Posjet privatnoj bolnici

Boris Nemec, životna priča uglednog liječnika: Zašto je postao doktor i je li privatno zdravstvo samo za bogate

Barbara Čalušić

Dr. Boris Nemec / Foto Sergej DRECHSLER

Dr. Boris Nemec / Foto Sergej DRECHSLER

Jednom sam se igrao na rukometnom igralištu, a u blizini je bilo atletsko igralište gdje su atletičari trenirali. I meni je doletio disk u glavu. Pukla je samo koža, no bolnica me tada strašno impresionirala. Mene je to jako fasciniralo, te maske, kape, naočale, sve što sam iz hodnika vidio. Tada sam odlučio da ću biti doktor i samo me to zanimalo, prisjetio se Boris Nemec



 


Ako ništa ne ulažete, vi stojite, a kad stojite, vi zapravo propadate, kaže prof. dr. Boris Nemec, ravnatelj i vlasnik Specijalne bolnice »Dr. Nemec«, koja je osnovana prije 17 godina kao prva privatna ortopedska bolnica na ovim prostorima. Povodom njezine 17. godišnjice, u bolnici je nedavno otvoren novi aneks čija je okosnica rada novi, sofisticirani i skup uređaj za magnetsku rezonancu, snage tri Tesle koji je jedini takav uređaj na području naše i dviju susjednih županija.


Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER



Prof. dr. Nemec definitivno se ne ubraja među osobe koje preferiraju stajati u mjestu. Vodi bolnicu, tjedno obavi desetak zahtjevnih operacija, ima ambulante u Zagrebu i Splitu, a o njegovoj reputaciji govori i niz zvučnih imena poznatih osoba s estrade i iz sporta koje su mu povjerile svoje zdravlje i koje je uspješno operirao. U slobodno vrijeme igra tenis, provodi vrijeme s obitelji, posebno unucima, svira gitaru i druži se s prijateljima u Klubu prijatelja sportova. Široj javnosti možda je najpoznatiji kao liječnik Hrvatske nogometne reprezentacije na što je i sam osobito ponosan pa novi aneks njegove bolnice na Matuljima, uz mnoštvo fotografija s posljednjeg Svjetskog nogometnog prvensta, krase orginalni dresovi reprezentativaca koje su mu poklonili.


 Odlično raspoloženje nakon utakmice s Turskom u Parizu - Domagoj Vida i Boris Nemec / Foto SANJIN STRUKIC/PIXSELL

Odlično raspoloženje nakon utakmice s Turskom u Parizu – Domagoj Vida i Boris Nemec / Foto SANJIN STRUKIC/PIXSELL




 


Okretan i hrabar


No, prije svega prof. dr. Nemec velik je stručnjak na području ortopedije koji je kroz desetljeća karijere u ovu medicinskih granu u Hrvatskoj prvi uveo mnoge nove metode i prilično okretan i hrabar privatnik u zdravstvu koji se ne da obeshrabriti često maćehinskim odnosom prema ovom segmentu hrvatskog zdravstvenog sustava.


