Isušena korita ličkih rijeka

Rijeka Lika prkosi sušnim danima. Puno je gora situacija bila prije dvije godine

Marin Smolčić

Lika izvire na vrelu Mrđanovac u podnožju Velebita na nadmorskoj visini od 596 metara. U svojem toku prima vode Jadove, Novčice, Otešice i mnoštva manjih pritoka



KOSINJ – Rijeka Lika jedan je od simbola regije Like po kojoj je i dobila ime. Prema jednoj ruralnoj legendi navodno je u davna vremena jedna djevojka bila teško bolesna, ali je u nedostatku medikamenata i liječnika pila vodu iz obližnje rijeke. Zdravstveno stanje joj se ubrzo poboljšalo i ona je ozdravila. Zato se za tu rijeku počelo kazivati da je »lik«. Otuda je, prema lijeku na ikavici rijeka dobila ime Lika.


Bez obzira na legendu, ova je rijeka prepoznatljiva po mnogočemu. Lika izvire na vrelu Mrđanovac u podnožju Velebita na nadmorskoj visini od 596 metara. U svojem toku prima vode Jadove, Novčice, Otešice i mnoštva manjih pritoka. Ona je najveća lička ponornica s dužinom od 78 km ili je to bila do 1966. godine kada je za potrebe izgradnje HE Senj probijen tunel koji spaja područje Rudinke u Kosinjskom polju i izlazi u Šumećici nedaleko od Otočca gdje se spaja s rijekom Gackom. Tako rijeka Lika već godinama obilazi svoj prirodni Markov ponor.


Ove katastrofalno sušne godine Kosinjani znaju reći: »Ne da se Lika«! Potvrđuju nam to prispjele fotografije načinjene koncem kolovoza gdje je razina vode kod poznatog Kosinjskog mosta tek neznatno ispod normale. Za razliku od 2020. godine kada je voda rijeke Like samo »curkala« ispod mosta i jedva bila živa. Na ovaj način točnima su se pokazale tvrdnje kako ova godina svakako nije obilovala oborinama, ali područje cijele Like učestalo su pohodili kišni oblaci i s mjestimičnim pljuskovima ipak natapali tlo.