Berislav Kostelac dugogodišnji je humanitarac, član Županijske skupštine, član udruge Prijatelji Gacke, član gradskog Povjerenstva za zaštitu i revitalizaciju rijeke Gacke, od nedavno član županijskog Povjerenstva za zaštitu i revitalizaciju rijeke Gacke. Radi kao vjeroučitelj pri područnim školama u Otočcu. Pitali smo ga za dojmove s Javne rasprave o budućnosti Gacke.

– Mogu reći da me iznenadio interes građanstva i popunjena kinodvorana Gackog pučkog otvorenog učilišta. Bilo je vrlo dinamično i interaktivno. Panelisti su vrlo sadržajno i stručno obradili temu. Drago mi je da je to sad doprijelo do jednog šireg dijela javnosti koje možda i nije bilo dovoljno upoznato s tematikom i problematikom oko zaštite i revitalizacije rijeke Gacke. Tribini je prisustvovala i ministrica Zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković te su se i njoj izravno mogla upućivati pitanja iz publike. Ovo je vrlo važan i bitan iskorak u daljnjim budućim nastojanjima za dijalogom i suradnjom sa svim relevantnim institucijama po pitanju rješavanja ovog prevažnog pitanja, zaštita rijeke Gacke i njena revitalizacija.

Alternativne mogućnosti

Prema savjetu EU-a, treba izvršiti revitalizaciju svih rijeka čiji su tokovi promijenjeni zbog električne energije. Umjesto vode predlažu se fotopaneli i vjetroelektrane.

– Direktiva EU-a je jasna i nedvosmislena, a to je revitalizacija 25.000 kilometara uništenih vodotoka na tlu Europe i vraćanje rijeka u njihovu prirodnu funkciju jer su uvidjeli kakva je šteta učinjena prirodi pretjeranim antropogenim utjecajima da bi se izvukla neka materijalna i gospodarska korist koja se sada pokazuje da i nije korist. Klimatske promjene ne idu dugoročno u prilog korištenju energetskog hidropotencijala na koji bi se oslanjala energetska sigurnost EU-a. Sigurno da treba razmišljati o alternativnim mogućnostima, a to su fotopaneli i vjetroelektrane, no i tu treba biti oprezan. Kod fotopanela energetska učinkovitost i neovisnost o hidropotencijalima po mojem mišljenju je i jedan od trenutno najboljih rješenja, s tim da se u svakom kućanstvu gdje za to postoje uvjeti uz subvencije i benefite osigura siguran i ekološki prihvatljiv izvor energije koji bi uvelike rasteretio globalnu elektro-mrežu koja ovisi o hidropotencijalu. Za to nam mogu biti primjer susjedne zemlje iz EU-a koje upravo potiču domaćinstva i gospodarstva poticajima za ugradnju fotonaponskih solarnih energana. I sam sam od ove godine korisnik svoje solarne energane, ali ipak smatram da bi trebalo više poticaja i ulaganja upravo u ovaj model i odustajanja od ulaganja u megalomanske projekte koji se oslanjaju na hidropotencijal. Hrvatska još uvelike ovisi o hidropotencijalu, a s obzirom da nam klimatske promjene ne idu u prilog dugoročno, valjalo bi ozbiljno promisliti o ovom pitanju. Što se tiče vjetroelektrana, smatram da tu treba biti puno oprezniji da ne bi došlo do devastacije prostora i poremećaja flore i faune. Nisam protivnik korištenja energije vjetra jer ljudi su ga koristili od pamtivijeka, ali u današnjem civilizacijskom kontekstu smatram da je, kad razmišljamo o vjetroelektranama, potreban dodatan oprez i puno kompleksniji i studiozniji pristup.

Što bi ostalo od turizma vašeg područja ukoliko se ostvari namjera dodatnog uzimanja vode iz Gacke?

– Ne samo od turizma. To bi bio negativan domino-efekt koji bi se odrazio na jednu cjelokupnu sociološko-gospodarsko-ekološko-demografsku sliku. To bi bilo takav tektonski poremećaj koji ovaj kraj nije pamtio od udara kometa u prapovijesti. Ovo će se nekome činiti kao pretjerivanje, ali pogledajte kakvu smo demografsku, ekonomsku, ekološku štetu pretrpjeli kad su nam sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća uništili dvije trećine vodotoka rijeke Gacke za potrebe izgradnje HE Senj1. Dobili smo struju, a ostali bez 2/3 života?! O katastrofi ovog razmjera je TV Bg snimila dokumentarac ranih 70-ih gdje voditelj Miljenko Stojković u jednoj sceni stoji na kamenju ispod usahlog slapa u Švici i govori da se tu dogodio »historijski nezapamćeni ekocid«.

Rovovske bitke

Na tribini je bio i Milan Nekić iz Vodovoda Senj. Ima li ikakvih pomaka u smislu planiranog nastavka uzimanja vode iz Gacke?

– Moj osobni dojam da smo još uvijek svi ukopani u svoje rovove kao u WW1. Mi ne napuštamo svoj, a ni oni svoj. No kompromisno rješenje se nudi i ono je pred nosom. Mi branitelji Gacke upravo takav kompromis nudimo. Što bi rekao narod: vuk sit, ovce na broju. No izgleda, trebat će još dosta rovovskih bitki i mi nećemo odustati. Mi tražimo revitalizaciju Gacke, posljedično oni mogu dobiti vodu za vodoopskrbu iz Gusić jezera kao što je dobivaju i sada. Rješenje se nudi i visi u zraku. Tu je.

Prilika za borbu

Dio vodotoka Gacke nepovratno je izgubljen kroz Otočac i staro Švičko jezero. Znači li revitalizacija rijeke Gacke ikakve pomake u tom smislu?

– Revitalizacija rijeke Gacke jeste i revitalizacija kolektivne traume i rane za stanovništvo područja Gacke. To je na tribini ispred Prijatelja Gacke izvrsno obradio u svom uvodnom panelu Ivan Laškarin. To je po meni lajtmotiv koji nas treba i dalje voditi u »Bitki za rijeku Gacku«. To je ona sociološka komponenta, koja je moguće i najbitnija u daljnjim nekim relacijama, koja se reflektira kasnije uzročno-posljedično i na ekologiju i gospodarstvo i sve ostalo. Kad se zaliječe traume i ispravi društvena nepravda, onda sve ide lakše.

Politički gledano, i Otočac i Gospić bi zbog otpada i rijeke Gacke mogli biti zauvijek izgubljeni za HDZ.

– Ličko-senjski župan Ernest Petry od početka nam je davao, što se tiče zaštite i revitalizacije rijeke Gacke, potporu i otvorio priliku za borbu. Meni je to dovoljno i hvala mu za to. To je ono što sigurno znam i što sigurno mogu tvrditi. Meni je dovoljno da mi netko otvori priliku da se borim, što u politici često nije slučaj. U ostale prognoze ne želim ulaziti.