Ako Fond sada jasno govori o opasnoj plastici, kabelima, teškim metalima i zakopanom otpadu, onda se, dodaje zastupnik, postavlja ozbiljno pitanje – jesu li institucije međusobno komunicirale i zašto su građani mjesecima slušali umanjivanje stvarne opasnosti? “To više nije pitanje nesnalaženja. To je pitanje institucionalne odgovornosti i nacionalne sigurnosti građana”, naglašava.




Podsjeća i da je zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša govorio o suradnji države s tvrtkama koje se bave reciklažom plastike i gospodarenjem otpadom, a istodobno se CE-ZA-R Centar za reciklažu, pojavljuje u USKOK-ovu zapisniku među subjektima iz lanca predaje otpada prema društvu Tipos Resurs, koje je skladištilo i zakopavalo otpad u Gospiću.


“Ne tvrdimo da su svi poslovi povezani, ali javnost ima pravo znati kako je moguće da država i Fond nastavljaju suradnju s akterima koji se pojavljuju u službenom USKOK-ovu zapisniku, dok se u Lici govori upravo o plastici, kabelima i otpadu s opasnim svojstvima”, naglašava Troskot.


Dodaje i da se prema USKOK-ovu zapisniku, među predavateljima otpada društvu Tipos Resurs,  među ostalima, navode Gajeta, Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana, CE-ZA-R, 3 K.F., Komunalije Hrgovčić, Komunalac Gospić, Recycle Plastic iz Italije, Kemis-Termoclean, Phoenix Metali i druga trgovačka društva iz Hrvatske, Slovenije, Slovačke i Italije.


“Ako su određene firme bile dio lanca koji je završio nezakonito odloženim opasnim otpadom, onda se mora do kraja utvrditi tko je znao što se događa, tko je kontrolirao tokove otpada i tko je zakazao u nadzoru”, poručuje Troskot.


Legitimno pitanje za DORH, USKOK, inspekciju – jesu li požari slučajnost ili pokušaj prikrivanja tragova?


Kaže da dodatno zabrinjava i požar na odlagalištu Sv. Juraj kod Senja, koje se povezuje s istragom o opasnom otpadu te da je zato legitimno pitanje za policiju, DORH, USKOK, inspekciju i Fond – jesu li požari na lokacijama povezanima s opasnim otpadom slučajnost ili pokušaj prikrivanja tragova?


“Sanacija se odgađa prema 2027., a realne projekcije očito klize i prema 2028.. To je izrazito zabrinjavajuće, osobito s obzirom na javna upozorenja građana o problemima s vodom, neugodnim mirisima i pojavnosti teških, uključujući i malignih bolesti u širem području”, ističe Troskot.


Građani imaju pravo znati, naglašava Troskot, što je završilo u okolišu, koliko dugo, tko je sudjelovao u lancu otpada, zašto se s dijelom tih aktera i dalje surađuje, jesu li požari na lokacijama povezanima s opasnim otpadom slučajnost ili prikrivanje tragova i tko će konačno odgovarati.


“Ovo se ne može riješiti PR-om, odgodama i kontrolom štete. Ako Fond zna da je riječ o opasnom otpadu u Lici, onda odgovorni iz lanca otpada ne smiju biti partneri sustava, nego predmet pune istrage i odgovornosti”, poručio je Troskot.