Ne, u Hrvatskoj nije nestalo kriminala, a onaj koji se i događa, nije samo u vrhu državnih i gradskih vlasti. Ne nisu se prestali rasvjetljavati i slučajevi koji nemaju veze isključivo s »crnim torbama« punima prljavih milijuna. Ima još uvijek, na žalost, bezumnih ubojstava, drskih krađa i tragičnih nesreća…

Samo odlučili su »neki« da neće baš revno više o tome obavještavati novinare. Donijeli su (a da neki saborski zastupnici koji su digli ruku »ZA« toga nisu bili ni svjesni op. a.) novi Zakon o kaznenom postupku koji je iz temelja promijenio odnos prema kriminalu.

Promijenjen je tim novim Zakonom i odnos policije i tužitelja prema novinarima, a samim time i prema cijeloj javnosti.

I dok ne prestaju u medije »curiti« iskazi blagajnica, ravnatelja i njegove partnerice, utamničenog bivšeg »velikog vođe« te lojalnih mu poduzetnika, javnost još nitko nije službeno obavijestio o detaljima tragične prometne nesreće što se prije dva tjedna, točno na prvi dan pune primjene ZKP-a, dogodila u širem centru Zagreba.

U njoj je poginulo dvoje ljudi – majka i sin, sudjelovala su dva vozača – jedan je uhićen…. I budući da je nad njim u tijeku istraga, odgovaraju tužitelji, nikakve informacije više ne mogu u javnost. Ipak, riječ je jednoj o težih nesreća što se usred dana dogodila na jednom od izuzetno frekventnih gradskih križanja. Gledali su je stanari okolnih zgrada, pekari, konobari, prodavačice, putnici iz tramvaja, vozači…. Vidjelo ju je zasigurno previše ljudi, jer takvi tragični, krvavi prizori duboko potresaju i urezuju se u pamćenje.

Ali bez obzira na to, policajci i tužitelji koji su do dugo poslije podne pregledavali mjesto udesa oglasili su se tek s nekoliko šturih rečenica… »Dvije osobe poginule su u sudaru na križanju Nehajske i Tratinske ulice«. No, nisu rječiti nadležni bili ni nakon što je Gospić potresla informacija da se dogodilo ubojstvo…

Riječani su s danom zakašnjenja službeno obaviješteni da je u jednom gradskom kafiću počinjen brutalni pokušaj ubojstva….

Vatreno krštenje

Tako je izgledalo »vatreno krštenje« novog Zakona o kaznenom postupku kojim su hrvatski tužitelji postali ekskluzivni vladari informacija o svim »crnim« događajima, o kriminalističkim istraživanjima i neistraživanjima…

Uzeli su za pravo da oni procijene i izvijeste javnost o nekom riješenom slučaju, o otkrivenom ubojici ili lopovu, o uhićenom dužnosniku… Kao da u zemlji s jedva četiri milijuna ljudi mogu išta skriti, možda tek nakratko… Kao i do sada pravdaju se nužnošću da istrage budu još učinkovitije, da se svjedoci ne boje, da pravda valjda bude zadovoljena. Zaboravljaju istovremeno da javnost ima pravo znati!

Dani što dolaze pokazat će koje je pravo jače, iako o tome postoje različita razmišljanja. Čak je i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu lani donio jednu, za medije, izuzetno opasnu presudu, pravdajući je »interesima istrage«.

Novinama je, kako je Novi list već pisao, sud naredio da policijskim istražiteljima preda fotografije s ilegalnih autoutrka, jer se sumnjalo da je jedno od vozila primijećeno tijekom krađe bankomata. Novinari su to morali učiniti iako su zagarantirali anonimnost sudionicima utrke. Interes istrage je prevladao.

Vjeruju li domaći tužitelji da baš pod svaku cijenu moraju štititi interes istrage. Pa i uz stvaranje dojma da već dva tjedna od pune primjene novog Zakona o kaznenom postupku nitko ne radi na otkrivanju zločina. Da sve manje uhvaćenih zločinaca završava iza rešetaka. Da se »oštrica« borbe protiv korupcije i svih drugih oblika teškog kriminala okreće prema novinarima.

Gotovo je nevjerojatno slušati zagovornike novog Zakona o kaznenom postupku kako žale što je u njega ubačena odredba o mogućnosti objavljivanja detalja iz istrage ako je to od »osobitog interesa javnosti«. Tužni su što nisu pod tepih mogli skriti sve neuspjehe, ali istovremeno čudi što su gotovo onemogućili hvaljenje uspješnim akcijama.

Pitam se ovih dana ima li ih uopće?!

Sve što se od 1. rujna može čuti je kuknjava tužitelja. Jedni drugima izražavaju »sućut«, jer je sasvim izvjesno da ih je novi ZKP pokopao.

Dao im je »nebeske« ovlasti što ih većina još i ne zna, a dio ne može koristiti. Ma koliko oni odbijali to priznati, ili demantirati ono što sam kao predsjednica Zbora u nekim medijima ovih dana izjavljivala, ipak im nedostaje kadrova koji će se uhvatiti u koštac s novim Zakonom, a i tehnika (one famozne kamere pred kojima uhićenima ne preostaje ništa drugo nego priznati krivnju op.a.) je počela otkazivati poslušnost. Znaju valjda od koga su ih nabavili i koliko ih platili, ili će to ubrzo morati istraživati.

Ljudska prava

 Da sa ZKP-om nešto ne štima, da ima nelogičnosti i rupa, da je opasan za ljudska prava i da je pravno problematičan, pokušalo je ustavnim tužbama dokazati nekoliko hrvatskih odvjetnika, koji istovremeno slove i za vrhunske poznavatelje kaznenog zakonodavstva.

Zatražili su prije više od godinu dana od najvišeg domaćeg, onog Ustavnog, suda da razmotri ZKP, no to se još uvijek nije dogodilo. Treba li podsjećati da je o tom zakonu, koji je jedan od organskih zakona, u hrvatskom Saboru raspravljalo tek dvoje zastupnika – HDZ-ova Ana Lovrin te u ime SDP-a aktualni predsjednik RH Ivo Josipović. Ostali su digli ruke, a neki su ubrzo to i požalili.

Kao novinarka, zadrta profesionalka, gorljiva pobornica istine i prava javnosti da zna, kao dugogodišnja kroničarka »crnih događaja« uvjerena sam da ovakva situacija neće opstati. Nadam se da će angažman Zbora sudskih izvjestitelja i cijelog Hrvatskog novinarskog društva uroditi plodom i da se ubojstva, nesreće, razbojstva, provale što se svakodnevno događaju tu kraj nas neće skrivati. Već rješavati!

Autorica teksta Ana Raić Knežević je dugogodišnja novinarka Crne kronike i predsjednica Zbora sudskih izvjetitelja.