Opatijac s lovranskom adresom

Brodomaketar Roland Vlahović najbolji je na svijetu: ‘Sve sam osvojio, sad mi je cilj kao Schumacheru, to potvrđivati’

Marina Kirigin

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

Četverostruki prvak svijeta i četverostruki prvak Europe na posljednjem, najprestižnijem natjecanju u svijetu maketarstva u Mađarskoj krajem travnja ponovo je trijumfirao



U svijetu brodomaketarstva on je čudo. Osvojio je sve što se može – postao četverostruki prvak svijeta i četverostruki prvak Europe. Na posljednjem, najprestižnijem natjecanju u svijetu maketarstva u Mađarskoj krajem travnja ponovo je trijumfirao. Njegove su makete brodova osvojile tri zlata u tri kategorije – kategoriji izrade brodova od papira, kategoriji izrade broda na jedra i kategoriji broda na motorni pogon. »Pečat« na ovaj uspjeh bilo je i uručenje posebne nagrade za najbolji brod na cijelom natjecanju – onaj »zlatni« u konkurenciji brodova na motorni pogon.


Riječ je o brodomaketaru Rolandu Vlahoviću, čovjeku vještih ruku, velike strpljivosti i predanog rada. Rođenom Opatijcu koji od 1985. godine živi u Lovranu i radi u Matuljima, u vlastitoj firmi »Roly Color« koja izrađuje reklame, i onoj sina Frana Vlahovića »Hovla« koja je posvećena 3D crtanju i izradi maketa.


Foto Vedran Karuza


– Natjecanje u Mađarskoj, najveće je natjecanje u Europi, možda čak i u svijetu – a po broju sudionika i prijavljenih maketa jače je od europske i svjetske smotre. Ove su godine na njemu maketari iz cijelog svijeta izložili 2.800 maketa – ne samo maketa brodova, već i aviona, tenkova, automobila, kamiona… Interes za natjecanje bio je izuzetno velik zbog pandemije koronavirusa. Brojni maketari to dvogodišnje razdoblje iskoristili su upravo za izradu novih maketa, pa se može reći da je ovo natjecanje bilo najjače do sada. Baš kao i drugi maketari i ja sam u vrijeme pandemije puno napravio pa je bilo teško odlučiti što izložiti. Pravila su takva da možete sudjelovati u natjecanju samo s jednim brodom u svakoj od kategorija. Donio sam tri broda, osvojio tri zlata, a maketa broda na motorni pogon dobila je i posebnu nagradu kao najbolji brod na natjecanju, zapravo bio sam ukupni pobjednik. Riječ je o maketi broda Viribus, čiji original je izgrađen u Trstu te je potopljen u prvoj vožnji kod Premude. Potopila ga je talijanska barka duga svega osam metara pa na taj datum Talijani slave Dan ratne mornarice. Brod je i danas velika atrakcija, zbog čega brojni ronioci odlaze u njegovo razgledavanje. Međutim, nalazi se dosta duboko pa ne može baš svatko do njega – rekao je Vlahović koji se maketarstvom počeo baviti još u osnovnoj školi, a nakon zapaženih uspjeha na natjecanjima taj mu je hobi prerastao i u posao. Danas sa svojim sinom izrađuje makete brodova za brojne investitore u plovila, za brodogradilišta…


Foto Vedran Karuza




– Moji počeci u osnovnoj školi bili su vezani uz aviomaketarstvo. Izrađivali smo avione koji su letjeli. Međutim, kako su mi brodovi oduvijek bili zanimljiviji, prebacio sam se na njih. Četrnaest godina aktivno sam jedrio i nisam se bavio brodomaketarstvom. Potom sam otišao u vojsku, nakon čega sam se zaposlio u riječkom »3. maju«. Tamo sam profesionalno pet godina radio makete brodova. Radili smo makete za cijeli svijet i onda je došao rat.


