Kada je tijekom svojega mandata premijerka Jadranka Kosor otvarala renoviranu školsku zgradu u Svetom Roku, namjena joj je bila da nekadašnja škola postane Dom za dnevno druženje starijih osoba. Budući da je riječ o ruralnom kraju gdje se svako domaćinstvo bavi samim sobom, od te se ideje ubrzo odustalo.

Ivana Holjevac Bilen je 2015. godine sklopila ugovor s Općinom Lovinac, vlasnikom zgrade. Jedini uvjet je bila turistička namjena stare škole. Nakon nekoliko mjeseci intenzivnih radova, hostel je u listopadu iste godine primio prve goste.

– Od samih početaka rada ovog hostela željela sam mu udahnuti dušu i od starog i pustog zdanja stvoriti nešto prepoznatljivo. Ako tako želiš, onda u takvo zdanje uložiš dosta novca, truda i sebe same. Najskuplji je bio sanitarni čvor je je stara škola imala jedino zajedničke WC-e i kupanice. Sada svaka od 12 soba s ukupno 50 ležajeva ima svoj sanitarni čvor i kupaonice, kazuje nam Ivana i pozdravlja skupinu bajkera koji su odsjeli u hostelu.

Hrvatski Olimp

Klijentela ovoga zdanja su uglavnom ljudi koji žele aktivan odmor, daleko od cjelodnevnog »roštiljanja« na nekoj plaži.

– To su biciklisti, bajkeri, planinari, ribiči, lovci, fotografi… Teško je ne voljeti Velebit koji je od nas udaljen manje od desetak minuta vožnje. Ova epidemija korone je sve to poremetila. Tako smo 2019. godine odradili preko 7.000 noćenja. Po rezervacijama i upitima gostiju, prošla godina je trebala biti »vrh vrhova«, a onda se cijelom svijetu dogodio COVID-19. Sada nam je opet krenulo i mi smo prezadovoljni. Isto tako su naši gosti prezadovoljni Velebitom, Zirom, rijekom Ričicom, jezerom Sveti Rok i cijelom mrežom bistrih potočića. Kolika je ta »vodena mreža« ekološki besprijekorno čistih potoka teško je i nabrojiti. Izvor Bakovac kod rijeke Ričice je za mene nešto posebno, podsjeća me na Plitvice u malom. Stijene nad izvorom, obilje prečiste vode, njegova dubina… Tko god ga je vidio, ostao je zatečen njegovom posebnošću. Tu su i biciklističke staze, tu su šetnice. Mnogi ljudi niti ne znaju za sve ove atribute Svetog Roka i Lovinca. Sada se sve više javljaju i lovci iz Italije. Na korak od nas su impozantne Tulove grede na Velebitu do kojih vodi cesta. A Velebit, to je priča za sebe, govori nam Ivana, spominjući mnoge malo poznate detalje s tog »hrvatskog Olimpa«.

Obilje ljepote

Dok uživamo u jutarnjoj kavi, hladovinu nam stvara prastari bor. Kada se dan otme podnevu, sjenu će nam raditi nekoliko stabala lipa u cvatu što stvaraju miks mirisa svojih cvjetova i sijena pokošenog s okolnih livada. Iz hostela pogled puca na obližnji Velebit, kao rajsko ukazanje i dokaz neuništvosti prirode. Razdaljinu popunjavaju mnoge livade oivičene gajevima i privatnim kućama. Primjer je to rudimentarne naseobine, toliko omiljen ljubiteljima prirode, sanjarima, pjesnicima i svima onima koji žele slušati tišinu.

Tek koji korak, preko ceste od hostela, nalazi se razgranata stara jabuka. Njezine debele grane postale su držači za ljuljačke, a moćna sjena krošnje odušak za svaki pretjerani poriv hedonizma nakon šetnji i boravka u ovom dijelu Like. A kad smo kod hedonizma, kuhinja hostela Sveti Rok priča je za sebe. Ivana rado ističe tu posebnost.

– Naš jelovnik je vrlo različit, baš kao i zahtjevi i gastronavike naših gostiju. Osim klasičnih jela, moramo misliti i na vegetarijance, na vegane. Sto ljudi, sto navika i ukusa. U kuhinji nam rade tri cure iz Ukrajine i s njima sam prezadovoljna, gosti također, govori nam Ivana.

Priželjkuje nove kulturne i društvene sadržaje ovog dijela Like.

