CRIKVENICA – »Ponovno rođen i druge pripovijesti; iliti: Valovi, razine, obrazine« naslov je najnovije publikacije Franje Deranje predstavljene u Gradskoj knjižnici Crikvenica. Osamnaesta po redu knjiga tog plodnog novljanskog autora, čije nakladništvo dijele GK Crikvenica i Naklada Kvarner, po mnogočemu se razlikuje od prethodnih izdanja. Uz autora, na književnoj su večeri sudjelovali književnik i književni povjesničar Milorad Stojević, urednik i izdavač Franjo Butorac te glazbeni gost Đoni Švarc.

Knjiga je sastavljena od osamnaest kraćih formi, pripovijedaka različite tematike, a u mnoge od njih Deranja je ugradio autobiografske elemente. Posebni dodatak knjizi je scensko uprizorenje ranije objavljene monodrame »Snoviđenja u nesanici«, koju je adaptirao nedavno preminuli kazališni, filmski i televizijski glumac Željko Mavrović. Stojević je jedared za Deranju kazao kako je riječ o serioznom pjesniku koji je pjesnički osviješten u onome što pjesnički stvara.

Žanrovska raznolikost

«Kada sam počeo pomno čitati knjigu, shvatio sam da – unatoč žanrovskoj i stilskoj raznolikosti, ista nije toliko heterogena, iako se tematski razlikuje. Knjiga se sastoji od pripovijedaka, razgovora, a dio knjige je i rasprava o jeziku te intervju s pokojnim vitezom Lujom Lovrićem. Franjo pred nas podastire i literarne zapise, novinske izvještaje u prozi i to sve izgleda zbilja kao kupusara, kada knjigu predstavite ovako kako sam ja započeo. Međutim, svakoj temi i žanrovskom problemu autor pristupa na literaran način. Od svega toga on uspijeva napraviti literaturu. Eto, primjerice, intervju s Lovrićem – imate pitanje, gospodin Lovrić daje odgovor, a potom slijede Deranjina razmišljanja«, započeo je svoje izlaganje Stojević i dodao kako njegov kolega književnik, u svojim stilskim postupcima, ostavlja dojam jednog teškog i starog hrvatskog realista.

«Kasnije vidite da je to samo dio mozaika i da Deranja izvanredno isprepliće stilske postupke – od tijeka svijesti do kolažno distribuirane fabule. Uvodi nas u neobične teme, ali vrlo promišljeno, a od neliterarnih tema on stvara literarno dostojanstvene priče. Tako dokazuje da za pisanje, kako to ljudi običavaju misliti, nije dovoljan samo talent ili samo ideja. Potrebno je puno više od toga«, zaključio je Stojević.

Kroničar našeg vremena

Deranja se u knjizi dotiče i nažalost zaboravljenih literarnih velikana kao što su Fran Mažuranić na kojega nerijetko aludira, a tu je i imaginarni zapis klasika njemačkog jezika Stefana Zweiga. Osvrće se Deranja na Zweigovo remek-djelo »Jučerašnji svijet« i amalgamira Zweigov jučerašnji, s njegovim (ali i našim) sadašnjim svijetom. Knjigu je Deranja posvetio svojoj supruzi Jadranki Deranja, rođenoj Kombol, a zanimljivo je kako je pripovijetka »Produžeci & Penali« prevedena na engleski jezik. Autorova aktualnost očituje se ponajviše i kroz teme pandemije i društveno-gospodarskih problema s kojima se suočavamo posljednjih godina. Tako Deranja nije samo pisac, već i kroničar našeg vremena te kroz svoj književni rad on nastavlja vući žurnalističku nit od koje je ispleten njegov lucidni duh.

Butorac je Deranju usporedio s Agathom Christie – i to ne samo zbog toga što se Deranja bavi krimićima, već i zbog obima njegova opusa. »U četiri godine – šest knjiga, i ono što mene kod Franje fascinira je to što je on sjajno ispekao zanat. Riječ je o vrsnom pripovjedaču koji vlada jezikom te koji čitatelja veže za knjigu sve dok je isti ne pročita. Tematski je raznoliko, ali se Deranja uvijek vraća na naše prostore i među ljude koje u njegovoj literaturi prepoznajemo ili naslućujemo. To treba cijeniti i naglasiti. Ono što meni nikada nije bilo jasno kod njega jest – zašto Franjo ne voli javna predstavljanja svojih knjiga. Vjerujem da mu i u ovom času idemo na živce, ali hvala GK-u Crikvenica koji ga »natjera« da javno predstavi svoja važna djela. Franjino srce i ruka, na našu sreću, nisu se zasitili pisanja«, rekao je izdavač Butorac.

Autor je, u svome doista lakonskom izlaganju, kazao kako knjiga ima šanse. »Kada vas vidim u ovakvom broju, shvatim da nije istina da je knjiga osuđena da nestane. Knjiga ima šanse«, a ovaj bismo tekst mogli završiti jedinom pjesmom iz najnovije edicije, koja nas podsjeća tko je ustvari Frano Deranja: »Kad se sjetim,/Kad se samo sjetim!/Htjeli su mi podrezati krila –/a tih krila uopće nemam…/Imam samo jedno pero/Kojim pišem i – letim!«