Veliki prijatelji - Boris Nemec i Ćiro Blažević / NL arhiva

Veliki prijatelji – Boris Nemec i Ćiro Blažević / NL arhiva



– Tehnologija ide naprijed, a nama je jako važna dijagnostika. U bolnici radimo sve ortopedske operacije koje se trenutno rade u svijetu, pomažemo pacijentima s ozljedama lokomotornog aparata. Kad pacijenta pregledamo na rendgenu, on pokazuje samo kosti, ali ne i meka tkiva. Jedan aparat kao što je magnetska rezonanca pokazuje meka tkiva i može daleko točnije pokazati oštećenja i njihov stupanj. Kad imate ozljedu meniskusa, ortopeda zanima koja je zona njegova oštećenja pa ako je oštećenje malo, onda ozljeda može proći možda i konzervativnim liječenjem i znat ćemo odrediti terapiju. Ako je meniskus jako potrgan, uz MR možemo unaprijed planirati hoćemo li meniskus moći sašiti, što se radi kod mlađih osoba. Kad sam radio u javnoj bolnici kod ozljede meniskusa, vadili smo ih toliko često i ja u šali znam reći da smo ih vadili više nego gradska Čistoća jer je meniskus bio za sve kriv. Kasnija su istraživanja pokazala da je meniskus vrlo važna struktura u koljenu i da bez njega u kasnijim godinima dolazi do oštećenja hrskavice i promjene okolnih tkiva odnosno artroze. Dakle, MR nam puno detaljnije pokazuje oštećenja i omogućuje dobru dijagnozu koja nama liječnicima omogućuje da pacijentu damo pravu terapiju uz pomoć koje će on prije moći ozdraviti. Zbog toga, da bi ova bolnica dobila na kvaliteti, odlučili smo se za nabavku tako sofisticiranog uređaja. Naime, pacijent bi prije došao kod nas, mi bismo ga poslali na pretragu i on bi, ovisno gdje je obavio pretragu, privatno ili u bolnici, došao natrag za desetak dana, a možda i za dva mjeseca. To je izgubljeno vrijeme u kojem pacijent u većini slučajeva trpi bolove, ne može raditi, postaje nervozan što utječe na njegovu obitelj i poslodavca. Sada kad imamo MR, pacijenta, u slučaju potrebe, odmah šaljemo na pregled. Kad se napravi pregled, kod lokomotornog aparata, moji kolege i ja sami možemo pročitati dio stvari, a za ostalo imamo kolege koje putem telemedicine dobivaju odmah snimku MR-a i dan kasnije imamo njihov nalaz koji će potvrditi našu sumnju ili možda pokazati nešto drugo. Zašto smo se odlučili za uređaj snage tri Tesle? Mogli smo uzeti i aparat od 1,5 Tesle i on bi zadovoljavao naše potrebe, no ova snaga daje daleko više detalja što je nama važno kod hrskavice, ali i mozga, leđne moždine i drugih tkiva, kaže prof. dr. Nemec.


Moji zaposlenici imaju dušu i empatiju


U gotovo dvije godine pandemije posebno je zahvan svojim zaposlenicima. Kako kaže, njihov je rad izvrstan, požrtvovni su, imaju dušu i empatiju, a pacijenta nije dovoljno samo operirati, njega treba i njegovati i s njime razgovarati.
– Početak pandemije nije bio lagan, pogotovo kad ste privatna firma koja ne može raditi i nema prihoda, a mora platiti dobavljače, isplatiti plaće. Srećom, dobili smo potpore od države za plaće, ali smo morali dignuti kredit od 100 tsuća eura da platimo dobavljače, da ne dođemo u minuse. Bilo je dosta teško, broj operacija je pao. Ova godina ide jako dobro, imamo puno operacija i očekujem da će ovo biti normalna godina. Žao mi je kolega u drugim bolnicama, oni su pod velikim pritiskom, pogotovo kolege na COVID-odjelima. Oni s ljudima koji su u teškom stanju sve to moraju prolaziti, a to je psihički jako zahtjevno, ističe prof. dr. Nemec.

 


Nismo bogovi


U svojoj bolnici u Matuljima trenutno zapošljava tridesetak ljudi, među kojima je petero ortopeda i jedan anesteziolog. Novi uređaj proširio je i djelatnost bolnice koja tako surađuje i sa stručnjacima s područja radiologije i neurokirurgije.


Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER



– Kad sam osnovao bolnicu, rekao sam, ako ću uzimati nove ljude, oni moraju biti kvalitetni i kao ljudi, i kao stručnjaci. Uvijek ću radije pričekati i birati kako bih imao kvalitetu. Mi smo privatna bolnica i ovdje, nažalost, nema usluge pokrivene zdravstvenim osiguranjem. Nažalost, država to ne pokriva. Pacijent kod nas dođe i plati, a mi mu kao liječnici ne možemo reći operirat ćemo vas i to će biti 100 posto dobro. Nema 100 posto dobrog, mi se ne smatramo bogovima. No, da bi rizik od neuspjeha bio što manji, potrebni su kvalitetni stručnjaci i aparatura, ističe prof. dr. Nemec.


 S aktualnim nogometnim izbornikom Zlatkom Dalićem / NL arhiva

S aktualnim nogometnim izbornikom Zlatkom Dalićem / NL arhiva


 


Kao i većina privatnika u zdravstvu, nije baš najsretniji s rješenjima koja danas reguliraju odnos javnog i privatnog zdravstva. Kako naglašava, to nije samo problem aktualne vlade, već dugogodišnje nasljeđe svih donositelja odluka.


