Puno toga što se zbiva oko najprije poskupljenja te potom i smanjenja cijena računa za vodu na području delničkog Komunalca ima karakteristike tipične hrvatske šlampavosti i bolesne birokratske okoštalosti. A sve skupa na kraju plaćaju samo korisnici. Evo kako.

Nakon što u ljeto prošle godine cijene električne energije dramatično rastu, u spomenutom poduzeću ne reagira se još u lipnju bar minimalnim rastom cijena usluga, a obrazloženje glasi da proces procjene stanja i donošenja novih cijena traje tri mjeseca te da prije nije moguće promijeniti cijene. U ta tri mjeseca značajno povećanih cijena električne energije Komunalac dobiva dramatične račune za struju u ukupnoj visini od 1,9 milijuna kuna što, logično, itekako opterećuje poslovanje tvrtke. U sličnom su položaju i svi drugi u Hrvatskoj pa Vlada RH donosi uredbu po kojoj cijene električne energije za komunalna poduzeća vraća na staro ne bi li time zaštitila građane od visokih računa. Naravno, sad su i u Komunalcu troškovi električne energije manji, ali onih ogromnih 1,9 milijuna kuna treba otplatiti pa Skupština Komunalca (sa samo jednim glasom protiv, onim predstavnika Grada Delnica) predlaže znatno povećanje cijena vode. Budući da neka druga komunalna poduzeća u Hrvatskoj postupaju potpuno drukčije, javnost reagira, a iz Komunalca opet stižu pojašnjenja da će se na temelju pozitivnih efekata Uredbe Vlade RH ići u »korekciju« cijena ali, eto, opet treba čekati tri mjeseca.

U međuvremenu iznervirani pojedinci iz tri od sedam goranskih lokalnih samouprava na čijem području djeluje Komunalac državnom Vijeću za vodne usluge prijavljuju nepravilnosti, a spomenuto Vijeće zaista ih i konstatira te zbog proceduralnih razloga (neobjavljivanje odluke u za to određenim glasilima) stavlja odluku o povećanju cijena izvan snage! Da bi dojam kaotičnosti potom bio još veći, saznaje se da su u Komunalcu nakon što su kontaktirali nadležna tijela, odjednom otkrili da se u tzv. prijelaznom razdoblju formiranja novih vodnogospodarskih područja može reagirati i puno brže, odnosno proces može biti ubrzan. Ma super! Znači, da se to učinilo ranije, i minusi bi bili manji. Trenutačno je stanje takvo da bi cijene ipak trebale – od početka ožujka – biti manje od 10 do 14 posto. No, koliki će postoci smanjenja zaista i biti, korisnici će vidjeti tek kad im prispiju računi. Vjerojatno će i tada biti ljutnje jer su nam se i prilikom poskupljenja u redakciju javljali građani iznervirani činjenicom da su računi bili znatno viši od najavljenih postotaka rasta.

U svakom slučaju, najavljeno pojeftinjenje manje je od prethodnog poskupljenja, a obrazloženje je opet vezano uz narasle troškove (čitaj: dugove). I to je logično jer te dugove treba nekako pokriti. Ono što nije logično, ali je stopostotno hrvatski, je da će dugove na kraju platiti samo građani. Nigdje nikakvog poziva na odgovornost bilo koga. Zašto se nitko ne pobuni protiv glupog sustava koji te tri mjeseca tjera da radiš dugove? Zašto se, a izgleda da se moglo, nije reagiralo puno ranije blagim dizanjem cijena pa bi dugove bilo lakše vraćati? Kako to da u Komunalcu nisu znali za tu mogućnost koja postoji u tom tzv. prijelaznom razdoblju? Hoće li za to netko odgovarati? Zašto nitko ne reagira na proceduralnu grešku neobjavljivanja odluke o povećanju cijena vode? Odgovor na sva ova »zašto« je na početku teksta. Sve ćemo to, mila moja, platiti mi. I dok god bude tako, priče o suludom birokratskom hrvatskom sustavu i mogućnosti da neki u njegovom »naručju« žive lagodno i bez ikakve odgovornosti i dalje će se redati. A račune ćemo plaćati mi.