon turnira. Poseban je fokus bio na djeci koja nisu bila u nekom reprezentativnom ciklusu, da ona dobiju priliku i šansu da se osjećaju važnim, jer znamo svi da jedna kvantiteta može izroditi kvalitetu. Ono što je problem u Hrvatskoj dugi niz godina je da ako nisi reprezentativac u stolnom tenisu, ne sufinanciraju te“, izjavio je Ronald Ređep i dodao:

„Mi smo napravili jednu malu prezentaciju u Loparu, došlo je nekoliko djece a koja, koliko sam vidio, se bave i drugim sportovima, a htjela bi učiti stolni tenis, i čak su igrali turnir – to su neke inicijalne iskre koje onda kasnije dođu do nečeg većeg. Dvorana je za stolni tenis izvrsna, i mislim da bi se u budućnosti Općina Lopar mogla prijaviti na projekt „Serva za budućnost“.“

Na turniru je bilo i još nekih predsjednika stolnoteniskih klubova.

„Dojmovi s turnira su izvrsni, obuhvatili smo sada jedan dio stolnoteniske populacije koja nije aktivna, ne igra službeno, već se bavi rekreativno stolnim tenisom, i tu su imali jedan rekreativni turnir, na jedan specifičan način, na specifičnom mjestu i u specifičnim uvjetima, i mislim da je turnir ponudio i više od onoga što se očekivalo. Mi kao klub smo imali tu nekoliko igrača koji inače ne sudjeluju na službenim turnirima, i tu su bili među najboljima. Za ovakve rekreativne programe, odnosno „rekreativnu“ razinu stolnoga tenisa još, nažalost, nemamo dovoljnu podršku jedinica lokalne samouprave, ali nadam se da će u budućnosti to netko prepoznati, jer ovo je vrijedan i poželjan način druženja“, izjavio je Tihomir Mostovac, predsjednik i tajnik STK-a TIS, jednoga od tri kluba iz Zagreba (uz Parkinson pong, i Sesvete) koji je svoje mjesto našao na ovom turniru.

Valja napomenuti kako je bilo i djece iz Lopara koja su se okušala u stolnom tenisu na samoj promidžbi uoči turnira, i onda zaigrala na turniru.

A da za stolnim tenisom raste interes i na otoku Rabu, otkrio nam je Sašo Markovski, jedan od osnivača STK-a Rab (uz Zlatka Buzu-Vidasa, Davora Badurinu, Davora Španjola i Ivu Lončarića), koji nam je podijelio i trenutačnu situaciju u klubu, ali i otkrio neke planove (Zlatko Buza-Vidas se uz Markovskog također našao na turniru). „Nemamo puno članova, nas je 5-6 igrača, posebnih aktivnosti na Rabu nemamo, ali igramo 2. županijsku ligu i ove godine smo 3. u toj ligi od 10 klubova. Namjeravamo ove godine otvoriti školu stolnog tenisa. Imamo sjajnu podršku od strane jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Raba, imamo prvoklasne stolove i opremu, ovo je prva godina u kojoj smo dobili i donaciju od Grada, ali kratko i postojimo, samo dvije godine, i ove godine smo i prvi put upali u proračun. I krenut ćemo, mislim da ćemo ove godine napraviti i naš turnir, zovu nas potencijalno da napravimo i prvenstvo jadranskih otoka, ali prije svega, cilj nam je otvoriti školu stolnoga tenisa i uključiti mlade.“

Inače, prekjučer (10. 6.) u vremenu od 9 do 11 sati bila je i prezentacija stolnoga tenisa u OŠ Ivana Rabljanina Rab, a koju su vodili Lazslo Turzo, Marjan Avramovski, Davor Španjol, Manuela Halović i Sašo Markovski.

Ovaj Playcation okupio je i dosta stolnotenisačica, pa smo i neke od njih pitali za dojmove.

„Svidio nam se ovaj turnir, stolnim tenisom se bavimo 5-6 godina, srednjoškolke smo. Iz dana u dan sve više djece trenira stolni tenis, pogotovo curica, možemo reći iz iskustva“ – podijelile su s nama Matea Ostrolučanin i Dalila Pospiš.

„Dvorana je lijepo sređena i prilagođena za više sportova, prostor je dobro prilagođen za više igrača istovremeno, stolnim tenisom se inače ne bavim, ovo je bio jedan spontani plan, i moguće novi hobi“, izjavila je Ivana Marić.

„Pozitivno sam iznenađena ovom organizacijom koja je bila dobro odrađena, sve je bilo jako zabavno, došla sam tu spontano, nije inače moj đir igrati stolni tenis, ali vrijedi probati i drago mi je zbog toga“, dojmove je s nama podijelila Ena Horvat.

Izjavu nam je dala i Karla Franović, koja je bila dio ekipe koja je prošloga ljeta osvojila naslov europskih sveučilišnih prvakinja u stolnom tenisu, a ta ekipa upravo je formu “brusila” u Sportskoj dvorani Lopar. „Sad u 9. mjesecu imamo sveučilišno europsko prvenstvo u Turskoj, i voljeli bismo doći opet ovdje na pripreme, prošle godine nam je puno pomoglo. Ovakvi turniri poput Playcationa su izvrsni i za popularizaciju sporta. Što se tiče interesa žena za stolnim tenisom, za razliku od profesionalne razine stolnoga tenisa gdje je priča drukčija, na rekreativnom nivou interes žena za stolnim tenisom svakako raste“, izjavila nam je Karla, koja je na turnir dovela i svoju sestru, Silviju Franović.

Za kraj dijelimo i još neke dojmove.

„Student sam prve godine fakulteta. Tu sam dobrovoljno došao na turnir, stolnim tenisom se bavim 3-4 godine i moji dojmovi su da je odlično organizirano, jaki su organizatori, i sviđa mi se kombinacija odmora i stolnog tenisa. Sviđa mi se mali odmak od urbane sredine, jer najčešće se ovakvi turniri organiziraju u gradovima, i u tom smislu Lopar je jedno pravo ‘osvježenje’. Inače, bilo bi dobro da se i više mojih vršnjaka redovitije uključe u treninge stolnoga tenisa, ne mora nužno biti profesionalno, dovoljno je i amaterski“, izjavio je Luka Štohera.

„Igrali smo stolni tenis amaterski, 7 mjeseci treniramo stolni tenis, pridružili smo se STK-u Varaždin preko fakulteta i upoznali se s trenerom Ronaldom Ređepom. Dobra atmosfera je na turniru, zadovoljni smo, dvorana je odlična i udovoljava svim uvjetima, uzevši u obzir broj stanovnika mjesta u kojem se nalazi“, izjavili su Luka Šatvar i Mihael Jambrović (STK Starr Varaždin).