Osigurati čitateljima kvalitetnije informiranje, oglašivačima oglasni prostor, a lokalnoj samoupravi kontakt s građanima, rečenica je koju je u uvodnom tekstu prvog broja Goranskog Novog lista napisao Zdenko Mance, tadašnji direktor Novog lista pojašnjavajući 3. svibnja 1996. godine pojavu prvog regionalnog priloga najstarijeg hrvatskog dnevnika, riječkog Novog lista. Goranski Novi list ima ambiciju da kao komercijalni – dakle tržišni proizvod – zadovolji potrebe svojih suosnivača, da ga prihvate čitatelji i da s vremenom postane sastavni dio kulturnog i svakog drugog javnog života Gorskog kotara, napisao je u završnom dijelu uvodnog teksta Mance i – pogodio!

Legendarna »jedinica«

Naime, trideset godina kasnije ovaj tekst čitate u već 359. broju Goranskog Novog lista, odnosno u 359. mjesecu koliko je proteklo od tog svibnja sada već davne 1996. godine kad se – rađen u crno-bijeloj tehnici – pojavio prvi broj. U međuvremenu je Goranski Novi list zaista postao »sastavni dio kulturnog i svakog drugog javnog života Gorskog kotara«, kako je želio Mance. Jer, u ta tri desetljeća Goranski je postao neizostavni mjesečni prilog koji se s nestrpljenjem iščekuje, koji se dijeli po goranskim domaćinstvima, po koji se ide u trgovinu, kiosk ili u zgrade općinskih i gradskih uprava… U međuvremenu je baš iz Goranskog nastala i razvila se, kao jedina na području cijele Primorsko-goranske županije – književna nagrada Gorančica koja je u međuvremenu stekla značajan ugled, a nedavno je Gradska knjižnica »Janet Majnarich« iz Delnica digitalizirala prvih osamdeset brojeva ovog mjesečnika istaknuvši i tim činom dokumentaristički značaj ovog mjesečnika koji sustavno nudi uvid u društveni, politički, sportski, kulturni i sav ostali život Gorskog kotara u proteklih trideset godina.

Baš stoga dobro je prisjetiti se »jedinice«, tema koje su obrađene, autora koji su u tom prvom broju objavili svoje teksove, fotoreportera koji su dali svoje fotografije… Svakako treba reći kako je list dijeljen besplatno i to u tiraži od danas nezamislivih 6.000 primjeraka, a uz Novi list koji je bio temelj svega, suvlasnički je udjel tada potpisalo sedam goranskih lokalnih samouprava – Fužine, Brod Moravice, Lokve, Mrkopalj, Skrad, Ravna Gora i Vrbovsko. Delnica i Čabra još nije bilo, ponajprije iz razloga političkih neslaganja, ali su se ubrzo i oni priključili. Danas, trideset godina kasnije, također je sedam lokalnih samouprava u sustavu sufinanciranja, pri čemu dio tog projekta nekoliko posljednjih godina nisu Brod Moravice i Lokve.

Naslovnica je nudila tri fotke i pet naslova, a prve 24 stranice su pod paskom glavnog urednika Ede Stojčića i izvršne urednice Nade Glad te uz voditelja marketinga Davora Lisca (vrlo značajnog za pokretanje ovog priloga) i grafičkog urednika Davora Katunara nudile 54 novinarska teksta, desetak tzv. »informatora« sa servisnim informacijama te 34 reklamna teksta, od kojih je najbitniji bio onaj na zadnjoj stranici, gdje se predstavio tadašnji fužinski Bistro Tren Marinka i Vinke Kauzlarić. Upravo ta posljednja stranica godinama potom bit će svojevrsni zaštitni znak Goranskog jer će se na njoj uspješno reklamirati brojni goranski, posebno fužinski restorani. No, u tom prvom broju bile su i obimom manje, ali itekako značajne reklame Slastičarne Delnice, Mlina Fužine, Prelac Grafike, Knjižare i papirnice Tea, pizzerije Landravec, delničkog Elektromaterijala, lokvarskog MikroGorana, NP-a Risnjak, gerovskog La Miragea, Foto radnje Delmas Delnice, Pilane Čebuhar Vrata, trgovine Bujan Sopač…