– S jedne strane dozvoljava se da liječnici iz javne bolnice rade privatno. Da liječnici koji rade u javnoj bolnici otvaraju svoje privatne poliklinike. Nemam ništa protiv, jer to samo diže kvalitetu i samo će konkurencija podignuti kvalitetu. Kad imate konkurenciju, vi morate raditi što bolje. No, ugovor s nama kao privatnicima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne znam zašto ne želi. Tu imaju utjecaj neki koji govore da je to amerikanizacija zdravstva, da je to samo za bogate i slično. Zar nitko u HZZO-u nema predodžbu o tome da kad pacijent dođe u privatnu ustanovu, da će se ranije operirati i prije vratiti svojim redovnim aktivnostima? Evo, jučer mi je bila pacijentica koja ima cerebralnu paralizu i koja ne radi, prima pomoć. Došla je na pregled jer kaže da mora dugo čekati, a pala je. Na prvoj pomoći su joj rekli da nije ništa slomljeno, no sad mora čekati. Ne može hodati, a ima dijete. Unaprijed mi je rekla da ako se treba operirati, to neće moći financirati, ali je došla po dijagnozu, upozorava Nemec.


Ćorluka i Nemec na terenu Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj / Snimio Ivica TOMIĆ

Ćorluka i Nemec na terenu Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj / Snimio Ivica TOMIĆ


 


Posebno ga ljuti kad se na novac uložen u privatno zdravstvo gleda kao na sredstva koja idu privatne džepove.


– Zašto onda država daje državni novac u gradnju cesta, mostova, zgrada… Ova bolnica radi dobro, plaća poreze i svake godine državi dajemo značajan iznos. Kad bi se povezalo privatno i javno zdravstvo i državne bi bolnice trebale drugačije raditi. Ja imam saznanja da sad u državnim bolnicama jedan ortoped pregleda dnevno 50 do 60 pacijenata. To znači da ima oko šest minuta po pacijentu, kako je to moguće, pita se Nemec.


Dvije ljubavi: medicina i nogomet


Prof. dr. Nemec uspješno je povezao medicinu sa svojom ljubavi prema nogometu. Kao liječnik Hrvatske nogometne repreznatcije prolazio je s igračima brojne lijepe, ali i manje lijepe trenutke. I to ne samo one koji su sastavni dio sporta kao što je to poraz, nego i osobne drame od kojih je sigurno jedna od najtežih igraču reći da ne zbog ozbiljnosti ozljede ne može više trenirati.
– Najteže traume kod igrača su kad im pukne križni ligament. Više je faktora zašto do toga dolazi. Vi kad i napravite križni ligament, nitko ne daje jamstva da će taj križni ligament funkcionirati. To ovisi o više različitih faktora i mi nismo još uvijek uspjeli rekonstruirati takav ligament kakav nam je priroda napravila i koji bi bio idealan. Od sportaša koji prođu takvu operaciju, ne vrate se svi na isti nivo na kojem su bili prije puknuća ligamenta. Pogotovo kod mlađih od 18 godina gdje se nova ruptura ligamenta događa u 20 do 30 posto slučajeva. Onda je to teško i roditeljima rastumačiti. Oni su puno uložili u to dijete, da bi se ono razvilo i došlo do izvrsnog igrača, novog Modrića, prema njihovom mišljenju. U takvim slučajevima pacijentima ne dozvoljavam da igraju godinu dana, a kod nekih već se odmah kod građe koljena vidi da možda neće biti dobro nastaviti s nogometom. Onda se postavlja pitanje kako, zašto, pa on je talentiran. Odgovor je samo: tako se dijete razvilo, za to nije kriv doktor. Ako dobiješ dioptriju s 25 godina ne možeš se baviti streljaštvom ili biti pilot, no za to nije kriv doktor. No, svjestan sam, to je izuzetno velika trauma za igrača, veliko razočarenje, zaključuje Nemec.

 


Potpuno fokusirani


U njegovoj bolnici od recepcije pa sve do ravnatelja, kako kaže, sve mora savršeno funkcionirati. Nitko u bolnici, naglašava Nemec, ne smije dozvoliti da na bilo koji način povrijedi pacijenta, ni riječju, ni djelom, jer pacijenti ovdje uslugu plaćaju i kao takvi su još osjetljiviji.


Boris Nemec operirao je i koljeno balerine Jovane Mirosavljević, koja je nekad plesala u riječkom kazalištu / Snimio Ivica TOMIĆ

Boris Nemec operirao je i koljeno balerine Jovane Mirosavljević, koja je nekad plesala u riječkom kazalištu / Snimio Ivica TOMIĆ


 


