Korekcija cijena. Tako »u rukavicama« zovu poskupljenja u čijem se vrtlogu upravo nalazimo i nije nam lako držati glavu iznad vode i disati punim plućima. Sve poskupljuje, pa i mi moramo podići cijene. To su riječi uz koje nadležni, kada žele opravdati najnoviji udar na prazne džepove, najavljuju nepopularne poteze. Nitko ne voli, čak i kada je poskupljenje uzrokovano objektivnim okolnostima i većim ulaznim cijenama, preuzeti odgovornost za moguće nezadovoljstvo korisnika.

Za sigurno nezadovoljstvo, preciznije. Svaki je od njih, osim što troši vodu, plaća odvodnju te razvrstava smeće, iznosi kante i zatim ih ponovo unosi i plaća odvoz smeća, potrošač, ali i birač. Ako spomenuti potrošač živi sve lošije i sve je manje u ulozi potrošača, nezadovoljstvo će pokazati, i to ne samo na izborima do kojih još ima »i vode za popit, i smeća za hitit«, već i nekim drastičnim potezima, poput primjerice preseljenja u neku sredinu gdje su »komunalije novčaniku ipak milije«.

Ne čini se baš neki »vatromet« na jednom računu, ali u godini dana, mic po mic, kunelić po kunelić, i nakupi se tih troškova puno i previše. Smanjiti režijske troškove, a bez najosnovnijih stavki poput izdataka za struju i vodu današnji je život teško zamisliv, značilo bi značajnu uštedu. Uz najavljeni porast cijena komunalnih usluga na Liburniji, kod kojega se u ovom trenutku zna da bi se trebao smjestiti negdje na početak 2023. godine, no zasad iz Komunalca još ne najavljuju niti što će sve poskupjeti, niti koliki će biti taj udar na domaćinstva i gospodarstvo, kreiranje kućnih i poslovnih budžeta dodatno će se zakomplicirati. Zlatne kapi postat će dijamantne, odnosno ionako preskupa voda, ako nas ne spasi neko čudo, postat će još skuplja. Počet će se spominjati uz famoznu rečenicu »molimo da ovo ne isprobavate sami kod kuće«. Treba li voda biti luksuz ili dostupna svima, kad već imamo sreću da ove »odlične, ali i jedne od najskupljih voda na svijetu«, u ovom trenutku imamo u izobilju?

Kaže se da je vrijeme novac. Ta rečenica može »proći« i objasniti zašto penzići koji čekaju u redu ispred blagajne u marketu, pa čak i ispred šaltera za plaćanje računa, uvijek negdje žure i najglasnije se bune ako im netko pokuša »oduzeti prednost«. Ne treba im zamjeriti, jer vrijeme jest novac, a oni uglavnom, u skladu s visinom primanja – nemaju vremena…