Izgubljeni u gruzijskoj šumi

Komentar Orlanda Rivettija: Bilićev dim starog dizelaša

Orlando Rivetti

Ako smo na početku misli da će kvalifikacije za Euro 2012. biti samo formalnost, sada je upaljeno crveno svjetlo - uzbune. S ovakvom igrom ne možemo dobiti - nikoga!



Očekivali smo zabavu iz “tvornice radosti”, ali Bilićeva je igračka razbijena na Staljinovim rodnim njivama. Jedan jedini metak (Kobvašvili), u posljednoj minuti i Hrvatska je pala kao – pokošena. Osramotila se. Kako reče Modrić – Sram me, nikad nisam igrao protiv lošije momčadi! 



Gruzijci su potvrdili da je taktika oružje siromašnih





Gruzijci su potvrdili da je taktika oružje siromašnih. Limitirani u odnosu na raskoš (?), naše vrste, ali naoružani strpljenjem i disciplinom uhvatili su nas u paukovu mrežu. Izgledali smo jadno. Naša je igra bila dim iz ispušne cijevi  starog dizelaša. Začepiš nos, ali štipa za oči… Gruzijci nisu uspjeli svladati Izraelce (0-0), na svom terenu, ali su po jednim pogotkom Maltežanima i Hrvatima, uzeli novih šest bodova. Nakon što su Grke na startu kvalifikacija natjerali na remi (1-1) na njihovom tlu. 


Tbilisi je trebao biti prekretnica, potvrda prvog mjesta, korak do ishodovanje vize za Euro, postao je noćna mora. Ugostit ćemo ih u lipnju i bit će “sa štitom ili na štitu”. U očekivanju obračuna s Grcima u Ateni. Bilićevo taktičko kemijanje, od početne postave (Dujmović umjesto Vukojevića), do sustava igre 4-3-2-1 (ili 4-1-4-1). Božićno drvce (patentirao ga je Ancelotti u Milanu), osušilo se i ostalo bez darova… Sva svjetla i vrijedne “kuglice” (Modrić, Kranjčar…), oteli su Gruzijci srcem i upornošću. Biliću je nedostajao igrač koji je bio u svečanoj loži, nažalost više ne igra, Davor Šuker. Sjećate se biti ili ne biti utakmice kvalifikacija sa SP Francuska 98., s Grcima u Solunu  30. travnja 1997. godine. Bilićeva duga lopta Šukeru i  dinamitna ljevica za 1-0 !  


Božićno drvce (patentirao ga je Ancelotti u Milanu), osušilo se i ostalo bez darova… 



U Tbilisiju je počeo Kalinić s Petrićem desno, kasnije je ušao Jelavić…  Nismo zaprijetili, kao potvrda da broj napadača ne određuje stil igre. Hrvatska je odigrala kukavički! Napadači nisu zapucali, ali bili su na pustom otoku bez vode (suigrača iz veznog reda) i grane (lopte). Lako je biti general poslije bitke, kao što je svaki trener genijalac kada pogodi taktiku ili zamjenu igrača. Ali da je Vukojević bio na terenu vjerojatno nikada ne bi primili onaj pogodak. Kao što je bilo kristalno jasno da je izlaskom Kranjčara (ma koliko bio rezerviran), nestala posljednja nada da ćemo postići pogodak. Jer Kranjčar je jedini koji može upaliti svjetlo u totalnom mraku igre prema naprijed. Lucidnim potezom iznenađenja. Asistencijom ili pogotkom. Kao u Tel Avivu ili protiv Malte u Zagrebu…


Na startu kvalifikacija bili smo uvjereni (Bilić), da nikada nismo imali slabiju skupinu i jaču reprezentaciju. Kasnije je došlo do korekcije mišljenja (nakon 0-0 s Grcima u Zagrebu), jer Grci su 10. na Fifa ljestvici, ali Gruzijci su 72. Ni jednima ni drugima nismo uspjeli zabiti gol. 


Bez mudrosti, sporom igrom, predvidljivim loptama, bez dovoljno trke, bili smo izgubljeni u gruzijskoj šumi.



Bez mudrosti, sporom igrom, predvidljivim loptama, bez dovoljno trke, bili smo izgubljeni u gruzijskoj šumi



Tvrdoglavo lupali glavom u zid, do boli, a da ništa nismo promijenili. Samo nekoliko igrača, ali svih je devedeset minuta bilo mučenje. Bez brzine, poteza genijalnosti. Imamo tenore, sjajne glazbenike, ali orkestar je raštiman. Ova je reprezentacija u Tribiliju sama sebe pobijedila, napravila harakiri. I igrajući na tragu onih utakmica iz neuspješnog kvalifikacijskog ciklusa za Svjetsko prvenstvo 2010 u JAR-u.


Ako smo na početku misli da će kvalifikacije za Euro 2012. biti samo formalnost, sada je upaljeno crveno svjetlo – uzbune. S ovakvom igrom ne možemo dobiti – nikoga!


 Biliću, 4. lipnja u goste nam stiže Gruzija. Pamet u glavu. Pod hitno treba uštimati glasove, nakon što smo u Gruziji slušali glazbu s probušenim loncima. Taktike (kolektiva), i individualaca u okovima gruzijskim. Badave da je tržišna vrijednost Ćorluke (12.000.000 eura), veća od cijele gruzijske reprezentacije.  To treba dokazati na zelenom travnjaku.