Zabrinjavajući nalaz

Znanstvenici otkrili nano i mikroplastiku u 9 od 10 uzoraka kancerogenog tkiva prostate

T.I.

Foto: iStock

Foto: iStock

Kancerogeno tkivo sadržavalo je prosječno 2,5 puta više plastičnih čestica nego obližnje zdravo tkivo prostate istih pacijenata



Pilot-studija koju su proveli istraživači s NYU Langone Health i NYU Grossman School of Medicine, koja će biti predstavljena sutra na simpoziju o genitourinarnim karcinomima Američkog društva za kliničku onkologiju, još  je jednom ukazala kako mikroplastika koje ima svuda oko nas, može imati poguban utjecaj na ljudsko zdravlje.


Prijašnja istraživanja pokazala su da moderni čovjek unosi mikro i nanoplastiku u sebe udisanjem i hranom i da ona zapravo ne izlazi iz njega. Određena koncentracija je gotovo u svakom organu, kao i u tjelesnim tekućinama, krvi, slini, pa i u spermi.


U ovom slučaju, znanstvenici su analizirali tkivo prostate kod 10 pacijenata kojima je ta žlijezda kirurški uklonjena zbog raka. Rezultati su pokazali da je u 9 od 10 uzoraka tumora pronađena mikroplastika i nanoplastika. Kancerogeno tkivo sadržavalo je prosječno 2,5 puta više plastičnih čestica nego obližnje zdravo tkivo prostate istih pacijenata. Najčešće su pronađeni najlon-6 (koristi se u tekstilu i ribarskim mrežama) te polistiren (ambalaža za hranu, stiropor). Također su detektirani polietilen i polipropilen.




„Naša pilot studija pruža važne dokaze da izloženost mikroplastici može biti faktor rizika za rak prostate“, rekla je za ScienceDaily glavna autorica studije Stacy Loeb, dr. med., profesorica na Odjelu za urologiju i zdravlje stanovništva Medicinskog fakulteta Grossman Sveučilišta New York.


Vittorio Albergamo, docent na Odjelu za pedijatriju Medicinskog fakulteta Grossman Sveučilišta New York, rekao je da istraživački tim planira dodatno istražiti kako se mikroplastika ponaša unutar tijela i može li doprinijeti nastanku raka. Jedna od mogućnosti koja se razmatra jest da čestice izazivaju produljeni imunološki odgovor, odnosno upalu unutar tkiva prostate. Vremenom, kronična upala može oštetiti stanice i uzrokovati genetske promjene koje dovode do raka.