Ovih dana je statistički ured objavio podatak da je u Hrvatskoj vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2025. godine pala za velikih 10,2 posto prema prošloj godini!

To je opasna i teška brojka koja će već iduće godine biti još gora. Ali nije, nažalost, i jedina. Po proizvodnji kravljeg mlijeka smo dostigli novi povijesno najniži rekod i samodostatni smo svega 40 posto.

To je najniža samodostanost od svih država EU-a. Za usporedbu, upola manja Slovenija proizvodi 650 milijuna litara, a Hrvatska 440 milijuna litara. Sve te crne brojke dodatno su teže zna li se da hrvatska poljoprivreda ima pad u svim sektorima poljoprivredne proizvodnje u odnosu na 2013. godinu, kad smo ušli u EU.

Dakle, tko god što rekao, činjenica je da hrvatska poljoprivreda nakon ulaska Hrvatske u EU, a to smo svi sanjali – pada, nazaduje i ide iz krize u krizu!

Neugodno iznenađenje

I uza sve te poražavajuće podatke, hrvatske poljoprivrednike je nedavno snašlo još jedno neugodno iznenađenje. Naime, 19. studenog je u Narodnim novinama izašao novi Pravilnik o evidenciji upotrebe poljoprivrednog zemljišta.

Običnim građanima to ne znači ništa, ali poljoprivrednicima o tome ovisi opstanak. Konkretnije, riječ je o tzv. Arkod sustavu, sustavu evidencije upotrebe poljoprivrednog zemljišta.

U taj sustav poljoprivredna gospodarstva moraju upisati cjelokupno poljoprivredno zemljište koje obrađuju i na kojem proizvode. To, između ostalog, moraju učiniti i stoga što je to i osnova za dobivanje poticaja.

U novom pravilniku je predviđeno da svaki poljoprivrednik mora za svaku parcelu koju ima upisanu u Arkod donijeti do kraja ove godine, dakle do 31. prosinca 2025. dokaz o pravnoj osnovi korištenja tog zemljišta.

I baš ta odredba donosi novu veliku krizu jer poljoprivrednike stavlja pred nerješiv problem za kojeg oni sami nisu nimalo krivi. Jer, dokaz o pravnoj osnovi korištenja zemljišta najčešće je gotovo nemoguće dobiti.

Nesređene zemljišne knjige, neusklađenosti katastra i gruntovnice ili neprovođenje ostavinskih rasprava neki su od razloga da je gotovo nemoguće doći do vlasnika zemljišta.

To se poljoprivredno zemljište mahom nalazi u ruralnom prostoru iz kojega ljudi iseljavaju još od početka 20. stoljeća i vrlo su rijetki nasljednici uložili novce u sređivanje svog vlasništva nad zemljom.

Drugim riječima, to što država, usmjerena od EU-a i važećih europskih zakonskih okvira, traži od hrvatskih poljoprivrednika, trenutačno je najčešće jednostavno nemoguće ispuniti!

Vlasnici tih i takvih zemljišta znaju bez ikakve dokumentacije što je njihovo pa su najčešće usmeno dogovarali s poljoprivrednicima način korištenja i način naknade za korištenje tog poljoprivrednog zemljišta.

Štoviše, to im je itekako i odgovaralo jer po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, vlasnik je dužan svoje zemljište održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju.

Drugim riječima, to zemljište ne smije biti zaraslo u korov i makiju, a da se to ne dogodi, pomagali su upravo poljoprivrednici koji su usmenim dogovorom to zemljište koristili pa su dosadašnjim načinom rada svi bili zadovoljni – poljoprivrednici su imali zemljište za proizvodnju, a vlasnici nisu morali brinuti o održavanju zemljišta…

Sve se mijenja

Međutim, novim pravilnikom sve se mijenja! Vlasnici poljoprivrednog zemljišta neće moći dati u zakup svoje zemljište ako nisu riješili imovinskopravne odnose.

Jer, kažu EU zakoni (a mi smo dio EU-a) ne možeš dati u zakup zemljište koje je u gruntovnici još upisano na tvog djeda ili oca! To je logično. Ali kako doći do potrebnih papira ako zemljište ima, a to se itekako često događa, dvadesetak vlasnika od kojih je pola mrtvo, dio je u prekomorskim zemljama, a u Hrvatskoj je ostao tek poneki iz obitelji koje su vlasnice tog zemljišta!

