Foto M. Krmpotić
Za razliku odnedavno, danas su sva skijališta i sanjkališta bez tračka snijega pa su jedini put prema zimskom turizmu skupi sustavi zasnježenja. Stoga je najava PGŽ-a o nabavi ratraka i minivučnica za sve sredine koje to još nemaju dobrodošla, ali je dojam da kreće iz krivog smjera
povezane vijesti
DELNICE – Pred samo dva tjedna Gorski kotar sa svojim skijalištima i sanjkalištima – bez obzira na svu njihovu manjkavu infrastrukturu – bio je apsolutni domaći turistički hit. Brojni ljubitelji zime i snijega koji su zbog koronapravila morali ostati unutar granica Hrvatske, vrlo su brzo shvatili da, žele li bar malo osjetiti dašak zime i novonapadalog snijega, trebaju krenuti prema Platku i Gorskom kotaru. I čim se Platak napunio, krenulo se prema Gorskom kotaru, ponajprije prema Mrkoplju i skijalištu Čelimbaša, koje je jedino od nekadašnjih četiriju goranskih skijališta bilo spremno ugostiti ljubitelje spuštanja niz snježne padine.
No nisu bila atraktivna samo skijališta. Gužva je vladala i na sanjkalištu Čelimbaše, kao i na lokvarskom sanjkalištu Jezero, delničkom Petehovcu, kupjačkom sanjkalištu Gina, vratarskoj Plasi, tršćanskom Rudniku… Karta više tražila se i na klizalištu u Delnicama. Jednom riječju, Gorski je kotar bio »okupiran« brojnim ljubiteljima svega vezanog za zimske sportove i radosti.
Dva tjedna kasnije sve spomenute lokacije pružaju otužan i sumoran prizor koji pojačava magla, kiša i poprilično jaka južina. Primjerice, na lokvarskom sanjkalištu nema više ni tračka snijega, a dobro uređeno zaletište i staza »vode« ravno u – maglu. Na Čelimbaši snijega pak ima samo pri vrhu. Skijaške staze bez ijednog su tračka snijega, a ono što je na njima najvidljivije jesu tragovi ratraka kojim se, očigledno, nastojalo što više snijega smjestiti na stazu, ali bezuspješno. Sličan prizor puža i sanjkalište na Petehovcu, kao i sva druga službena, neslužbena i divlja sanjkališta i skijališta Gorskog kotara.
Jednostavno, jako jugo i kiša koji su obilježili posljednjih pet-šest dana, »pomeli« su sav snijeg, ogoljeli staze do blatnjave smeđezelene smjese trave i zemlje te stvorili takvu situaciju da, za razliku od pred dva-tri tjedna, sada na goranskim brežuljcima pogodnim za zimske radosti, nema »ni pasa«, kako se to u pojedinim dijelovima Gorskog kotara zna kazati.
Vrijeme se »poigralo«
Naravno, nije se dogodilo ništa posebno ni dramatično. Potpuno nestabilno i kranje promjenjivo vrijeme ove se godine malo »poigralo« pa je, za razliku od niza prethodnih zima, siječanj donio malo više snijega, a veljača – bar dosad – kišu i jugo. Što će biti do kraja zime teško je reći, ali oklada na »vrlo promjenjivo i nepouzdano« vrlo je pouzdana. Dakle, skijanja i sanjkanja možda zaista još bude, ali vjerojatnije je da ga baš i neće biti, bar ne onoliko koliko bi zaljubljenici u snijeg željeli. I baš na ovakve klimatske uvjete koji sve čine potpuno nesigurnim i nepouzdanim, upozoravali su mnogi, inzistirajući na tome da – želi li se razvoj zimskog turizma na području Gorskog kotara – dio jednadžbe koja jamči uspjeh mora biti sustav zasnježenja skijališta i sanjkališta.
