Dvodnevna glazbeno-plesna radionica »Mile pisme i tanci puka moga« održana je sredinom lipnja u Domu kulture Novi Vinodolski. Organizatori radionice posvećene očuvanju tradicijskog pjevanja i plesa te učenju izvornih napjeva bili su Katedra čakavskog sabora Novljansko kolo, KUD »Ilija Dorčić« i Centar za kulturu grada Novog Vinodolskog. Radionica je okupila respektabilan broj polaznika, a uz članove novljanskog KUD-a »Ilija Dorčić«, brojne Novljanke i Novljane te druge ljubitelje običaja, iz Rijeke su stigli i članovi Udruge za promicanje baštine Primorski Hrvat.

Foto Nikola Blagojević

Kulturno blago

Predsjednica Katedre čakavskog sabora Novljansko kolo Barbara Kalanj Butković pozdravila je na početku voditelje radionice – Dubravka Radića, plesača, pjevača i prvaka nacionalnog Ansambla Lado, te Joška Ćaletu, glazbenog znalca, doktora znanosti i etnomuzikologa.

– Ogromno kulturno blago ostavljeno nam je u dotu, a na nama je da ga njegujemo, čuvamo, oplemenjujemo i prenosimo na sve buduće naraštaje. S tim ciljem dogovorili smo i ove glazbeno-plesne radionice, za koje nije potrebna nikakva prethodna priprema, već samo dobra volja koju će naši vrsni voditelji iskoristiti kako bi probudili ono što u vama čuči već stoljećima, kazala je Kalanj Butković.

Foto Nikola Blagojević

Ravnatelj novljanskog Centra za kulturu Mario Butorac naglasio je da je radionica nastala upravo zato što Novi Vinodolski posjeduje iznimno kulturno, folklorno bogatstvo, bilo da je riječ o tancima ili pismama.

Foto Nikola Blagojević

– U ovo moderno vrijeme kulturna baština je u sve većem problemu. Nedostaje ljudi, naročito mladih, stoga smo se potrudili da okupimo što veći broj sudionika i da, uz dva vrsna stručnjaka, dodatno izbrusimo dijamant koji već imamo. Nadamo se da ćemo na taj način i probuditi želju i volju među mladima za očuvanjem velikog kulturnog blaga koje nam je ostavljeno na brigu. U budućnosti želimo nastaviti s ovim ili sličnim radionicama, a sve s ciljem da se naš novljanski običaj održi i bude sve bolji i bolji, naglasio je Butorac.

Foto Nikola Blagojević

Nakon pozdravnih riječi, članovi KUD-a »Ilija Dorčić« pripremili su kratak program u kojemu su nastojali okupljenima pokazati djelić novljanskog kulturnog blaga. Kako to već uobičano izgleda u Novom Vinodolskom kod počinjanja raznih svečanosti, program su otvorili sopilaši izvodeći mantinjadu, nakon čega je krenula pisma »Novi grade«. Ono što je izazvalo erupciju emocija, natjeralo okupljene da stanu jedan uz drugoga, rame uz rame, bilo je nadaleko poznato Novljansko kolo. Kolo su spontano zaigrali gotovo svi okupljeni, pridružujući se jedan po jedan grupi i šireći kolo do razmjera i prizora od kojeg zastaje dah.

Brisanje prašine

Po završetku kratkog izvedbenog programa, voditelji su se fokusirali na osvještavanje detalja koji izvorni folklor pretvaraju u vrhunsku scensku umjetnost, ali i na emotivnu podlogu koju tradicija nosi.

– Vi imate jako krasan materijal. Vrlo često u društvima nisu svjesni onoga što imaju. Često mislimo: »To je ono naše, to je dosadno, tko će to gledati…« Ali, ako mi sami ne uživamo u tome, ako ne osjećamo da je to ono što su nam naši ostavili i što će naša djeca i unuci naslijediti od nas, onda gubimo smisao. Kad izvodim svoju baštinu, trebam ju izvoditi s punim srcem. Svaka riječ, nota, korak, moraju biti život. To je moje, uživam u tome, želim to pokazati drugima… To bi trebao biti stav. S istom pažnjom kojom promatrate tuđe plesove, neka drugi promatraju vaše. I upravo je zato važno biti uvjerljiv, izgarati na sceni, prenositi energiju i emociju koju osjećate na publiku, počeo je Radić uvod u radionicu.

Foto Nikola Blagojević

Podsjetio je okupljene kako su se plesovi održavali na placi ili trgovima u točno određenim prilikama u godini, što znači da su za tadašnje mlade predstavljali rijetku i dragocjenu šansu za zabavu, ali i pronalaženje životnog partnera. Iako su roditelji pratili svaki korak, upravo je ples kroz dodir, pogled i skrivenu energiju omogućavao mladome paru da osjeti međusobnu privlačnost. U izjavi za naš list, Radić je naglasio kako su sudionici radionice imali zadatak prisjetiti se određenih stvari, dok je zadatak voditelja bio precizirati određene pokrete ili note.

– Gledajući snimke iz davnina, vidi se da je korak točno definiran, a ruka na ovome ili onome mjestu. Dakle, ne može to biti proizvoljno, onako kako netko hoće. Novi Vinodolski je izdao toliko prekrasnih knjiga i fotografija po pitanju običaja da čovjek naprosto bude fasciniran. No, pitanje je, kad dođemo na scenu, živimo li mi to? Upravo smo na tome radili, brisali prašinu koja se kroz vrijeme nagomilala, kazao je Radić.

Folklorna aktivnost

Etnomuzikolog Joško Ćaleta podsjetio je da je novljanska organizirana folklorna aktivnost duga više od 60 godina te da su Novljani nastupali na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu prije šest desetljeća.

– To nije slučajno, već s razlogom. Bili su kvalitetni i predstavljaju specifičnu tradiciju koju i danas baštine. Na ovoj radionici mi smo pokušali njihovu baštinu prilagoditi današnjem vremenu i suvremenim modelima predstavljanja na sceni. Želimo proširiti glas o novljanskoj tradiciji i druge ljude upoznati s njom jer je ona vrijedna ne samo spomena, nego i aktivnog prakticiranja, istaknuo je Ćaleta, osvrnuvši se na specifičnosti lokalnog glazbenog izričaja.

– Novljani su poznati po čuvenim duetima i kantanju koje je netemperirano, što je danas iznimno rijetka pojava. Tu su i tradicionalne zborske pisme, poput ćurumbela koje se njeguju u Novljanskom kolu. Imaju i iznimne sopce koji kroz nekoliko generacija nastavljaju tradiciju. Radili smo na muškim i ženskim duetima, na zborskim pjesmama i stalno osvještavali da pri pjevanju treba postojati maksimalna koncentracija. Istina je da im nedostaje malo scenskog iskustva, ali Novljani su jako dobri pivači. Mi njihovu tradiciju ne diramo, nego samo brusimo ono što već imaju, napomenuo je Ćaleta.

Na kraju je izrazio želju da se iduća radionica u Novom Vinodolskom proširi i privuče polaznike iz šire okolice i regije.