Dakle, papire se neće moći nabaviti, a to znači da će poljoprivrednici ostati bez mogućnosti dobivanja poticaja na to zemljište! Iako su upravo oni jedini koji na tom zemljištu rade, koji ga koriste i koji ga čuvaju i unapređuju.

Takvo stanje opravdano vodi do bojazni kako će, budući da je poljoprivreda u Hrvatskoj niskoprofitabilna djelatnost, mnogi odustati od daljnjeg bavljenja poljoprivredom, odnosno da će još više poljoprivrednog zemljišta biti neobrađeno i zaraslo u šikaru.

Kome to, uz razumijevanje svih na zakonu utemeljenih traženja, odgovor nije jasan. Jer, tu su, bar na prvi pogled svi na gubitku – poljoprivrednici, vlasnici zemljišta, lokalne samouprave koje će se sad same morati brinuti za održavanje tog zapuštenog zemljišta…

Gledano na prvu, jedini kojima to odgovara su svi izvan Hrvatske, točnije oni koji Hrvatskoj prodaju svoje poljoprivredne proizvode. Jer, čista je logika da će poštovanje ovih odredbi jednostavno »ubiti« značajan dio poljoprivrednih aktivnosti, a to znači smanjenje ionako mizerne količine proizvodnje, odnosno svođenje hrvatske poljoprivrede na simboličnu razinu, čak i razinu statističke pogreške!

Težak udarac

Ne treba dvojiti u to da je Ministarstvo poljoprivrede u jednu tako drastičnu aktivnost krenulo pod prisilom EU zakona. No, slušanje odredbi dovest će do ispisivanja oko 200.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, ili čak 17 posto svih poljoprivrednih površina upisanih u Arkod sustav.

To bi i za ozbiljne poljoprivredne sustave, a kamoli za slabašnu hrvatsku poljoprivredu, bio težak udarac. Još je gore u Primorsko-goranskoj županiji u kojoj će od ukupno 15.600 hektara upisanih u Arkod sustav, ispisano biti oko 6.000 hektara, ili oko strašnih 40 posto svih poljoprivrednih površina!

To u financijskom smislu znači da će poljoprivrednici iz PGŽ-a dobit oko 2 milijuna eura manje poticaja! Znači li to daljnji pad poljoprivredne proizvodnje, novu veliku krizu i novi dramatični pad ovog oblika djelatnosti, uopće nije potrebno pojašnjavati, a stanje je još gore pogledaju li se kretanja u županijskom poljoprivrednom sektoru u posljednje dvije-tri godine.

Primjerice, samo u posljednje dvije godine na području zeleno-plave županije broj poljoprivrednih gospodarstava smanjen je za gotovo 20 posto. Godine 2023. zabilježeno je 3.800 investicija na poljoprivrednim gospodarstvima, a ove ih je godine bilo manje od 3.000.

Pad je velik, a bit će još veći! Iz svega je vidljivo da nam slijedi još veći pad poljoprivredne proizvodnje, još veća ovisnost o uvozu hrane i još veće cijene hrane jer nema domaće proizvodnje koja bi mogla koliko-toliko korigirati cijene uvozne hrane.

Naime, kad nema domaće ponude poljoprivrednih proizvoda, onda uvoznici mogu odrediti cijenu uvezene hrane kako hoće, a da će baš to i raditi, ne treba nimalo dvojiti.

Drugim riječima, poštovanje EU odredbi u ovom trenutku odgovara samo EU-u i tamnošnjim poljoprivrednicima. Hrvatskim poljoprivrednicima, kojih je sve manje, to nikako ne odgovara.

Velik pad

Godine 2023. zabilježeno je 3.800 investicija na poljoprivrednim gospodarstvima, a ove ih je godine bilo manje od 3.000. Iz svega je vidljivo da nam slijedi još veći pad poljoprivredne proizvodnje, još veća ovisnost o uvozu hrane i još veće cijene hrane jer nema domaće proizvodnje koja bi mogla koliko-toliko korigirati cijene uvozne hrane