Bodulske barufe

Piše Mladen Trinajstić: “Ljucke” vrijednosti

Mladen Trinajstić

Foto Mladen Trinajstić

Foto Mladen Trinajstić

Hrabri, plemeniti i humani četverac, podsjetimo, ne tako davno ugrozivši vlastite živote doslovno se bacio u olujno more, a sve da bi iz velikih valova pokušao spasiti tri životno ugrožene osobe



Kao potpuna suprotnost ovotjednog čina »bezonzirnog« bezumnika, tek u punoljetni život krenulog mladića koji je, zbog samo njemu razumljivih motiva, na Markovu trgu pokušao život oduzeti policijskom službeniku (kojeg, prema svemu sudeći, nikad u životu nije sreo niti ga upoznao) stoji čin što ga je nedavno, također »postupajući« prema njima potpuno nepoznatim osobama, demonstrirala skupina hrabrih otočana – trojica djelatnika jednog krčkog kampa i jedan otočni vatrogasac.


Hrabri, plemeniti i humani četverac, podsjetimo, ne tako davno ugrozivši vlastite živote doslovno se bacio u olujno more, a sve da bi iz velikih valova pokušao spasiti tri životno ugrožene osobe.


Dvojica, ispostavilo se kasnije, nepromišljenih Osiječana naposljetku su zahvaljujući požrtvovnosti hrabrih ljudi koji su se ondje slučajno zatekli spašeni dok za treću, žensku osobu, nažalost, više nije bilo spasa.




Ono što ta dva slučaja povezuje ili bolje rečeno razdvaja motivi su koji iza tih činova stoje.


Pozivanje na »ljucke vrijednosti«, odnosno na navodno suprotstavljanje njihovom gaženju od počinitelja zagrebačkog zlodjela žalostan je antipod svemu onome na što se četvorica hrabrih otočana nikad nije imala niti potrebu pozvati, već što su, izlažući opasnosti svoje živote da bi spasili živote drugih, ovi odlučili konkretnim djelom i pokazati.


Razlika između umišljene »ljuckosti« prvog, i stvarne, nepatvorene ljudskosti ovih drugih, na sreću ipak brojnijih ljudi, načina njihova razmišljanja i motiva njihova postupanja ukazuje i na različitosti u doživljavanju svjetova u kojima žive oni koji žive stvaran svakodnevni život i onih koji ga – fingiraju.


Vrteći u svojim glavama štetne, stupidne a često i opasne poruke svojih Facebook mesija, šupljoglavih, ali i glasnih »mrežnih tribuna«, teoretičara zavjere i kritičara današnjeg društva koji kroz banalne političke igrokaze šalju poruke koje njihovi sljedbenici često nisu u stanju niti »ubrati«, ovi poput napadača na zagrebačkog policajca žive u zatrovanome okolišu u kojem potom grade svoje poremećene osobnosti.


Virtualna »ljuckost« jednih i stvarna ljudskost ovih drugih, ljudi poput ordenjem Grada Krka netom nagrađenih bodulskih heroja suprotstavljene su strane podijeljenog društva koje, svakodnevnim hranjenjem porukama opskurnih osoba koje i sad nalaze razloge za relativiziranje čina mladića koji si je naposljetku oduzeo život, još više tone u podijeljenost, čak i po pitanju onih najosnovnijoj civilizacijskih vrijednosti.


I mogli bi se sad u širim, umnim analizama takvih društvenih odnosno »društveno-mrežnih« trendova ispiranja mozgova dotaknuti i »pojava« poput Donalda Trumpa, Brexita, jačanja populista u mnogim europskim zemljama pa čak i bolesnih, poremećenih i krajnje prostih, anonimnih komentara članaka objavljenih na portalima ili objava na društvenim mrežama.


Zapitati bi se trebalo samo bi li vam u stvarnom životu i slučaju pogibelji draže bilo da vam se u poziciji mogućeg spasitelja nađe netko od glasnih, virtualnih branitelja i zagovaratelja »ljuckih« prava i sloboda, ili pak istinski, stvarni ljudi poput samozatajnih, discipliniranih i tihih Krčana koji su svojim činom pokazali da stvari ipak nisu tako crne kako ih se neki trude prikazati.


Meni bi, nekako, uvijek bilo draže da mi naiđu ovi drugi.