Nikola Pemper

Otočanin preživio 70 dana u srpskim logorima, a sad je dobio vrijednu nagradu HOO-a: ‘Sport i kondicija su mi spasili život’

Marin Smolčić

Tijekom rata u srpskim zatvorima sam preživio ukupno 70 dana premlaćivanja, ali zahvaljujući sportu bio sam u naponu snage, odlične kondicije, izdržljiv – govori Pemper, trener i natjecatelj u taekwondou, atletičar, nogometaš, kuglač, sportski djelatnik



OTOČAC – Kada je nedavno Hrvatski olimpijski odbor dodjeljivao nagrade »Milan Neralić« zaslužnicima iz lokalnog sporta, među ovogodišnjim laureatima našao se jedan Otočanin. Nikola Pemper 65-godišnji je dugogodišnji trener i natjecatelj u taekwondou, atletičar, nogometaš, kuglač, sportski djelatnik…


Najveći uspjeh neumornog Nikole je osnivanje mnogih klubova u Ličko-senjskoj županiji, rad s mladima i odrađenih stotine natjecanja svih razina. Nagrada »Milan Neralić« namijenjena je pojedincima i udrugama zaslužnima za razvoj i unapređenje sporta na lokalnoj razini. Na povelji koju je tom prigodom dobio Nikola Pemper stoji da mu se dodjeljuje povelja za izniman doprinos lokalnom sportu.


Njegova životna priča najbolje ga oslikava izvan sportskih borilišta. Kao zapovjednika postrojbe Specijalne policije MUP-a u jesen 1991. godine uhitila ga je u zasjedi kod Gospića skupina tzv. Martićeve milicije. Poznavao je neke od njih, ali umjesto razgovora, dobio je udarac kojim mu je odmah slomljeno rebro.


Premlaćivan 70 dan




– Ovo se nastavilo u zatvorima u Metku, Gračacu, Kninu, Korenici, Željavi i Manjači. Ukupno 70 dana premlaćivanja, sedam slomljenih rebara, bezbroj modrica i ozljeda. U tim bjesomučnim, svakodnevnim torturama meni je sport spasio život. Sportom se aktivno bavim 52 godine. Bio sam tada u zarobljeništvu u naponu snage, odlične kondicije, izdržljiv… Jednom sam od skupine tamničara dobio 92 udarca u svega nekoliko minuta. Toliko ih je nabrojio jedan moj supatnik. Ipak sam i tako ozlijeđen poslije pravio sklekove i vježbao. Bilo je bolno, ali se nisam dao.


Nakon razmjene bio sam na bolovanju skoro sedam mjeseci, a onda sam se vratio na posao. Što se sporta tiče, unatrag 30 godina sam u taekwondou. Trenutačno sam predsjednik Taekwondo kluba Gacka u Otočcu i predsjednik Taekwondo saveza Ličko-senjske županije. U petom sam mandatu dopredsjednik državne asocijacije ovog sporta – ističe nam Nikola.


Osnivao klubove


U njegovom radnom i obiteljskom prostoru teško je naći mjesta za sve povelje, medalje i pehare koje je primio. Nikola je s kolegama osnovao klubove taekwondoa u Brinju, Senju, Lovincu, Novalji, Plitvicama, Udbini i Ličkom Osiku. Pitamo može li se bolje…


– Svaki sport može bolje, imati još zapaženije rezultate. To je smisao sporta. Drago mi je što je rad kluba Gacka stalan i vrlo kvalitetan. Nedavno smo osvojili klupsko prvenstvo Austria Open. Imamo viceprvaka na svjetskom kadetskom prvenstvu, prvaka Hrvatske u seniorskoj, juniorskoj i kadetskoj kategoriji. Otočac je mali grad, ali naš klub trenutačno ima 35 odličnih natjecatelja. Drago mi je da smo na razini županije nakon nogometa mi u tae-kwondou drugi sport po popularnosti!


Ljudskost najveća nagrada


Nikola Pemper se nakon zarobljeništva našao u situacijama da kao policijski službenik bude u blizini zarobljenih »martićevaca«. Mnogi su tada mislili da će se Nikola osvećivati za batine i mučenja koja je pretrpio. Dogodilo se obratno.


– Lako je tući zarobljenike. Ja to nisam nikada činio niti to dopuštao. Od svih nagrada koje sam u životu primio, najveća je bila na razmjeni zarobljenika ovdje kod Otočca. Kad su na suprotnu stranu prešla dvojica »martićevaca« i kad je razmjena bila gotova, jedan od njih je zamolio svoje časnike da se nakratko vrati na našu stranu. »Da stisnem ruku Nikoli Pemperu koji je prema nama bio čovjek«, rekao je taj razmijenjeni zarobljenik. To mi je bila i ostala najveća nagrada koju sam u životu dobio! – kaže Nikola Pemper.