Kao što je u braku koji ne funkcionira, posebice kad se partneri više ni oko čega ne mogu niti žele dogovoriti najbolja »izlazna opcija« razvod, tako su i u političkom životu, kad mogućnosti dogovora između sudionika i kreatora lokalno-političke svakodnevice u potpunosti nestane, najbolja i za sve najoportunija opcija izlaska iz pat pozicije – izbori.

U situaciji kad, slično susjedskome svjedočenju bračnim razmiricama koje svima u i oko te obitelji donose samo bol i nesreću posvađanim partnerima nitko, pa tako niti onaj koji ih je silom prilika u njihovim raspravama čuo i vidio, više ne može savjetovati išta drugo doli razlaza, i autor ovih redaka usudio bi se isto savjetovati svojim sad već očito do bola posvađanim susjedima iz Punta.

Kontinuirani znaci da među suprotstavljenim predstavnicima vijećničke pozicije i opozicije stvari ne funkciniraju kao i da se isti komunikacijski problemi sad već pod redovno preslikavaju na odnos općinskog vijeća i općinskog načelnika, jedino što je postalo jasno i sigurno jest da će nastavak svađa ostati konstantom i sam sebi svrhom.

Da postoji ikakva mogućnost dogovora suprotstavljenih političkih struja načelnikove nezavisne liste s jedne te PGS/SDP-ova stranačkoga saveza s druge strane, makar i oko onih najosnovnijih, odnosno najtemeljnijih pitanja vezanih za budući razvojni put te lokalne zajednice, spomenute bi se strane do sad vjerojatno već »našle« i zapodjenule razgovor.

S obzirom na to da se do sad nisu uspjeli susresti niti oko jedne za Puntare i Starobašćane iole važnije teme, ali i da se sa svakim novim otvorenim pitanjem ondje stvara novi prijepor, teško je očekivati išta drugo osim daljnje eskalacije političkih sukobljavanja i neslaganja. A time posljedično i dodatna polarizacija javnosti koja, s obzirom na to koga se pita, jedine i isključive krivce za stanje stvari kakvome ondje svjedočimo uvijek vidi u onoj drugoj političkoj struji.

Malo kome danas nije potpuno jasno da, kad su odnosi u Puntu u pitanju, do ublažavanja razlika u promišljanjima svega što se tiče te općine i njezine budućnosti ondje jednostavno više ne može doći.

A nije teško predvidjeti ni da će ono što se događa unutar puntarskog općinskog vijeća, ali i po pitanju njegova odnosa s načelnikom (kojeg u spomenutom tijelu ne predstavlja većina) u budućnosti rezultirati samo dodatnim antagoniziranjem političke, ali i one »opće« javnosti.

Ako je išta danas ondje sigurno, onda je to da niti jedna strana nema namjeru popustiti. U tako zacementiranom stanju neslaganja može se konstatirati i da će jedini sigurni gubitnik na koncu biti javnost, i to zbog nemogućnosti kvalitetnog i efikasnog upravljanja javnim sredstvima kojima bi onaj koji je na vlasti morao i trebao upravljati.

Na vlastiti ponos ako je u tome uspješan, ili sramotu ako nije. A kad je stanje takvo kakvo u Puntu danas jest, kad je nemoguće reći tko je ondje ustvari vlast, a tko oporba, najbolje i najsmislenije bilo bi upravo toj javnosti dati mogućnost da se očituje i presudi kome više vjeruje!