Ručni rad


Otišao sam na ratište i čim sam se vratio otvorio sam svoju tvrtku za reklame Roly Color. Kada sam pokrenuo tvrtku, posla je s reklamama bilo strašno puno, tako da se maketarstvom nisam bavio do 2013. godine. Te je godine u Rijeci bilo svjetsko prvenstvo u brodomaketarstvu na koje sam došao kao promatrač. Kada sam vidio te brodove, smatrao sam da mogu napraviti jednako dobre, čak i bolje. Godinu dana kasnije otišao sam na prvo natjecanje, na EP u Rumunjskoj i tamo sam osvojio dvije zlatne medalje. Tako je krenulo, a od onda sam četiri puta zaredom bio europski prvak i četiri puta zaredom svjetski prvak – kazao je Vlahović.


Za izradu makete broda treba mu od 1.000 do 2.000 sati rada, a za onu nagrađenu najvišom ocjenom na posljednjem natjecanju u Mađarskoj utrošio je oko 2.000 sati. Sve je na njegovim brodovima napravljeno rukom, kako kaže, ništa nije kupljeno, niti jedan milimetar broda. Pedantnost i mirna ruka smatra da su mu urođene. Nitko u obitelji nije se bavio takvim ili sličnim poslom.


– Mislim da se to ne može naučiti. Posao je to koji prije svega moraš voljeti, moraš imati strpljenja… Sada kada je i moj sin u poslu, malo smo se raspodijelili pa je lakše. Sin crta i priprema projekt na kompjutoru, a ja izrađujem. Kako je interes za makete po narudžbi investitora porastao, sada se mahom naše tvrtke bave upravo time. Uglavnom moj hobi izrada maketa sada mi je glavni biznis – objašnjava brodomaketar iz Lovrana.


Radionica puna medalja


Vlahović otkriva i kako nagrade na natjecanjima nisu financijske prirode, pa taj njegov hobi i puno košta.


– Odlaske na natjecanja financiram sam, od prijevoza do smještaja pa čak i troškove izrade makete. Jedino odlazak na svjetsko i europsko prvenstvo mi plati Savez. Za razliku od maketa koje izrađujemo za kupce, makete za natjecanje se rade vrlo detaljno. Apsolutno svaki detalj je bitan i ne smije biti ni jedne greške. Vrijednost takve makete je izuzetno velika, no na tržištu često za nju ne možeš postići takvu cijenu. Odnosno vrijednost uloženog rada za mene bi tada bila neisplativa. Izuzetno puno vremena trošim na makete koje radim za natjecanja, ali da je recimo odlučim prodati, naoko značajna cifra, ako se podijeli s brojem utrošenih sati rada, postaje smiješan iznos. Zato takve makete radim isključivo iz ljubavi, nitko me na to ne tjera. Za razliku od maketa za natjecanja, makete za prodaju rade se s puno manje detalja pa se onda možda i nešto brže izrađuju. Ipak, ne možete postići neku veliku cijenu jer vam to ne dozvoljava konkurencija na tržištu.


Foto Vedran Karuza


Brodogradilišta daju izraditi makete tamo gdje je jeftinije. Imam prijatelje u Rumunjskoj, Poljskoj, Češkoj – oni rade jeftinije makete nego mi jer im je takav standard – rekao je najbolji svjetski brodomaketar koji na pitanje o tome postoji li još nešto što nije uspio osvojiti, odgovora.


– Sve što sam mogao sam osvojio. Sada će mi cilj biti kao Schumacheru – osvojiti čim više svjetskih i europskih prvenstva. Već sada imam toliko medalja da mi ne stanu na zid. Radionica ih je puna, samo na zidu ih je više od 200, a još stoje i u kutijama. Znači, sada mogu samo ponavljati uspjeh, a kako sam siguran da ću se baviti brodomaketarstvom dok sam živ, vjerujem da ću još uvijek u ovom hobiju osvajati odličja.