– Drago mi je što je naš hostel na gotovo svim bajkerskim kartama Europe. Prije korone na ovom su se području organizirala druženja bajkera, likovne kolonije, koncerti, česte su bile promocije knjiga i izložbe. Sjajan posao radi Kulturno-informativni centar Lovinac i vjerujemo da će se na staro vratiti puno toga. Na određeni način i mi u Svetom Roku smo dio tima koji organizira mnoga događanja na području ove Općine. Općina Lovinac nam je suport u mnogo čemu, a mi isto tako pokušavamo biti suport njima, sve na obostranu korist i zadovoljstvo. Mi smo mala sredina i samo tako možemo dalje, naglašava Ivana.

Aktivni odmor

Trendove turističkog ležanja na prevrućim plažama unatrag dvije-tri godine zamjenjuje aktivni odmor u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ivana nam to svjedoči iz mnogih razgovora s gostima.

-To se na sreću mijenja jer se s takvih destinacija i ljetovanja čovjek doma vraća još iscrpljeniji, nego li je bio. Dugotrajna izloženost suncu možda je nekima još uvijek »in«, među turističkom populacijom nekih skandinavskih zemalja gdje ljeta gotovo i nema. Drugi tip su turisti koji nam dolaze u proljeće, poznu jesen ili zimu. Njihovi ukusi i potrebe za odmorom su sasvim drukčiji. Drukčija je i Lika. Bitna je ponuda, kao i ukusi i zahtjevi gostiju. Gastroponuda Like je danas drukčija, smještajni kapaciteti također. Lika je oduvijek bila lijepa i posebna. Mnogi je tek sada otkrivaju, tvrdi nam Ivana Holjevac Bilen.

U donjem dijelu zgrade hostela nalazi se restoran, blagovanica sa šankom. Očito je netko s puno smisla i dobrog ukusa uređivao interijer. Potvrđuje to i prvi kat sa sobama, salom za biljar, posebnim dnevnim boravcima. Tek nakon obilaska cijeloga hostela postaje nam jasnije zbog čega je ovo sve poželjnije mjesto za odmor.

Noćenje u ovom hostelu na korak do Velebita ima svojih posebnosti na kakve turisti iz većih gradova nisu navikli. Prva noć im je, kažu, »najteža«. Većina će ujutro reći kako ih noću budi tišina jer nema onih ambijentalnih noćnih zvukova, toliko karakterističnih za naseljenije sredine. Oni što žele spavati uz otvorene prozore moraju se pokrivati čak i ljeti, zbog razlike dnevne i noćne temperature zraka od 15 do 20 stupnjeva Celzijevih.

Jedan od razloga slabijeg sna uz otvorene prozore je pjev ptica. Orkestrirana pjesma pjevica počinje u cik zore, tek što zora »zarudi«. U okolici hostela je mnogo zelenila i drveća gdje »stanuju« brojne pjevice. Rano jutro je njihovo vrijeme. Tko prebrodi ove prve noćne planinske posebnosti, nadalje spava bez sedativa i pilula.

Ukrajinke zaljubljene u Liku

Dio osoblja hostela Sveti Rok čine tri mlade žene, kuharice iz Ukrajine. Ivana nam pojašnjava kako je prekršila vlastito pravilo o zapošljavanju radnika izvan Like.

– Prilikom otvaranja hostela bila sam nekoliko puta u gospićkom Zavodu za zapošljavanje. Tražila sam kuhare s određenim iskustvom i znanjem. Nisam uspjela pa sam preko jedne agencije zaposlila tri kuharice iz Ukrajine, tri mlade žene koje izvrsno znaju svoj posao. Odmah su se uklopile u rad hostela, a u slobodno vrijeme su se zaljubile – u Liku!

Obližnje jezero kao posebna atrakcija

Prije nekoliko godina, HEP je očistio i produbio jezero u Svetom Roku, udaljeno tek kojih stotinjak metara od hostela. Uređene su okolne šetnice, izgrađena je i nova plaža. Od nekadašnje zarasle baruštine ovo se jezero ubrzo prometnulo u pravi izletnički raj. Jezero se napaja vodom iz kristalno bistrog potoka Kozjan, iz jednog od velebitskih vrela poznatih po svojoj čistoj vodi. Nije niti čudo da se svega nekoliko desetaka metara od jezera nalazi i punionica vode Sveti Rok.

Jezero su najprije otkrili ljubitelji prirode i ribolovci jer se u ovoj čistoj vodi nalazi idealan areal za riječne rakove i potočne pastrve. Ovih dana otkrivaju ga i kupači jer je osim prilazne ceste do jezera, sada uređena i plaža, kao i površina za izvlačenje čamaca. Voda u jezeru se neprestano mijenja, a viškovi otječu u obližnju rijeku Ričicu.

Na jezeru Sveti Rok zatekli smo ljetni smiraj, tek pokoju crnu lisku i sivu čaplju. Mještani nam govore kako u jezeru žive i vidre kojima je ova čistoća bogata ribom već godinama idealna za podizanje mladih.