– To nas obavezuje da budemo potpuno fokusirani na njih. Radimo od 800 do 900 operacija, a prije par godina imali smo do tisuću operacija. Korona nas je malo zaustavila, no sad imamo opet puno operacija. Ponedjeljkom i utorkom radimo veće i složenije operacije, poput ugradnje proteze kuka i koljena, operacije gležnja i ramena, a srijedom radimo manje operacije. Pacijenti nam dolaze s područja cijele bivše države i zemalja u okruženju. Kad gledate našu operacijsku dvoranu, imate stol, lampe, stupove za artroskopiju… Sve je od američkih i njemačkih proizvođača. Isto je i s instrumentima. Dakle, sva tehnologija je zapadna. Jedino su liječnici naši. U Italiji artroskopija koljena košta triput više nego ovdje, o Americi da ne govorim. Prije par godina dobio sam e-mail pacijenta iz Sjedinjenih Država kojeg je zanimala cijena endoproteze koljena. Odgovorio sam da je cijena 43 tisuće kuna i drugi dan dobio sam njegov odgovor s pitanjem što mi to ugrađajemo jer je u Americi cijena takve operacije 46 tisuća dolara. Mi ugrađujemo proteze koje su broj jedan u svijetu i imaju najbolje rezultate za koje statistike govore da u prvih 15 godina imaju 97 posto uspješnosti. Dakle, razlika je u rukama, odnosno doktorima. A svi su naši doktori prošli inozemnu edukaciju. Ja ne pomišljam biti blizu američke cijene jer te cijene nisu fer. Ovo što mi nudimo, to su normalne cijene, smatra Nemec.


U Specijalnoj bolnici »Dr. Nemec« 2010. operiran je i Nikica Jelavić, a pratio ga je liječnik Glasgow Rangersa Paul Jackson / NL arhiva

U Specijalnoj bolnici »Dr. Nemec« 2010. operiran je i Nikica Jelavić, a pratio ga je liječnik Glasgow Rangersa Paul Jackson / NL arhiva


 


S druge strane, troškovi ovakvog pogona veliki su i neprestano se povećavaju. Prema riječima Nemeca, proizvođači instrumenata danas se sve više okreću prema proizvodnji jednokratnih instrumenata s objašnjenjem da instrumenti koji se iznova koriste, povećavaju mogućnost infekcije.


Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER


 


– Sada rade plastične pištolje koji na sebi imaju konac i s kojim se mogu napraviti dva šava kod šivanja meniskusa. Cijena takvog jednokratnog pištolja je oko tisuću kuna. Instrumentarij za mozaik-plastiku bio je metalan, no sad taj instrumentarij pod krinkom sprečavanja infekcije – košta. Mi razliku u infekcijama nismo primijetili, no na ovaj način sav naš rad poskupljuje. Mi smo ortopedija i nemamo niti jednu drugu granu medicine koja bi trebala ugrožavati našu sterilnost, napominje Nemec.


Dvije medalje


U nogometu je od malih nogu. Nogometom se bavio od mladosti kao igrač, kasnije i kao savezni sudac. Karijeru nogometnog liječnika započeo je u nogometnom klubu Rijeka, a od travnja 1996. godine stalni je član stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije. Kao liječnik reprezentacije sudjelovao je na svih deset prvih velikih natjecanja (pet svjetskih i pet europskih prvenstava) na kojima je nastupala hrvatska reprezentacija, od Europskog prvenstva u Engleskoj 1996. do Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. Dao je značajan doprinos radu FIFA-ine Zdravstvene komisije te HNS-ove Zdravstvene komisije, a surađivao je i s mladim hrvatskim reprezentacijama. Ima čak dvije medalje – 1998. dobio je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a 2018. srebrnu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

 


Samo medicina


Iako je njegova biografija bogata zanimljivim detaljima, Nemec kaže da je o počecima bavljenja medicinom, rodnom Varaždinu i nogometu više puta rekao sve. Kao i da je na medicinu »zabrijao« još kao dječak i niti jedno drugo zanimanje nije dolazilo u obzir.


 Kod Nemeca je kuk operirao i Slaven Bilić / Snimio Ivica TOMIĆ

Kod Nemeca je kuk operirao i Slaven Bilić / Snimio Ivica TOMIĆ



– Bio sam jako živahno dijete, ponekad i preživahno, pa sam često završavao u varaždinskoj bolnici. Jednom sam se igrao na rukometnom igralištu, a u blizini je bilo atletsko igralište gdje su atletičari trenirali. I meni je doletio disk u glavu. Pukla je samo koža, no bolnica me tada strašno impresionirala. Onda se, naime, u operacijske dvorane ulazilo direktno iz hodnika gdje su čekali pacijenti. Mene je to jako fasciniralo, te maske, kape, naočale, sve što sam iz hodnika vidio. Tada sam odlučio da ću biti doktor i samo me to zanimalo. Htio sam se baviti općom kirurgijom kad sam diplomirao, no nije bilo šanse, ali sam ipak imao sreće kad sam došao u Lovran. Neko sam vrijeme volontirao da bi ravnatelj primarijus Jugoslav Andrić jednog dana rekao da otvaraju specijalizacije i tako sam postao ortoped, podsjeća prof. dr. Nemec.


