Koliko li smo samo plaža prošli, čitatelj bi mogao pomisliti da patroliramo Azurnom obalom, ali ne, i dalje smo na dobrom starom Kvarneru. Unatoč svim pokušajima Kostabele da ostane skrivena, nije uspjela izbjeći plažnom radaru udarnog tandema Novog lista.

Moramo priznati, često i mi posežemo za informacijama koje pronalazimo na bespućima interneta, ali u nedostatku istih ponekad je najbolje osloniti se na povijesne crtice koje ste čuli od nekoga tko je možda bio čak i samo svjedok davno minulim vremenima.

Prijazna gospođa Vesna, jedna od sudionica kartaške partije, čijim ćemo se opaskama vratiti (iz književnih pobuda – kako bismo stvorili retrospektivnu dinamiku teksta), spremno nam je odlučila odgovoriti na sva pitanja koja nas zanimaju, a s nama je podijelila i svoja sjećanja nekadašnje vizure Kostabele.

– Ovamo dolazim od svog djetinjstva, a imam 64 godine. Ovamo sam dolazila s roditeljima kad je bila livada i nije bilo puta. Ovdje dolje živjeli su ljudi – kuhali su tu na kamenu i živjeli su tu unutra – nije ničega ovdje bilo, ni ograde ni ništa, rekla je.

Foto: Mateo Levak

“Hrpa” sadržaja

Smještene na šetnici Bivio – Preluk, plaže na Kostabeli nude ujednačenu dozu i sunca i hlada, što posjetiteljima omogućuje i bezbrižno brčkanje na vrtoglavo visokim temperaturama, ali i povlačenje u hlad šetnice gdje osvježenje mogu pronaći u obližnjem novootvorenom ugostiteljskom objektu koji je, prema navodima djelatnica, Lane i Ivane, s radom počeo u travnju.

Iako biste zbog skrovitosti lokacije na kojoj se nalazi na prvu mogli i pretpostaviti da ovaj kafić posjećuje samo usko probran obrazac ljudi – primjerice, lokalci – upravo pristupačne cijene, počevši od kave koja košta 10 kn, jedan su od glavnih faktora zašto se na ovome mjestu skupljaju i posjetitelji različitih etničkih pozadina, pretežito Nijemci i to posebice u vrijeme svirki uživo koje se uglavnom održavaju krajem radnog tjedna.

– Prednost je što je ovdje blizu more, posvuda su tuševi, znači ima gore i WC, sve je u biti omogućeno tako da, ono, kafići su tu, jedino za hranu je ovdje zeznuto, da se dođe ovdje na cijeli dan, ističe Lana.

– Ali, u biti, sve je super, i doslovno ljudi nam govore kako se sve preuredilo da je duplo bolje sada, dodaje.

Pruživši pogled uzduž šetnice primjećujemo da je sadržaja mnogo – od parkova za vježbanje, do stolnog tenisa, svlačionica, toaleta, besplatnih tuševa i parkirališnih mjesta u blizini što nam potvrđuje i tročlana ekipa ležerno naslonjena na ogradu – Petar, Martin i Rob – koju smo morali uzurpirati u poslijepodnevnoj ćakuli.

– Sviđa nam se atmosfera. Ima dušu i umirujuću energiju. I većina ljudi kad ovamo dođe, kaže da to prepoznaje i onda se nastavi vraćati, govori nam Petar koji plažu najčešće posjećuje u jutarnjim satima.

Problematičan zavoj

Naš sugovornik iz Engleske, Rob, koji u Rijeci živi posljednjih šest mjeseci, nadovezuje se da ono što mu najviše odgovara kod ovog dijela obale, ali i kod Rijeke općenito, jest duh zajedništva.

– Više ste orijentirani prema zajednici. Brinete se o svojoj zajednici, preuzimate odgovornost za svoju zajednicu na način da se to zapadnije ne događa toliko učestalo, nastavlja Rob i dodaje kako primjećuje da ljudi ovdje čiste smeće, ali i jedni drugima čuvaju osobne potrepštine.

– Ovo je skriveni dragulj jer očigledno plaža nije velika, a voda je lijepa, jako čista i vrijeme je predivno, dodaje.

No, osim pohvala na račun plaže, prema iskusnim poznavateljima ovog dijela obale izvjestan problem predstavlja i zavoj pokraj kafića – važan detalj na koji su nam dečki skrenuli pažnju.

– Pa recimo, ovaj zavoj ovdje bi se trebalo popraviti zato što dosta se muče kombiji kad voze, kad idu po invalide, a vidite da ima i pijeska. I onda kako mora kočiti samo je pitanje vremena kad će netko odletiti, govori nam Petar.

– Gotovo svaki put propadnu ovdje dolje, dodaje Martin, a saznajemo da u prosjeku tri, četiri puta godišnje vozačima pomažu da svoje aute izvuku iz udubine.

Nefunkcionalni sadržaji

Na isti problem apelirala je i već spomenuta skupina kartaša, koja ovdje dolazi dugi niz godina, a i najveće napore ulažu kako bi plaža ostala održavana – naime, briga o čistoći okoliša, problem parkinga, ali i cjelokupna inicijativa za promjenom, od pokušaja peticija i razgovora s gradonačelnikom, do čestih zivkanja majstora kako bi popravili nefunkcionalne sadržaje na plaži pala je na leđa ove radišne skupine zrelije dobi.

– Razočarana sam što na zapadnom dijelu grada mi nemamo gdje parkirati, a godinama ovamo dolazimo. Ako pogledate, od Kantride od onog velikog parkirališta do ovdje nemamo nigdje parkinga, osim na cesti, a tu policija naplaćuje. Za invalide ne smijemo dolje i mi stari kupači nemamo gdje parkirati aute, govori nam Vesna.

– Ovdje je predivna plaža, pogledajte – puno je auta, ali nema gužve. Pogledajte, i hlada imamo, predivno je, ali nas uistinu najviše boli parking i kažnjavanje policije, a stvarno žalimo i invalide, dodaje i tvrdi kako vozila često upadaju u već spomenutu udubinu, što otežava i kretanje kombijima koji ih voze, a kojima ova altruistična skupina ljudi često i pomaže da se spuste.

– Pa naravno da sve održavamo, mi smo ovdje, djeca su nam se tu rodila, odrasla, došli unuci, praunuci već i ne znam šta sve. Pa to je naše, od svih nas ovdje koji živimo, zaključila je Radenka.

Foto: Mateo Levak

As u rukavu

S maksimalnim poštovanjem prema ovako maloj i spontanoj zajednici koja brine o okolišu, ali i jedni o drugima, vrućina, a morati ćemo priznati i umor natjerali su nas da ovu skupinu ostavimo u hladu da dovrše svoju kartašku partiju.

Iako u susjedstvu im stoji poznata plaža velikog hotelskog lanca, niz plaža Costabella svojom privlačnošću ne zaostaje za razvikanom konkurenticom, dapače, i one imaju svoga asa u rukavu – a to jest ponajviše nezabilježeni povijesni stijeg usmene predaje koji nosi, ali i njihova šarmantna jednostavnost – čija je ljepota u oku dovoljno pažljivog prolaznika.