Foto Bojan Purić
povezane vijesti
Nastavljeno je postavljanje spomen-ploča na vrhovima kamenom obloženih ormarića za struju i vodu u luci Malog Lošinja, a deveta osoba kojoj je dana ovakva počast je Agostino (Tino) Straulino, rođen 1914. godine u Malom Lošinju, a umro 2004. godine u Rimu, vrhunski jedriličar, olimpijski pobjednik u klasi “zvijezda” na Igrama 1952. godine u Finskoj, a osvajač srebrne medalje četiri godine kasnije u Australiji te četverostruki svjetski prvak (triput u “zvijezdi”, jednom u klasi “5.5 m”).
Kao što je to bilo i s ostalim zaslužnim moreplovcima u nizu, ni Straulino nije predstavljen licem, već brodom, u ovom slučaju reljefnim prikazom jedrilice klase “zvijezda” i olimpijske medalje.
Izradu i postavljanje ove ploče platila je Turistička zajednica Lošinja, a dio je tzv. Aleje kapetana, planiranom nizu od 26 ploča duž obala lošinjske luke, na čemu organizacijski radi Klub pomoraca Lošinja.
Na svečanosti su govorili Dalibor Cvitković, direktor Turističke zajednice Lošinja, zatim povjesničar dr. Julijano Sokolić, predsjednik Zajednice Talijana Malog Lošinja Sanjin Zoretić te Elvis Živković, član Gradskog vijeća, a u programu je sudjelovao i ženski zbor “Vittorio Craglietto” Zajednice Talijana Malog Lošinja i, recitacijom, djeca iz Dječjeg vrtića “Cvrčak”.
Putem bivšeg gradonačelnika Dragana Balije, iz Italije je stigao pozdrav okupljenima od Straulinove kćeri Marzije.
Ovime je odana još jedna počast Straulinovim sportskim rezultatima, nakon što je na njegovoj rodnoj kući, na adresi Priko 26, na nekoliko koraka od netom postavljenog reljefa, ranije postavljena spomen-ploča te stilizirana jedrilica na pročelju kuće.
Naučivši većinu “tajni” jedrenja još u dječačkim i mladenačkim danima u lošinjskom akvatoriju, Straulino je prije II. svjetskog rata otišao na vojnu akademiju u Livorno, za vrijeme rata služio je u poraženoj talijanskoj mornarici, a ostao je u vojnoj službi i nakon pada fašizma i prelaska Italije iz monarhije u republiku, doguravši do admiralskog čina.
I pod stare dane dolazio je na rodni Lošinj i ovdje jedrio, a nakon smrti njegovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje u Malom Lošinju, čiji je 2000. godine postao počasni građanin.