Nije lako biti političar. Barem ne uvijek. Taj odgovoran i zahtjevan posao, kako u sferi nacionalne, tako i lokalne politike, zahtijeva ili bi barem trebao zahtijevati, predanost i ustrajnost, čestitost, odnosno poštenje, jednako kao i odgovornost te posvećenost zauzimanju za opće dobro. To je ujedno posao, a neki će reći i poziv, koji od svih koji u njega uđu traži i snalažljivost, probitačnost pa i rječitost iliti sposobnost u artikuliranju, a još više u javnom predstavljanju svega onog za što se svatko od vinovnika političke svakidašnjice zauzima, ili kako mnogi među političarima vole reći – bori.

Upravo ova posljednja, prezentacijska sposobnost i kvaliteta, svjedočimo tome pred svake pa tako i nadolazeće izbore, često je odlučujuća u izgradnji željene, marketinškim rječnikom rečeno, »ciljane« slike o svakom od sudionika političkih pripetavanja. Dojmovi ostali nakon verbalnih, odnosno retoričkih, obračuna pretendenata na pozicije moći često su prevaga koja, posebice s približavanjem dana održavanja parlamentarnih izbora i njihova, od mnogih sa zebnjom iščekivanog raspleta, odlučuje »tko će gore, a tko ostaje dolje«. Stoga se svugdje, pa tako i na Krku, sudionici izbornog postupka zajedno s članovima njihovih lokalnih stranačkih infrastruktura sve više i predanije trude iskočiti u prvi plan, pokazati svoje i zasjeniti kvalitete i zasluge svojih političkih takmaca.

Tako je na Boduliji, ili strogo gledano – na Krku najbližoj točki njegove mostovne poveznice s kopnom ovih dana bilo zanimljivo, a na trenutke i zabavno pratiti još jednu rundu upravo takvih »promocijskih obračuna«. Tko je pobijedio, a tko izgubio odnosno tko je pri tom bio uvjerljiviji, rječitiji ili tek simpatičniji, a tko mutaviji i »falšiji« u predstavljanju vlastitih kao i zasluga stranke koju predstavlja, ostavljamo na sud svakom našem čitatelju.

Ono što će si autor ovih redaka ipak uzeti za pravo prokomentirati jest činjenica da je i taj, pozdrava i podrške vrijedan čin ukidanja naplate mostarine za sve nedomicilne vozače, više od same biti i značaja tog iskoraka, bio obilježen »borbom fešti« organiziranih s ciljem preuzimanja zasluga za njegovo oživotvorenje.

Kako drugačije shvatiti činjenicu da se spomenuti događaj, ionako i iz aviona jasno čitljivog predizbornog karaktera, naposljetku pretvorio u samo još jednu epizodu političarskog nadmetanja i dokazivanja tko je za njega zaslužniji.

Dva tabora i dvije proslave istog čina, promatrajući ih s iste distance, zapravo su bila dva u konačnici vrlo slična primjera uobičajene predizborne političke prakse koju bi najbolje mogli usporediti s onim kad vam netko uruči poklon, te pri tom, kao slučajno, zaboravi s njega skinuti cijenu. I da… Okej, vidjeli smo koliko dar košta. Hvala vam svima na tome. Cijenimo vaš trud.

Sad još samo da odvagnemo čija je fešta bila bolja. Ona sa šampanjcem u ponoć ili pak jutarnja, s milijunima koji dolaze. Naposljetku, izgleda da i njihovi organizatori računaju na onu staru, inspektorsku koja kaže – kakvo pečenje, takvo rješenje!