Nekada čovjek dobiva dojam da su danas ljudi, osobito ovdje u Hrvatskoj, zamračili svoju budućnost jer su izgubili nadu. Više im je u glavi prošlost nego li budućnost. Kao da su svi ostarjeli. Ipak je vlastitost mladih da žive više iz nade nego li iz prošlosti, iako ih današnji stariji straše budućnošću i obmanjuju prošlošću
Uskrs je blagdan nade, a nada nije specifična samo za kršćanstvo, ona je dana svim ljudskim bićima. Čovjek dokle god živi uvijek je na putu i pred budućnošću u koju ga uvlači nada. Dokle god kuca ljudsko srce, čovjek je otvoren za budućnost i njegova sadašnjost ovisi i o doživljaju prošlosti i o viziji budućnosti. Sva tri vremena su prisutna u nama: prošlost, sadašnjost i budućnost.
Čovjek dokle god živi uvijek je na putu i pred budućnošću u koju ga uvlači nada.
Naša ljudska nada može nama donositi radost, a može i razočaranje, baš zato što živimo u tri vremena. Svi smo mi nedovršeni i svi smo usmjereni na potpunost bez obzira na naše shvaćanje i razumijevanje. Isto tako svatko od nas koji nema nade dolazi do apsurdnog doživljaja svojeg života. Živi bolesno. Isto tako svjetlo nade uvijek otvara mogućnosti da se živi sretnije i veselije, bez obzira na konkretne prilike i neprilike. Nada otvara vrata prema budućnosti, zdravu i bolesnu.
Veliki Imanuel Kant u svojem djelu Kritika čistog uma postavlja tri osnovna pitanja da bi živio kao čovjek: Što mogu spoznati? Što mogu učiniti? Čemu se trebam nadati? I mislim da i danas vrijede ova tri pitanja bez obzira na naš svjetonazor i našu kulturu. Vrijede za vjernika i nevjernika, vrijede za svakoga tko želi živjeti život ljudskog bića.
Čemu se mi trebamo nadati? Nekada čovjek dobiva dojam da su danas ljudi, osobito ovdje u Hrvatskoj, zamračili svoju budućnost jer su izgubili nadu. Više im je u glavi prošlost nego li budućnost. Kao da su svi ostarjeli. Ipak je vlastitost mladih da žive više iz nade nego li iz prošlosti, iako ih današnji stariji straše budućnošću i obmanjuju prošlošću. A kakva je bila prošlost to najbolje potvrđuje sadašnjost.
A život istinskog vjernika je prožet nadom, ne kao nečim čime se čovjek tješi i obmanjuje nego nadom kao energijom koja usmjerava na budućnost i puninu. Nada daje život i vitalnost vjerovanju. Čak se danas više nameće pitanje čemu se nadamo nego li kako vjerujemo. Kroz nadu se procjenjuje vjerovanje i otvorenost prema budućnosti, a i prema sadašnjosti i drugim ljudima.
Veliki francuski pjesnik Ch. Péguy reče da je nada mala sestra druge dvije velike sestre, ljubavi i vjere. A ova »mala sestra« moćna je nečuvenim dinamizmom. Ona preobražava svijet. Nada je dinamika ljudskog djelovanja i međuljudskih odnosa. »Štujte u svojim srcima Krista, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama«. (1 Pt, 3, 15).
Kršćani se nadaju uskrsnuću u Kraljevstvo Božje, u život u kojem je uskrsli Krist. To će biti život, kako reče Pavao, »pravde, mira i radosti« (Rim 14,17). Bit će to »nova zemlja gdje će vuk i janje jedno do drugoga ležati, tele i lavić zajedno će pasti« (Iz 11,6). Novo kraljevstvo Božje bit će nova zemlja i novo nebo, bit će novi čovjek.
Uskrs je protiv svakog pesimizma pa i smrti. Iz njega progovara život koji nadvladava smrt danas i sutra
Novo vrijeme, uskrsnuće pretpostavlja obraćenje: »Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!« (Mk 1, 15). Mogli bi navesti iz NZ dosta ovakvih uskrsnih metafora. Ove biblijske metafore vrlo teško se mogu zamijeniti nekim drugim jezikom. One vežu Nebo i Zemlju, Boga i čovjeka, kao što se dogodilo u Isusu Kristu. To se dogodilo u utjelovljenju Isusa, a drugima (nama) će se dogoditi s uskrsnućem. I uskrsnuće je »proces« koji je prožet nadom.
