"Moj najljepši vrt"

Nona i pranona i sade i grade: Obišli smo dojmljivi Anđelkin vrt u Marinićima na Viškovu

Jelena Sedlak

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Anđelka i 88-godišnja Bosiljka sve same rade po vrtu, od kopanja, orezivanja i sadnje do gradnje kamenih zidića. Čak i vodu za vrt na ruke nose.



Prvonagrađena okućnica u Viškovu ove je godine bio jedan veliki vrt prepun cvijeća, loze, povrća, začinskog i ljekovitog bilja, a nadasve tradicije koju njeguje Bosiljka, Anđelkina majka i prabaka malome Franku, kojeg njih dvije čuvaju dok sin radi. Bio je to prvi put da se Anđelka kandidirala i odmah je osvojila prvo mjesto.


Ona i 88-godišnja Bosiljka sve same rade po vrtu, od kopanja, orezivanja i sadnje do gradnje kamenih zidića. Čak i vodu za vrt na ruke nose. Vrtlari su i inače vrijedni ljudi, ali njih dvije su primjer da se sve može kad se hoće.



Prije razgledavanja vrta morali smo pomaziti malog crno-bijelog mačka koji je bio vezan za kuću. Zašto?





Pepin je vezan da ga ne pregazi auto. Jučer je pobjegao pa sam ga išla tražiti, a rado bi da je tu biti. Ne bin ga dala nizašta, odmah nam je rekla vitalna i pričljiva Bosiljka, istina pomalo pospana jer je sinoć dugo gledala na TV-u svoj omiljeni sport – boks.


Foto: Marko Gracin



Mladolika nona Anđelka je oko 1,5 godina u mirovini u koju je otišla kao tajnica u Uredu za branitelje i prosvjetu PGŽ, a prije toga je radila u Uredu za gospodarstvo i još prije u Jadroliniji.


Bosiljka je do 1988. godine radila u Italiji i mnogo toga što danas raste u vrtu stiglo je iz tog kraja. (»Ovu smokvu sam iz Italije donesla, a da znate kako je dobra!«). Kako njih dvije imaju različito poimanje o tome kako lijep i koristan vrt treba izgledati, svaka ima svoju površinu koju uređuje kako želi, a sve ostalo je zajedničko. Malo natjecanja nikad ne smeta, naprotiv.



U Bosiljkinu dijelu vrta smještena je šterna iz 1883. godine, koju je Anđelka kupila na Praputnjaku, zaljubivši se u nju na prvi pogled i ne pitajući pošto je. Sada je ta šterna najljepši ukras vrta.


Foto: Marko Gracin



– Na našoj je okućnici nekoć bio sve sami kamen, pa smo zemlju morali donijeti i nasuti. Imamo i dva kompostera, od kojih je u jednom moja majka nasipala kozji gnoj jer je nekoć držala koze, pa je i kompost odličan za pognojiti zemlju, govori Anđelka.


Sada je u vrtu toliko biljaka da je on većim dijelom u sjeni, što ljeti pogoduje svima. Naprosto je teško povjerovati da je ispod tankog sloja zemlje sve sama stijena. Raste tu čak i angurija iliti lubenica, aronije, jagode, maline, ribiz, limuni, mandarine i nekoliko trsova grožđa, od kojeg Bosiljka već godinama peče rakiju i pravi vino. Samo jedna loza stara skoro koliko i ona, dala je ovog ljeta 50 kg grožđa.


U pranoninu je vrtu i puno rasada broskve, brokule, kelja, nekakve mirisave trave, koju ona stavlja u rakiju da ljepše miriše, divlje kamilice, kako ona naziva biljku sličnu kamilici, a tu je naravno i jorgovan, ružmarin, melisa, lavanda, trava luiza…


Kakva trava?



– Pozabila sam ime, ali imam knjigu o ljekovitom bilju, pa mogu pogledat. Tu ćete nać sega ča vam rabi, govori Bosiljka, inače vjerna čitateljica Novog lista, koji joj kćer svaki dan kupuje, pa onda još i komentira, šali se Anđelka.


Foto: Marko Gracin



U njezinu dijelu vrta je jedna breskva čiji urod jedva čeka jer je vrlo atipična, s lišćem kao što ga ima marelica, a stigla je po njezinoj prijateljici iz Jerusalema. I opet, ima tu citrusa, bugenvilije, sukulenti, fuksija, karanfila, kadifica, petunija, krizantema, hortenzija, bršljanki, noćnih frajli, campanula, ruža, oleandera… teško je sve nabrojiti.


Mnoge od tih cvjetnica rastu na svim slobodnim površinama vrta. Ipak, u njemu sada nema previše posla, tek oko 2 sata dnevno, kaže Anđelka. Za nekog tko je navikao graditi kamene zidove, ovo je pravi »mačji kašalj«.



Ni u povrtnjaku sada nema puno posla. Krumpir je izvađen, a posijan matovilac, radič, salate i druge ozime povrtnice. Ljetni špinat raste u sjeni, pa se dvije none mogu pozabaviti orhidejama i drugim sobnim cvijećem.


Foto: Marko Gracin



Dok sjedimo u vrtu s malim Frankom i mačićem Pepinom koji nam prinudno pravi društvo, Bosiljka se prisjeća vremena kada je sa svojim roditeljima živjela u Marčeljima. Kada je njezin barba išao u Hreljin kravu kupiti, morao je proći nekoliko granica.



– Kada je moj barba išal iz Marčelji na Hreljin kravu kupiti, govorio je kako ide tamo u Hrvatsku. Mi smo tu bili potpuno okruženi granicama s Talijom. Jedna je bila na Pehlinu, druga na Drenovi, treća na Studenoj, pa na Klani, pa u Brezi, pa na Matuljima i na Zametu, prisjeća se ova pranona.


Foto: Marko Gracin


A poslije je bio još i više sputan, kaže, jer je kao zvončar 1947. završio u zatvoru kao netko tko je sklon popovima. Te silne promjene i težak život učinile su i nju otpornom i žilavom poput ruže, kako ona naziva trs. Tako još i danas, u svojoj 88. godini, vozi svoj 30 godina stari Golf, što nam je demonstrirala izvezavši ga iz garaže u usku strmu uličicu. No brzo se vratila u svoju oazu mira i vrt s kojim svakodnevno osjeća mijene i skuplja životnu radost.


Foto: Marko Gracin


 


 


Foto: Marko Gracin


 


Foto: Marko Gracin