Jesen u Lici

Na štandu Utočišta za medvjede iz Kutereva bili su domaći i strani volonteri, ovo je njihova priča

Marin Smolčić

Foto M. Smolčić

Foto M. Smolčić

Na štandu Kuterevaca mogli su se tijekom tri dana kušati pravi uštipci (nikako fritule) poneka čašica ličke šljivovice, bilo je tu i suhomesnatih delicija, domaćeg kruha i mnoštva izvornih proizvoda



GOSPIĆ Tijekom 24. izložbe „Jesen u Lici“ svoj štand su neizostavno imali članovi Utočišta za medvjede iz Kutereva. Ondje su marljive bakice plele coklje, izvornu obući Gacke doline i mjesta s obronaka Velebita. Pomagale su im vrijedne volonterke i volonteri iz Francuske i Hrvatske. Najstariji među njima nije volonter u pravom smislu te riječi, više se smatra vikend-volonterom.


Slavko Mesić (52) građevinar je iz Vinkovaca, a u Kuterevo dlazi kada god mu to dopuste radne obveze i vremenske prilike. Na štandu Utočišta za medvjede uglavnom je pozirao s ptičijim gnjezdom u rukama i uz drvenu statuu medvjeda, zaštitnog znaka Utočišta. Kako kaže, sretan je što na bilo koji način može pomoći Utočištu.





Slavko nije pretjerano razgovorljiv, više je čovjek od djela. Od voditelja Utočišta Ivana Crnkovića Pavenke doznajemo da je Slavko nedavno svojim kamionom iz okolice Vinkovaca u Kuterevo dovezao četiri tone suncokretovih sjemenki, delicije koji medvjedi obožavaju u vrijeme kada se polako pripremaju za zimski drijemež.


Na štandu Kuterevaca mogli su se tijekom tri dana kušati pravi uštipci (nikako fritule) poneka čašica ličke šljivovice, bilo je tu i suhomesnatih delicija, domaćeg kruha i mnoštva izvornih proizvoda vrijednih domaćica tog planinskog ličkog sela. Mladi volonteri iz većih sredina su se pomalo čudili prisnosti Ličana sa svima. Jer toga kod njih jednostavno-nema!