Mislio sam da je nakon Projekta za trajekt teško ponoviti takav uspjeh. Danas ste pokazali da ste ljestvicu podignuli još više. Vama je samo nebo granica, poručio je gradonačelnik Marin Gregorović creskim gimnazijalcima nakon što su usred Zagreba, sretnicima koji su »ulovili« mjesto u prostoru nekadašnjeg kina Urania na Kvaternikovom trgu, dočarali ambijent, mirise i okuse Cresa.

Rezultat je to ovogodišnjeg projekta učenika creske gimnazije koji, pod vodstvom profesorice Sonje Pokupec Salković, pohađaju izborni predmet Škola i zajednica. Lani su privukli zanimanje hrvatske javnosti pilot projektom kojim su otočnom stanovništvu omogućili prednost ukrcaja na trajekt, a ove su se školske godine posvetili očuvanju i promociji gastronomske baštine otoka Cresa. Svoj novi projekt su nazvali »Cres – zagrizi otok«, a željeli su bogatstvo creske kuhinje približiti široj javnosti, naglašavajući važnost lokalnih namirnica, tradicije i održivog razvoja otoka.

Emocije, mirisi, okusi

Vrhunac projekta bilo je jedinstveno i ekskluzivno događanje u Zagrebu, a da bi ga osmislili i proveli na tako profesionalan način, mladim Cresanima volonterski su pomogli Irina Ban, stručnjakinja za odnose s javnostima, upravljanje ugledom i event management u sektoru gastronomije i njezin suprug, chef konzultant Zdravko Tomšić.

– Irina i Zdravko podržali su nas od prve minute našeg susreta. Darovali su nam svoje znanje, vještine i vrijeme i na tome im ne možemo dovoljno zahvaliti, rekla je o njihovom angažmanu profesorica Pokupec Salković.

Irina Ban ovako je objasnila razloge zbog kojih su rado podržali projekt mladih Cresana:

– Kroz hranu se teritorij fantastično može opisati, a kultura se često vrlo banalno predstavlja. Naišli smo na profesoricu i na djecu koja misle isto kao mi, profesoricu koja odgaja djecu koja sutra mogu nešto promijeniti, vidjeli smo da dijele vrijednosti u koje i mi vjerujemo, pa smo im željeli pomoći, koliko god je i nama ovo bilo naporno, rekla je Irina Ban.

Online prijave za event u Zagrebu trajale su vrlo kratko i pedesetak mjesta, koliko ih može primiti Urania, popunilo se u rekordnom roku. Došli su prijatelji Cresa, od najmlađih do najstarijih, vikendaši koji Cres posjećuju desetljećima i oni koji su o Cresu samo slušali priče svojih prijatelja.

A što se to dogodilo u Zagrebu? Riječima je teško prenijeti emociju, mirise i okuse, sam doživljaj Cresa kojeg su gimnazijalci vrlo uspješno poklonili publici.

Prostor nekadašnjeg kina bio je ispunjen zelenim maslinovim granama i grmovima žute brnistre, doneseno je kamenje iz otočnih gromača i šljunkovitih plaža, dodirnuti su se mogle demižane za vino i stari opanci creskog kopacà, osjećao se miris ribarskih mreža i ovčje vune, ružmarina, kadulje i smilja. Program je počeo video-intervjuom otočnog slikara Mate Solisa za kojeg je Cres bio središte svijeta, a nastavio se jedinstvenim gastronomsko-interpretacijskim događanjem. Svaki gost dobio je kutiju u kojoj je bilo pripremljeno šest tipičnih creskih jela predstavljenih na suvremen način, te kartulina s prikazom nekadašnjih creskih zidina iz pera Luigija Tomza i s tekstom, gotovo hvalospjevom Cresu, putopisca Alberta Fortisa. Kartulinu i ubrus natopljen hidrolatom kadulje s logom projekta posjetitelji su zadržali kao uspomenu, a bilo je i onih koji su kompletnu kutiju, s netaknutim jelima, odnijeli sa sobom kako bi ih pokazali svojim obiteljima i prijateljima i naknadno s njima kušali. A jela su bila: Maslina i sir, Darovi ovce (udić s jajima), Janjetina s otočnim biljem, Slana riba i palenta, Rumbec u ulju te Skuta s medom. Svako to jelo, svaki taj okus Cresa, pratila je priča povezana s njime koje su ispričale učenice. Kroz te su se priče mnogi prisjetili Cresa kakav je nekad bio, a nakon svake priče Irina Ban dodala je nekoliko zanimljivosti iz znanstvenog članka »Za creskim stolom« autorice Aleksandre Muraj.

Traži se repriza

Nakon što su blagovali tradicionalne okuse Cresa u modernom ruhu, pred goste su iznesene slatke delicije: fritule, grašnjaci, kacotini, kolubica, slatki kruh – koluba na okruglo, pandišpanja i olito. Učenici, njihova profesorica i svi suradnici na projektu dobili su dugi pljesak, a rijetko koje oko iskrenih prijatelja Cresa nije zasuzilo.

– U Cres dolazim od 1960. godine i još mi ga nitko nikad nije ovako prekrasno prikazao, rekla je jedna starija zagrebačka gospođa. Drugi su imali ideje da se ovakvi eventi trebaju ponoviti, pa čak i redovito organizirati za turiste jer je to bilo rijetko atraktivno i emotivno predstavljanje creske gastronomske baštine, možda ni ne shvaćajući da je iza ovog događanja bilo jako puno uloženog vremena, volje i znanja, da se to ne može platiti nikakvih novcem i da je upravo zbog toga ovaj događaj bio jedinstven i neponovljiv.