Pandemija koronavirusa velike posljedice ostavlja i na sektor poljoprivrednih proizvoda, a što je i kako je, konkretno s preradom mlijeka, saznali smo iz prve ruke u razgovoru s proizvođačem sira Vladimirom Tomaićem iz Krasna, vlasnikom Sirane »Runolist«, ujedno i predsjednikom Udruge Hrvatske male mljekare, od kojeg saznajemo da je zbog poznatih epidemioloških okolnosti »Runolist« smanjio proizvodnju i plasman direktnim kupcima za 80 posto.

– Na smanjenje proizvodnje bili smo prisiljeni jer smo shvatili da posjetitelja neće biti, ljudima je kretanje ograničeno, brojni izletnici i grupe koje su trebali organizirano doći u naše kušaonice i u našu siranu posjete su otkazali. Podbacilo je i poslovanje hotela, restorana, posebno Plitvičkih jezera, s kojima imamo iznimnu suradnju, otkazane su svadbe i manifestacije, a sve su to naši kupci.

Tromjesečne mjere pomoći Vlade su nam svakako dobro došle, ali se pitamo što i kako dalje. Očekivali smo da će se konačno nešto poduzeti, da će se turizam nasloniti na domaću proizvodnju i domaće proizvode, da se poveže zeleno i plavo, ali došlo je do velikog razočarenja kada smo shvatili da od toga nema ništa, osim u prigodnim govorima političara, kaže Tomaić, vlasnik sirane koja uspješno posluje već 28 godina te dodaje da proizvođače u Hrvatskoj uništava i uvozni lobi.

Skupo mlijeko

– Shvaćam da je europsko tržište zajedničko tržište, ali na njemu ima velikih nelogičnosti. Primjerice, kilogram sira Gauda proizvedenog u Njemačkoj košta 27 kuna plus PDV i to s dostavom na kućni prag u Hrvatskoj, a mene kao proizvođača 27 kuna košta mlijeko za kilogram mojeg sira dopremljeno do mojeg pogona, a da ne počnemo ikakvu preradu.

I zato bih pitao naše velike stručnjake i znalce koji se redovito pozivaju na Europsku uniju da mi daju recept kako sir iz Njemačke s dostavom i sa zaradom trgovca koji ga prodaje košta 27 kuna.

Pri tom treba imati u vidu i činjenicu da mi plaćamo jednu od većih cijena otkupa mlijeka u Europi. Shvatio sam da ne trebamo očekivati pomoć od države kojoj očito nije u interesu da spasi i ovo malo proizvodnje koja je preostala od gospodarstva jer su dozvolili da naše tržište bude preplavljeno jeftinim proizvodima upitne kakvoće koje su ljudi prisiljeni kupovati zbog niskih plaća i mirovina i općenito siromaštva.

Poznato je da i voće i povrće naši proizvođači daju u bescjenje jer ne mogu konkurirati uvoznom lobiju, a istovremeno mi našu robu ne možemo plasirati u trgovačke lance jer je uništavaju ucjenama i damping cijenama. Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi, čini se, primjenjuje se samo na nas male jer za velike očito ne vrijedi. I dalje smo prepušteni sami sebi, da se snalazimo u postojećim uvjetima, ogorčen je Tomaić.

Problematični natječaji

Ističe i kako s jedne strane država enormnim iznosima potiče poljoprivrednu proizvodnju, a s druge strane uvoznim lobijem uništava hrvatski poljoprivredni proizvod, a političari, kojima je dobro, opijeni svojom vlasti ne žele vidjeti pusta sela i narod koji nestaje. Uz to i natječaji za konkuriranje na europska sredstva su u najmanju ruku problematični.

– Za te natječaje poljoprivrednici papirologiju konzultantskim kućama plaćaju i do deset tisuća kuna. A kada se prijavite na natječaj, on se ili produžuje ili prekida bez suvislog obrazloženja, a na odgovore o rezultatima natječaja čeka se dvije godine ili odgovor niti ne dobijete. Ljudi koji obrađuju natječaje očito nemaju dovoljno ni praktičnog znanja ni iskustva niti su ikada imali kontakt s proizvodnjom ili ekonomijom, a takvi vedre i oblače i kroje sudbinu hrvatskoga gospodarstva i stanovništva, kaže Tomaić.

U koronauvjetima Sirana Runolist pokrenula je i mrežnu prodaju svojih proizvoda, najprije preko Facebooka, a odnedavno i preko vlastite mrežne stranice. Kupci su zainteresirani, ali radi se o malim količinama za potrebe kućanstava. Tomaići su međutim zadovoljni jer kupci barem tako znaju da su »živi« i da dalje proizvode. Proizvode prodaju i na tržnicama te u Krasnu, gdje i žive i u proizvodnom pogonu u Otočcu.

– Pokušat ćemo preživjeti. Bilo je i ranije teško uz kredite s visokim kamatama i do 15 posto, ali je tada postojalo i tržište. Pomaže nam i Ličko-senjska županija, koja subvencionira troškove oko sakupljanja mlijeka, ali pritišću nas fiksni troškovi koje treba platiti neovisno koliko proizvodimo.

Zima ne sluti na dobro, ali otkazi zaposlenicima u našem pogonu krajnja su mjera koju, vjerujem, nećemo poduzimati. Imamo kvalitetnu ekipu mladih radnika, ljudi koji trebaju ostati u ovoj državi, ali im je perspektiva u postojećim uvjetima u državi, nažalost, loša. Očekujemo i nove mjere Vlade, a kakve god one bile, naša misija je i dalje preraditi ličko mlijeko tamo gdje nastaje, poručuje Vladimir Tomaić.

Tradicionalne recepture

Sirana Runolist posluje punih 28 godina, a u proizvodnji je uz zaposlenike angažirana i cijela obitelj Tomaić. Proizvodni pogon najprije je bio u Krasnu, gdje je danas kušaonica i prodavaonica, a veći pogon kapaciteta prerade do preko 5 tisuća litara mlijeka izgrađen je u poslovnoj zoni u Otočcu gdje se danas odvija proizvodnja tržištu dobro poznatih kvalitetnih i višestruko nagrađivanih sireva i drugih mliječnih proizvoda iz mlijeka s ličkih pašnjaka.

Svoju proizvodnju temelje na dugogodišnjem iskustvu, tradicionalnim recepturama, a među najpoznatijim proizvodima su Krasnarski sir, sir Runolist, Škripavac i Velebitski sir. U asortimanu je i svježi kravlji sir, kravlja i ovčja skuta te Tartufo – kravlji sir s dodatkom tartufa.