U Gospiću je obilježena 32. obljetnica Vojno-redarstvene operacije Medački džep. Program je počeo misom u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, a nastavljen komemoracijama kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama rata i kod spomen-obilježja poginulim pripadnicima 9. gardijske brigade Vukovi.

Vojno-redarstvenu operaciju Medački džep provelo je Zborno područje Gospić na dijelu gospićke bojišnice. Snage za provedbu zadaće bile su 9. gardijska brigada Vukovi, Domobranska bojna Lovinac, Domobranska bojna Gospić, 111. brigada HV-a, te specijalna policija MUP-a RH. Vijenac su položili članovi braniteljskih udruga, obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, te ratni zapovjednici postrojbi predvođeni Mirkom Norcem i Mladenom Markačem. Vijenac su položili i izaslanik predsjednika Republike, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Blaž Beretin, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora zastupnik Ivan Dabo, izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade, ministar branitelja Tomo Medved, župan Ernest Petry i zamjenica Jasna Orešković Brkljačić, gradonačelnik grada Gospića Darko Milinović, njegov zamjenik Ivica Kovačević, predsjednica Gradskog vijeća Mirjana Vrkljan Radošević i gradonačelnik grada Otočca Goran Bukovac. U nastavku obilježavanja operacije Medački džep položeni su vijenci i zapaljene svijeće u vojarni 9. gardijske brigade Vukovi u Gospiću, te kod spomen-obilježja velebitskim junacima u Rizvanuši.

Gospićka bojišnica

Operaciju Medački džep provelo je tadašnje Zborno područje Gospić 1993. godine na dijelu gospićke bojišnice. Djelovanje i nazočnost neprijateljskih snaga u tzv. Medačkom džepu bila je stalna prijetnja braniteljima i stanovnicima Gospića, koji je tada bio u poluokruženju. Zbog blizine neprijateljskih položaja, prometnice Gospić – Karlobag i Gospić – Otočac bile su neprestana meta topničkih napada. Ovu operaciju je planirao general Janko Bobetko, tadašnji načelnik Glavnog stožera OS RH.

Tad je na području Like djelovao 15. lički korpus tzv. vojske Republike Srpske Krajine, dok su u Medačkom džepu bile raspoređene snage 9. motorizirane brigade iz Gračaca, kao i zamjetan broj četničkih dragovoljaca iz Srbije i rezervista iz Donjeg Lapca. Njihovi položaji bili su snažno utvrđeni i osigurani brojnim minskim poljima. Operacija je počela u 6 sati ujutro kada se na neprijatelja krenulo iz tri pravca: iz smjera Divosela i Čitluka, dok su policijske snage forsirale Velebit. Cilj je bio izvesti napad na neprijateljske snage i prisiliti ih na povlačenje. U operaciji su sudjelovale 9. gardijska brigada Vukovi, Domobranska bojna Lovinac, Domobranska bojna Gospić, 111. brigada HV-a te specijalna policija MUP-a RH. Zapovjedno mjesto bilo je u vojarni “Eugen Kvaternik” u Gospiću, a Izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM) u Bilaju.

Jasna poruka

Većina hrvatskih postrojbi izvršila je sve svoje zadaće do podneva, a neprijateljski protunapadi u narednim danima ostali su bezuspješni. Konačno, 12. rujna neprijatelj se povukao na novu crtu obrane prema Počitelju, dok su hrvatske snage nastavile osiguravati oslobođeno područje. Pod međunarodnim pritiscima, 16. rujna potpisan je sporazum između načelnika GS-a HV-a i predstavnika UNPROFOR-a, temeljem kojega su hrvatske snage 17. rujna predale oslobođeno područje kanadskoj bojni UNPROFOR-a.

Tijekom operacije poginulo je šest pripadnika Hrvatske vojske i sedam pripadnika MUP-a, dok su 53 branitelja ranjena. Unatoč tomu što je oslobođeni prostor ubrzo vraćen pod međunarodni nadzor, operacija je imala velik vojni, moralni i politički značaj. Neprijatelj je odbačen od Gospića i ugroženih prometnica prema Karlobagu i Otočcu, a hrvatska je vojska skratila bojišnicu i učvrstila vojne položaje na Velebitu.

Operacija Medački džep bila je jasna poruka da se Republika Hrvatska neće miriti s okupacijom svojeg teritorija i da je odlučna vratiti svaki pedalj zemlje u ustavno-pravni poredak. Svi oni koji su u tzv. Krajini do tada gajili nadu opstanka države u državi, od 9. rujna 1993. godine shvatili su kako se toj suludoj ideji najavio kraj.