Sjećanja

Popis novinara suradnika tog prvog broja nudio je ova imena – Štefica Sušić, Marijan Paver, Ivan Tomac, Vlado Kovačević, Jurica Šragalj, Željko Malnar, Alojzije Frković, Marijan Dukić, Davorin Žagar i Mirko Božidar Bolf, a uz njih u prvom su se broju našli i tekstovi Nade Glad (najviše ih je baš ona napisala) dok su uz spomenute novinare autori fotografija bili još i Livio Černjul, Darko Jelinek i Darko Bjelobaba. Kad je o tekstovima riječ, uz Manceov uvodničarski tekst najbitniji tekst potpisala je Nada Glad koja je napravila intervju s Davorinom Račkim, tadašnjim načelnikom Poglavarstva Općine Vrbovsko na temu želje tadašnjih Srpskih Moravica o izdvajanju iz sastava tadašnje Općine Vrbovsko i osnivanja vlastite općine. Vlado Kovačić napravio je razgovor s Arturom Tomićem, tadašnjim predsjednikom Vijeća za Gorski kotar, Marijan Paver ponudio je zapis Goranske večeri u Zagrebu, Davorin Žagar progovorio je o 90 godina turizma u Lokvama, Ivan Tomac kroz razgover s Damirom Štimcem predstavio tadašnju Osmu policijsku postaju (danas PP Delnice), Žejko Malnar intervjuirao je Tijanu Arh, mladu skijašicu iz Tršća, Nada Glad zabilježila je priču o prosvjetnom delničkom paru Ivici i Mariji Glavović, Marijan Paver osvrnuo se na status Roma u Kupskoj dolini, Marijan Dukić predstavio je fužinsku Drvenjaču, Juraj Šragalj slikom i riječju sačuvao sjećanja na mažoretkinje DVD-a Vrbovsko, Mirko Božidar Wolf kroz razgovor s Josipom Malnarom rekao nešto više o muflonu u Gorskom kotaru, a Alojzije Frković u tekstu »Čudesan svijet šume i divljači« dao sliku tog dijela života Gorskog kotara. Naravno, svemu treba dodati i kronike spomenutih sedam goranskih lokalnih samouprava koje su bile zastupljene u prvom broju (Čabar će se priključiti u drugom broju) s nizom informacija o aktivnostima iz tih sredina.

Čuvar vremena

Što je od tih davnih dana ostalo danas. Nažalost, većina spomenutih novinara i ostalih koji su sudjelovali u izradi tog prvog broja više nije među živima. Zdenko Mance, pokretač i idejni tvorac tog i ostalih regionalnih priloga, umro je prošlog mjeseca i sahranjen je u Fužinama. Predvidjeti budućnost Goranskog danas je jako teško, ponajprije zbog neizvjesne sudbine tiskanog novinarstva općenito. Nekadašnja tiraža samo Goranskog NL (6.000 primjeraka!) danas je znanstvena fantastika. Dakle, o budućnosti je teško govoriti. No, o prošlosti se može itekako i pri tome nije teško zaključiti – bilo je lijepo, dobro, korisno i vrijedno pažnje. Ovih 359 brojeva sačuvalo je puno toga što bi, da nije bilo Goranskog, netragom nestalo.

UREDNIK I UREDNICE

Prvi i jedini urednik Goranskog Novog lista bio je Edo Stojčić. Onda su zaredale urednice. Stojčića je zamijenila Ljiljana Škugor. Potom je na čelo Goranskog došla Ines Miculinić Radonjić, pa Karolina Krikšić Vidas, a sad ga uređuje Slavica Mrkić Modrić. Godinama njegovo prvo pero je Marinko Krmpotić i uistinu vrijedi ono – što nije bilo u Goranskom, kao da se nije ni dogodilo.