Druga strana

Dramatična ispovijest majke dječaka iz Perušića: “On je žrtva strašnog nasilja, ovo je prava istina”

Marin Smolčić

Majka dječaka oko kojeg se digla medijska prašina zbog navodnih prijetnji prvi puta otkriva svoju stranu priče



Perušić se ovih dana našao u središtu medijske pozornosti zbog situacije vezane uz mnoštvo nejasnoća i stigmatiziranje jednog 12-godišnjeg dječaka.


Cijeli slučaj ima podosta dulju genezu, dječakova majka Barbara Mateša tvrdi kako je njezin sin već dulje vrijeme u školi bio izvrgnut vršnjačkom nasilju.


Priča je slojevita i po majčinim riječima kompleksna, evo što nam je rekla Barbara Mateša:




„Ovo je prvi slučaj da se nakon medijske hajke na moje dijete konačno čuje i druga strana.


Ja sam majka dječaka koji je uistinu rekao tu groznu i nespretno definiranu rečenicu, međutim važan je kontekst.


Moje dijete je izreklo da će ponoviti što i dječak iz Beograda.


Napominjem da smo taj slučaj svi doma oplakali, naravno i moj sin.


Vršnjaci u Perušiću su ga maltretirati jer je došao iz Zagreba i po nekim stvarima je valjda bio malo drugačiji: po govoru, razmišljanjima i po ovome i onome.


Sve bi to bilo OK da nije bilo strašnih uvreda samo jer je bio nešto drugačiji. Onda je to preraslo u sačekivanja i prijetnje.


O svemu tome slala sam materijale resornom Ministarstvu, ravnateljici škole i policiji.


Na školi uredno stoji ploča na kojoj piše kako je to ustanova s „nultom“ stopom tolerancije na nasilje.


Mom djetetu je također ukraden mobitel u školi. I to sam prijavila policiji, ali je reakcija škole pri tome izostala.


Već tada sam ravnateljici škole sugerirala da nešto učini, ali mi je ona rekla kako je to idilična škola.


Jest, priroda je idilična, ali ukazujem kako ničega idiličnog nema u mučninama koje moje dijete osjeća prilikom odlaska u školu.


Tada sam rekla “prijateljski vas molim da nešto učinite, prije nego li poduzmem određene korake“.


Pisane dokaze priložila sam svim nadležnim tijelima, ja sam zaista uporno i pristojno apelirala na probleme nasilja u školi, štoviše kao psiholog se stavljala na dispoziciju za pomoć školi.


Pri tome se ništa nije promijenilo i ja sam dijete jedno vrijeme slala u školu u Gospić.


Tada se dogodila tragedija s mojim suprugom, a ja sam ostala s dvoje djece od koje je mlađe tada imalo dva mjeseca.


Moje dijete od dva mjeseca postaje zakonski nasljednik imanja i nekih nekretnina, i tada se javlja animozitet od strane nekih članova obitelji.


Obrazovana sam i uporna i odavde ne mislim ići. Niti zbog sebe, niti zbog svoje djece.


Sve što nam se lošega događalo ja sam uredno prijavila policiji.


Tako od nedavno moj sin u školi sluša kako je „purgerska ped….. kojemu je majka ku…“.


Ja sam po struci psiholog i znam da djeca mnogo toga pokupe doma.


Ja sam o svemu obavijestila ravnateljicu škole, pedagoginju i razrednicu.


Odgovor je bio: vaš dječak je od vršnjaka u razredu veći za glavu, neka on to riješi sam.


Školska reakcija je bila „nula“.


Moje dijete je u školi slušalo prijetnje poput “prepolovit ću ti lubanju i izvaditi mozak”.


Na to je razrednica zbijala šale.


Lika je raj u kojemu imamo vrlo bistre ljude, ali imamo i bukve.


Onda je prošloga četvrtka moj sin rekao tu nespretnu rečenicu.


Pri tome nikakvog popisa vršnjaka i učitelja nije bilo. U školi je mojem djetetu zapravo sustavno nereakcijom sugerirano da treba biti opasan kako bi ga vršnjaci ostavili na miru. Ni odrastao se u tome ne bi snašao!


Mojega su sina stručno pregledali psihijatri u Poliklinici Zagreb, prema protokolu nakon takvih incidenata. Zaključeno je kako je moje dijete sasvim bezopasno. Pri tome se sugeriralo kako škola treba pod hitno poraditi na vršnjačkom nasilju. Istoga dana policija je izvršila premetačinu u našoj kući.


Nije pronađen pištolj već jedna prastara puška, staro trofejno oružje mojega svekra koja već desetljećima čami pod hrpom prašine, ali je policija pri tome bila vrlo profesionalna i nije podizala tenzije“, ističe Barbara.


Barbara Mateša kaže da je prošli petak ravnateljici rekla da je dosta i informira MZO. Kaže i da je u ponedjeljak škola organizirala iseljenje svih razreda, iako su, prema tvrdnjama majke Barbare, imali svu potrebnu dokumentaciju o mentalnom zdravlju njezina sina. Tada su se demonstrativno okupili svi roditelji tražeći dječakovo isključenje iz škole.


„Olajavati moju obitelj, pozivati na prosvjed novinare, a sve to lomiti preko leđa dječaka od 12 godina, to su očajnički pokušaju kako bi se prikrili brojni subjektivni i profesionalni propusti.


Napominjem da me u petak čeka razgovor u toj školi, gdje mi se sugerira da će dijete biti izbačeno iz škole, da trenutno nema pristup školi suprotno preporukama MZO-a, a da svakodnevno zovemo policiju zbog prijetnji da ćemo “van iz Perušića”, kao i da sam dobila jasno obećanje da za mene u LSŽ posla biti neće.


Stvar je vrlo jednostavna: dvanaestogodišnjak se nije snašao u kaosu nasilja i dvostrukih kriterija i rekao je ekstremnu rečenicu da se prekine teror od strane djece, kaže Barbara Mateša.