Kao i svake godine, Župa Presvetog Trojstva u Otočcu pobrinula se da sv. Nikola upravo na svoj blagdan posjeti i »gacku metropolu«. Na lijepom i veselom druženju, na koje su bila pozvana sva djeca iz otočkoga dekanata, svetac kojega najviše vole djeca, svima je okupljenima podijelio darove. Prije nego je došao na trg pored župne crkve, darežljivi Nikola je u kočiji obitelji Pavelić i Kranjčević obišao cijeli grad u pratnji domaćih motorista i vozača quadova, a s njim su se vozili i otočki ministranti koji su mu kasnije također bili od velike pomoći u podjeli darova.
Po dolasku, sv. Nikolu su lijepim i veselim pjesmama dočekale »Čerišnjice«, dječja vokalna skupina otočkoga Folklornog društva na čelu s Vericom Dasović, a program je vodio župnik don Goran Antunović.
Na kraju programa, koji je zapravo bio veselo druženje uz pjesmu, razgovor i čašćenje, župnik je zahvalio mnogima koji su na razne načine pomogli ostvariti taj projekt. Posebno je izdvojio krizmanike, osmaše koji su radosno i s osmijehom na licu pakirali darove, a s njima i jedna grupa srednjoškolaca; zatim vatrogasce koji su skuhali čaj i vino za odrasle posjetitelje; zahvalio je posebno vrijednim kuharima Hotela »Zvonimir« na pripremi tople čokolade koja je oduševila sve koji su je probali kao i voćarnicu vlasnika Vuića na donaciji mandarina podijeljenih štićenicima otočkog Doma za stare i nemoćne te Doma u Brlogu.
Posebnu je zahvalu župnik uputio svima koji su tu akciju financijski podržali odnosno različitim prilozima pomogli da se sve ostvari. Naravno, najsrdačnije je zahvalio sv. Nikoli na dolasku i podjeli darova te dragom Bogu »koji je dao da smo i ove godine uspjeli u ovom projektu veselim osmijehom ozariti lice naše djece«.
A kako to i priliči jednom od najveselijih mjeseci u godini, sveti Nikola je bio pokretač i velikog broja predblagdanskih i blagdanskih događanja. Prosinac je naime vrijeme u kojem se isprepliću tradicija i moderne tendencije, u kojima slavimo dan kad je rođena naša civilizacija, dan od kojeg se računa naše vrijeme. Jednako tako prosinac je sa svojim vrhuncem Božićem vrijeme u kojem smo jako osjetljivi na stanje u kojem živi naša zajednica, posebno oni koji su u materijalnim smislu u problemu, oni koji teško mogu bez naše pomoći »sastaviti kraj s krajem«. Ono što je značajno postignuće prosinca i posebno duha Božića je činjenica kako i u mjesecima koji slijede, u danima koji nisu ispunjeni slavljem, velikim mislima i riječima ne zaboravljamo na – djela. Siromaštvo na žalost ne nestaje s prolaskom Božića tako da se djelovati može i mora tijekom čitave godine, svih njezinih 12 mjeseci. U slavljeničkom smislu duh Božića nas ispunjava u prosincu, ali onaj istinski duh tog blagdana živimo stalno. Pomoći bližnjemu prva je naša zadaća i najvažnija misao. Nikad ni od koga okrenuti glavu kad je u potrebi. Tako se Božić i njegov duh žive čitave godine.