U Klinici za ortopediju u Lovranu uveo je artroskopiju i jedan je od prvih ortopeda u ex-Jugoslaviji koji počeo raditi artroskopske operacije.


– Prvi koji je uveo kod nas artroskopiju, bio je pokojni primarijus Đurić u zagrebačkoj Traumi. On bi ulazio artroskopom, lećom u koljeno i gledao tako koje su strukture sve oštećene. To su bili počeci, kasnije su se razvili i monitor, i kamera i danas se sve to radi na apsolutno drugačiji način. Sjećam se kad sam radio u Švicarskoj, vidio sam kako se radi artroskopska kirurgija i onda sam u Lovranu predstavio kako bi to trebalo raditi. Nekada, kad ste išli u inozemstvo na usavršavanje, nije bilo aparata, mobitela za fotografiranje i ja bih onda crtao instrumente, mjerio ih da bih si olakšao operacije, prisjeća se Nemec.


Nakon samo dva dana od operacije koljena, Tereza Kesovija je već bila na nogama / Snimio Ivica TOMIĆ

Nakon samo dva dana od operacije koljena, Tereza Kesovija je već bila na nogama / Snimio Ivica TOMIĆ


 


Suradnja s »3. majem«


Kad je u pitanju fizička spremnost operatera, ortopediju se ponekad uspoređuje s bravarijom, pa onda ni ne čudi dugogodišnja suradnja »3. maja« i lovranske bolnice gdje je glavna poveznica bio upravo prof. dr. Nemec.


– Tada je »3. maj« sve mogao napraviti, od igle do lokomotive i oni bi napravili instrumente prema nacrtima koje sam ja donosio. U brodogradilištu je bio običaj da kod porinuća broda, brodar nešto poklanja, a zahvaljujući tadašnjim inženjerima i upravi brodogradilišta, jedan nam je brodar poklonio 40 tisuća dolara za artroskopski stup za Kliniku u Lovranu. Stariji kolege u to nisu baš vjerovali, a sjećam se jednog koji je negodovao da smo za 40 tisuća dolara mogli napraviti novi krov. Ja sam mu odgovorio, da se ne ljuti, ali da takav aparat može samo donijeti novac da napravimo krov, a krov nikad neće napraviti takav iskorak, govori Nemec.


Doček nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji

Doček nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji



Pomoć »3. maja« bila je presudna i kad je kao mladi ortoped ustrajao da devetnaestogodišnjaku sa zloćudnim tumorom bedrene kosti, umjesto izgledne amputacije, presade kost što je osamdesetih bila prva takva transplantacija u ovom dijelu Europe.


– Trebalo je naći koštanu banku, a imali su ih u Americi i u Sovjetskom savezu. I tako ponovo idem u suradnju s »3. majem« koji je imao predstavništvo u Moskvi. Njihov predstavnik je išao na razgovor u Institut gdje su nam rekli da dođemo. Pripemili smo pacijenta i ja sam krenuo s aluminijskom kantom u Moskvu. Tamo su bili veliki frižideri s kostima i ja sam prema rendgen snimci odabrao odgovarajuću veličinu. Drugi dan smo taj dio bedrene kosti stavili u kantu sa suhim ledom, avion je trebao doći na Krk oko sedam navečer i planirali smo odmah nastaviti operaciju navečer. Operacija je trajala oko pet sati, a pacijent je danas živ, hoda, bavi se unucima i pčelarstvom. Nije to bilo dostignuće kao presađivanje bubrega, ali u ovom dijelu Europe to je bila prva takva transplantacija nakon koje su se one počele raditi u Klinici za ortopediji i mi smo u Lovranu formirali i prvu koštanu banku. Napravili smo uz pomoć te banke i prvu transplantaciju križnog ligamenta i prvu transplantaciju uzgojene hrskavice, zaključuje prof. dr. Nemec.


Nemec s članovima Kluba prijatelja sporta

Nemec s članovima Kluba prijatelja sporta


Boris Nemec i Klub prijatelja sporta


 Premijer Plenković na otvorenju novog aneksa Specijalne bolnice »Dr. Nemec« / Snimio VEDRAN KARUZA

Premijer Plenković na otvorenju novog aneksa Specijalne bolnice »Dr. Nemec« / Snimio VEDRAN KARUZA


 Uspomena iz Liverpoola

Uspomena iz Liverpoola


Ćiro, Nemec i Klub prijatelja sportova

Ćiro, Nemec i Klub prijatelja sportova