Ovom kršćanskom nadom i vjerom ne bježi se od realnosti u neko utopijsko nadanje. Isusov događaj uskrsnuća oslobađa čovječanstvo od utopije i od beznađa. Naš svemir i mi u njemu još nismo dovršeni svemir i potpuno ostvareni čovjek slika Božja. Još smo mi otvoreni Novom nebu i Novoj zemlji.
Nažalost, danas mnogi gase svaku nadu i svaki optimizam. Čini mi se da je tome razlog da bi se ljudima moglo zgodnije manipulirati i vladati. Gasi se svaka vizija optimističke budućnosti, a time već i sada uprisutnjenje pesimizma i razočaranja. A Uskrs je protiv svakog pesimizma pa i smrti. Iz njega progovara život koji nadvladava smrt danas i sutra. Prema tome Uskrs je više od obreda i slavlja. Uskrs je događaj i proglas.
U današnje vrijeme uočavamo velike prirodne katastrofe koje ni u kojem slučaju ne treba povezivati s nekim Božjim kaznama, ali se trebamo upitati da li smo prešli svaku mjeru u eksperimentiranju s prirodom.
Ako zemlju koristimo samo za svoje interese opasnost je da nam se priroda »osveti« svojom disharmonijom i drugim neugodnostima.
Upotrebljavanje prirode također treba gledati u odnosu prema posljednjem cilju, prema rađanju novog Neba i Nove zemlje. Inače, ako zemlju koristimo samo za svoje interese opasnost je da nam se priroda »osveti« svojom disharmonijom i drugim neugodnostima.
Isto tako nas događaj uskrsnuća otvara prema optimizmu uza sve nezgode i zla koja se događaju. Dobrota i ljubav se ne mogu ubiti niti dokinuti, pa i onda kad se u ime dobra čini zlo. I danas se Isusu rugaju i pljuju mu u lice sve u ime slobode i originalnosti. Takve preporoditi može samo unutarnja preobrazba koja se događa s uskrsnućem. Uskrsnuće treba započeti ovdje na zemlji, u našoj Zemlji. Davno su neki mislili da su Isusa pokopali, ali on ipak uskrsnu i prepoznaje se u plemenitim srcima. Poslije Isusovog uskrsnuća više ne bi trebalo praviti razlike među ljudima – svi su jedno u Isusu Kristu (Gal 3, 28).
Nije ni čudno da ljudi vrlo teško razumijevaju značenje uskrsnuća. Ono se samo životom razumi.
Ljubav je osnovni princip kršćanskog vjerovanja
Kad se u nama počne događati preobrazba življenja tada ćemo početi i razumom razumijevati čovjekovu usmjerenost. Da, mi još ne razumijemo ni ljudsku ni božansku istinitost. A osobe koje su doživjele životnu preobrazbu pozivaju čovječanstvo da se uputi prema preobrazbi i prema svojem uskrsnuću.
Ljubav je osnovni princip kršćanskog vjerovanja. Bog je Ljubav, Isus je utjelovljenje Ljubavi, Uskrsnuće je događaj ljubavi, svi su ljudi pozvani u Vječnu ljubav. Ljubav pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje smrt. Bilo koje vrste bila smrt. Psihičku i tjelesnu. I ovo razumiju svi oni koji su doživjeli živu ljubav. A živa ljubav sažima sve ljudske želje i nadanja.
Ovdje je potrebno skrenuti pozornost na značenje ljubavi. Mnogi izjednačuju eros (svjetovnu ljubav) i Kristovu ljubav (agape). Svjetovna ljubav (eros) je motivirana i razumna. Ona traži da zna desnica što radi ljevica. Svega se sjeća, dok Agape (Kristova ljubav) ljubi bez računa i mjere. Tamo je gdje se ne bi očekivalo da bude. Daje plaću i radniku posljednjeg časa. Ona je nelogična, skandalozna, ali milosna. Kristova ljubav ljubi drugoga jer je drugi, pomaže drugom da bude drugi i drukčiji, podupire ga u vlastitoj posebnosti. Pa kad bi još više uspoređivali svjetovnu i Kristovu ljubav uočili bi da Kristova ljubav preobražava i uskrisuje ljudsku ljubav. Kristova ljubav uskrisuje čovjeka.
Neka ovaj Uskrs u sve ljude vrati nadu i ljubav pa će naš svemir promijeniti svoje lice. Ljudi će se preobraziti i uputiti u Vječnu Ljubav.
Svim ljudima, bez obzira na svjetonazor, želim da postanu optimisti i da se raduju budućnosti.
Sretan Uskrs, Aleluja!