Nerazumijevanje za GinuNužna je i promjena odnosa prema onim poduzetnicima koji ulažu i trude se nešto pokrenuti. Klasičan je pritom i tužan slučaj izvrsnog sanjkališta Gina, koje uz uređenu stazu ima i snježni top i baby lift pa je, ustvari, riječ o jedinoj goranskoj lokaciji koja ima baš sve što sanjkalište treba imati – mogućnost zasnježenja i traku za prijevoz sanjkaša. Nažalost, Gina više ne radi. Vlasnik ju je bio primoran prodati jer su troškovi bili viši od ulaganja. Najveći trošak bila je – zbog cijene vode – izrada, tj. zasnježenje staze. Sve molbe lokalnoj samoupravi i Komunalcu Delnice da mu smanje cijenu vode jer s vodom posluje, nisu naišle na razumijevanje pa sanjkališta više nema. A kad je radilo, radila su u mjestu i tri kafića. Sad je ostao samo jedan. Poruka je jasna – pomagati onima koji rade dobro jer to korist donosi svima. |
Među njima je bio i načelnik Mrkoplja Josip Brozović, koji je iznio i podatke o tome kako bi izrada sustava zasnježenja na skijalištu Čelimbaša tražila ulaganja od 3,5 do 4 milijuna eura. Time bi se izgradilo potrebno spremište vode (tzv. retencija), nabavili snježni topovi i osigurala infrastruktura potrebna za zasnježenje staze, a u tu cijenu ulazi i sedežnica. Naravno, tih 30-ak milijuna kuna sama Općina Mrkopalj ne može nikako osigurati jer je njihov izvorni proračun tek nekih 4-5 milijuna kuna pa je, očigledno, nužna potpora i pomoć države i županije koje se inače uvijek kunu u spremnost za ulaganja u razvoj ruralnih krajeva. No kad s riječi treba prijeći na djela, onda to ide puno sporije – ako uopće ide.
Čisti gubitak
Sličan sustav zasnježenja trebalo bi zatim graditi i na ostalim goranskim skijalištima (Petehovac, Begovo Razdolje, Rudnik) koja trenutačno ne rade baš zbog toga što njihovi vlasnici znaju da im bez zasnježenja aktiviranje skijaške infrastrukture donosi čisti gubitak. Zasnježenje je poželjno i na sanjkalištima. Tu bi ga čak bilo moguće i puno prije realizirati jer je riječ o manjim površinama koje trebaju i manje snijega. Nažalost, o tome se zasad ne razmišlja niti se to planira u onim državnim i županijskim strukturama koje bi financijski mogle – svakako uz obvezno sudjelovanje lokalnih samouprava – osigurati temelje za ovakve projekte.
Umjesto toga, ovih je dana iz Primorsko-goranske županije najavljena kupnja ratraka (strojeva za izradu skijaške staze) i manjih 80-metarskih baby liftova, i to za svaku goransku lokalnu samoupravu koja još nema taj dio infrastrukture vezane za zimski turizam. Ta je najava i ideja u svojoj osnovi pozitivna jer bi i te minivučnice i ti ratraci svakako mogli pomoći pri izradi staza i stvaranju nužne skijaško-sanjkaške infrastrukture. No dojam je da se opet kreće iz krivog smjera jer je možda najprije trebalo sva ta sredstva koja se planiraju izdvojiti i usmjeriti ka zasnježenju jedinog postojećeg goranskog skijališta, a zatim postupno kretati i prema stvaranju sličnih uvjeta na ostalim skijaškim i sanjkaškim lokacijama.
Ovako će – kad i ako ti baby liftovi i ratraci budu kupljeni – oni »ponosno« gotovo svake zime kisnuti na kiši. Jer od 2012. pa do ove 2021. godine, Gorani su imali dvije zime bogate snijegom (2012. i 2018.) te ovogodišnju zasada solidnu. Sve ostale zime donosile su uglavnom kišu pa skijanja nije bilo jer nije bilo zasnježenih skijališta.
