Dosad niti jedna letjelica nije otišla tako daleko kao što je to sada uspjelo američkoj sondi. Voyager 1 je poslije 34 godine i prijeđenih više do 17 milijardi kilometara napustio Sunčev sustav i otisnuo se nepoznatim stazama brzinom od 46 tisuća kilometara na sat
Astronomi uspoređuju potragu za inteligentnim radio signalima iz svemira kao traženje igle u plastu sijena. Problem je u tome što moramo znati mnogo toga o poruci prije no što ju možemo pronaći. Među ostalim, to su, sa koje od 200 milijardi zvijezda u našoj galaksiji dolazi taj signal. Doduše, nemaju sve te zvijezde istu vjerojatnost za postojanje planete poput Zemlje. Isto tako i koji kanal ili kanale oni koriste za odašiljanje signala. Na Zemlji, kada želite primiti neku poruku sa vaše omiljene radio stanice, namjestite vaš radio prijamnik na točno određen kanal Za izvanzemaljske poruke mi nemamo pojma na kojem su kanalu i koliko su »široke« njihove poruke, koliko frekvencija pokrivaju. Pitanje je i koliko je slab njihov signal. Za prijam radio poruka na Zemlji je najvažnija snaga. Kada se putujete autom, slabe radio stanice se brže utišaju od onih jačih. Na takav način možemo potpuno propustiti izvanzemaljske poruke, čak i ako nam je antena točno uperena u sam izvor, ali naša oprema za slušanje nije dovoljno osjetljiva da to primi. Dvojba je kojom metodom su svemirci kodirali radio valove. Bilo bi jako dobro kada bi izvanzemaljci tako znali Morseovu abecedu, međutim to je ipak nije tako. Moramo se znati da poruka može biti kodirana na čitav niz načina. U prošlim potragama, astronomi su morali pogađati takve stvari vezane uz karakteristike poruka, a to je baš ulazak u štagalj sijena tražeći iglu. Važnost potrage koju obavlja NASA je da se traže mnogo veće mogućnosti po tom pitanju no što su bile u dosadašnjim potragama. Inače, od ranih dana prošlog stoljeća, sa Zemlje su slani signale u svemir putem radija, radara i televizije, tako je stvaran mjehur radio energije koja se širi od Zemlje brzinom svjetlosti. Početkom ovog stoljeća taj mjehur je velik gotovo sto svjetlosnih godina u promjeru, tako da bilo koja tehnološki razvijena civilizacija unutar te radio kugle može biti svjesna naše prisutnosti.
Hranili se taštinom
Ljudski rod, sve onako pun sebe se hranio taštinom, dokazom kako može dominirati svojom prirodom, a stjecanjem sve većih znanja stigao je do stvaranja strojeva poput ovoga. Tako je skoro prije 34 godine projektirao »Voyagera« u jeku svemirskih istraživanja stvarajući iluziju o odlasku u neke druge svjetove, o pronalasku nekih novih civilizacije smještenih tko zna gdje u svemiru. Sve se to događa bez zakona gravitacije, što svemu daje dodatnu dozu misterije. Tu su tvrdnje ondašnjih matematičara, fizičara, filozofa i drugih raznih naučnika te astrofizičara poput Amerikanca Carla Sagana. Oni su pisali zamišljajući kako će moći biti shvaćeni od strane nekih inteligentnih bića čije je boravište tamo negdje među »samo« dvije stotine milijardi zvijezda. U projektu »Voyager« je promoviran mentalitet susreta s nepoznatim živim bićima, nešto kao bacanja boce s porukom u more, samo na svemirski način. tako je ova »boca u oceanu«, mala sonda otplovila daleko, na neka prostranstva na koja ljudskih ruku djela nisu stigla u proteklih »samo« 13 milijardi godina, kada se odigrao navodni »Veliki prasak« najavljujući današnji »raspored snaga« u nama poznatom dijelu svemira.
Mnogo promjena
Letjelica komunicira sa Zemljom s odgodom, poruka sa tog svemirskog letećeg objekta putuje do centra u kojem ju prate, negdje oko 16 sati. Gospodin Tom Krimigis, jedan od ljudi koji su stvarali ovo čudo nauke i tehnike, prati pomno što se događa s »Voyagerom 1« u vremenu koje na zemlji i u svemiru ima sasvim oprečna značenja, sve to u doba kada se život na našoj planeti itekako promijenio od dana lansiranja letjelice. Ona ide našom galaksijom u kojoj je Zemlja kao jedan novčić u odnosu na teritorij cijele Francuske. Brod je uglavnom u toj dugo putujućoj poruci »javio« da je oko njega neočekivani blaženi mir i tišina, da je ostavio za sobom posljednje nalete »sunčevog vjetra« da ga neutroni i protoni koje Sunce emitira, više nikada neće dostići.
