Neumorni članovi čabarskog ogranka Matice hrvatske i ovu su, 2021. godinu započeli s izdavačkim aktivnostima, a čast da bude prva ove godine objavljena knjiga u okviru njihovih izdavačkih djelatnosti pripala je zbirci poezije »Rejč damača« (Domaća riječ) čiji je autor čabarski kantautor Matija Turk.

Riječ je o zbirci stihova sastavljenoj od svih 46 pjesama koje je Turk objavio na svoja do sada četiri objavljena CD-a. Redom su to »Rejč damača« (2003.), »Spit se sliša rejč damača« (2005.), »Rejč damača 3 – Ko se pilen ob Čabranke« (2010.) te »Spit se vrača rejč damača« (2018.).

Spomenutim CD-ima Turk je na području Gorskog kotara, posebno čabarskoga kraja i susjedne Slovenije, stekao brojne poklonike jer je svojim stihovima iz svakodnevnog života pisanim iskonskom literarnom nadarenošću dodirnuo dušu mnogima te na svoj poseban način sačuvao duh i dah jednog vremena.

Jednostavan jezik

Karakteristika svih njegovih tekstova je da su napisani na Turkovom zavičajnom govoru čabarskog područja, prilagođeni su ritmom pjevanju i glazbi, a u svojoj su srži napisani jednostavnim jezikom koji ljudi toga kraja itekako razumiju, mada svima ostalim može predstavljati problem, kako pri čitanju, tako i pri slušanju ovih pjesama koje su, inače, »ogrnute« plaštom pitke i itekako prihvatljive glazbe utemeljene na pop melodioznosti naših prostora, pri čemu je uočljiv utjecaj i mediteranskog zvuka, veselica susjednih alpskih prostora, ali i modernih pop i rock ritmova.

Kad je pak riječ o tekstovima, treba reći da se tematski kreću raznim područjima. Najviše je, logično, zavičajnih (»Tan ko Čebranka v Kolpo se zliva«, »Čeber«, »Ko se pilen ob Čabranke« ili »Spomad«) koje sve uočljivom ljubavlju progovaraju o Turkovom zavičaju, pri čemu u okviru tih pjesama on zna i širiti temu pa lijepa »Vode« dodiruje i motive demografskog nestanka, a »Ten ko Čebranka v Kuopo se zliva« udara po njemu neshvatljivim odredbama Schengenske granice.

Česta je Turkova tema i prolaznost (»Pajdaše«, »Mladost odhaja«, »Stare Malen«, »Kak gre taj cajt«, »Sindesita« (sedamdesete), »Ledina«…) pri čemu zna biti i duhovit pa pjesma »Lube« govori o – grobaru, a jasan kritički stav uočljiv je u »Sako lejtu nas je majn« koja direktno govori o »bijeloj kugi«.

Naravno, iz takve realnosti izvire i niz jako dobrih refleksivnih pjesama (»Kaki smo ledi«, »Ževjenske puti«) od kojih je najčuvenija »Če ćeš, al’ pa nej« (Hoćeš-nećeš). Česta je, logično, i tema ljubavi prema jeziku (»Rejč damača«), a ima i pjesama, poput »Te sma se radile«, u kojima veže svoje najčešće teme – prolaznost, zavičaj i domaću riječ.

Od kritike do humora

Svake su pažnje vrijedne i pjesme kritički usmjerene prema Schengenu (»Pagarska loža«, »Zak papejvan«, »Kok je buo lepu«; »Se obrneš«), kao i niz društveno kritičkih u kojima je uočljiva i doza ironije (»Se pehamo«, »TV Dnevnik«), odnosno duhovitih (»Vejter je pihou«, »Moj pajdaš«), obiteljskih (»Mali brate«, Zuata paruka«), kao i onih o ljudima svog zavičaja (»Lepo dekle«, »Duber čuovek«), načinu života (»Lovačka«, »Bukva«) te svakako one kroz koje progovara o sebi, svom životu i svojoj najvećoj ljubavi – glazbi: »Matija ima faj hrmunko«, »Frajtonarca«, »Pesem«.

Sve u svemu, kroz 46 pjesama raspoređenih na četiri CD-a Matija Turk ostavio je iza sebe dojmljiv trag tipičnog čovjeka ovog područja koje veže Sloveniju i Hrvatsku – mirnog, tihog, sabranog i nadarenog za glazbu i zabavu.

Svjedoče o tome i neki dijelovi predgovora koji je napisao Ivan Janeš koji ističe da je Turk »zaslužan za očuvanje i zaštitu domaće riječi, one koju je i sam sačuvao i zabilježio u svojim pjesmama, te je tako značajno pridonio činjenici da su čabarski govori proglašeni nematerijalnim kulturnim dobrom u Republici Hrvatskoj«, piše Janeš koji ističe i doprinos Slavka Malnara, proučavatelja čabarske povijesti i govora koji je pomogao Turku u konačnom oblikovanju stihova pisanih na govoru čabarskoga kraja.

Sam pak Matija Turk u tom predgovoru kaže: »Ako je damača besejda izgovorena pjesmom ušla u uho slušatelja, nema sumnje da će i zapis u novoizdanoj zbirci pjesama naći svoje ljubopitljive pojedince i korisnike.«.