Jedna od šala vezana za poruke je i ta da nas svemirci nisu posjetili jer su slušali naše radio i televizijske poruke te iz toga zaključili da nema inteligentnog života na zemlji. Šalu na stranu, jako je teško da se bilo koji sadržaj programa može dekodirati na udaljenosti od puno svjetlosnih godina. Frank Drake i njegove kolege iskoristili su 1974. g. divovski radio teleskop u Arecibou u Puerto Ricu kako bi odaslali kodiranu poruku u smjeru kuglastog skupa zvijezda, koji čini milijuna zvijezda imena M13. Zbog velike udaljenosti tog skupa, treba pričekati »samo« 25.000 godina da poruka stigne do tamo.
Tako bi mogao putovati »zauvijek« u tom svemirskom okruženju, sve kada se i 2020. godine »zaustavi srce« njegova motora na plutonij. Pritom se može, promatrati efekt njegova putovanja kao kada se baci kamen u vodu a oko njega se samo šire koncentrični krugovi. Poruke su na »Zlatnoj ploči«, koju u prvim trenucima projektanti nisu željeli, poručuje talijanska »La Repubblica«. Strahovali su naime da bi se u putujućoj sondi mogla narušiti vrlo osjetljiva ravnoteža, ali su na kraju morali pristati na ovo tehnološko rješenje.
Brandenburški koncert
»Zlatna ploča« sadrži Brandenburške koncerte Johana Sebastiana Bacha te čak 115 zvukova sa Zemlje. Misli se na šum vjetra, mora, glasanje ptica, kitova, kao i na političke poruke. Riječ je o ondašnjim istupima prvog čovjeka Ujedinjenih naroda Kurta Waldheima te na tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera. Tu su i pozdravi zemljana na 55 raznih jezika, grafikoni s parametrima koji predstavljaju Sunčev sustav, isto kao i molekularni znakovi. Sve je to snimljeno na na bakreni mikrodisk, koji je pak spremljen u posebnu zapečaćenu haubu. kako bi ga neki izvanzemaljac mogao slušati drugo je pitanje s obzirom da se u nas ne proizvode ovakve ploče. Za slušanje ondašnje glazbe »Led Zeppelina« i Elvisa Presleya pomogao bi neki već zaboravljeni »giradiski«, pitanje je samo kako ga pronaći u svemiru. Sve je to bilo u nekom dobu, koje današnje generacije teže mogu zamisliti.
One davne 1977. godine je bilo puno događaja koji su bili u središtu svjetske pozornosti, u prvom redu je to smrt legende Elvisa Presleya, rock zvijezde koji milijuni njegovih fanova ne zaboravljaju niti dan danas. Amerika je pak svijetu ponudila novog lidera u liku predsjednika Jimmy Cartera, koji je tada postao stanovnik Bijele kuće. Kroničari bilježe kako je u SAD–u cijena benzina bila 25 centri za litru, sve to dok su Izrael i Egipat zaključili svoj mirovni sporazum. Bilo je to prvo priznavanje Izraela od strane jedne arapske države, priznato je pravo Izraelu na postojanje kao suverenoj naciji. Te godine je pušten u promet naftovod s Aljaske, sve uz nadu da će ugasiti vječitu američku žeđ za naftom. Dok je Francuska slavila prvi let toliko spominjanog zrakoplova »Concorde« u Brooklynu su počeli eksperimentirati sa snimanjima magnetskom rezonancijom. Spominjana Francuska je te godine zabilježila posljednju smrtnu kaznu giljotiniranjem, sve to dok su SAD poslije duge stanke uzrokovane odlukom Vrhovnog suda opet izvršile jednu smrtnu kaznu. Da ipak bude nešto u svemirskom tonu pobrinuo se legendarni režiser Steven Spielberg, koji je te godine lansirao jedan od svojih poznatih filmova, uradak »Bliski susreti treće vrste«.
Intergalaktički prostori mogu dobiti dojam načina života na Zemlji, kakvog je u današnje doba teže pronaći. Teško bi je zamislili i današnji dječaci, a kamoli tamo neki »alieni«. Jasno je da su, što se tiče fizioloških osobina, ljudi isto ono što su bili i nekada, muškarci i žene su građeni kao što su bili građeni i prije tri desetljeća, uz pokoji centimetar visine više. Zahvaljujući boljim uvjetima života i prehrani, prosječna visina ljudi je veća.
Puritanci
Zbog takvih uvjeta porasla je i životna dob ljudskog roda, ali onaj koji bi jednom došao do te »Zlatne ploče«, ne bi znao ništa o onima koje je našao. Frontalne snimke muškaraca i žena, koje su bile snimljene na sondama »Pioneera«, namijenjene također svemiru, jednostavno su izbrisane zbog protesta puritanaca. Oni jednostavno nisu željeli da se snimke ljudi pojave u svemiru i točka.
U međuvremenu »Voyager 1« nastavlja svoj put. On je, zajedno sa »sestrinskom« letjelicom »Voyagerom 2«, bila lansirana u kolovozu 1977. g. s ciljem proučavanja Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna. Njegovo brodsko računalo nam je emitiralo čudesne snimke ovih planeta , isto tako i »razglednicu« Sunčevog sustava. Bila je poslana još 1990. godine. Letjelice su uspješno obavile svoje zadaće 1989. godine te su obje lansirane u duboki svemir, a put se nastavlja prema središtu Mliječne staze. Što će tamo naći jednog dana, drugo je pitanje.
