Studenti Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci već pet godina imaju priliku pohađati jedinstveni kolegij asistivne tehnologije u okviru kojeg nastaju različita pomagala namijenjena osobama s invaliditetom, a ove će se akademske godine raditi na razvoju čitača misli. Riječ je, kaže voditelj kolegija prof. dr. Miroslav Vrankić, o uređaju za čitanje EEG-a, a nakon što Tehnički fakultet razvije poseban algoritam, računalo će moći prepoznavati određene setove moždanih aktivnosti  i potom izgovarati riječi umjesto nepokretnog korisnika.

– Uređaj ne čita doista misli, ali očitava moždani signal i način na koji mozak reagira na različite tipove stimulansa. Riječ je o low-cost opremi koja signale iz mozga prima na neinvazivan način,  jer ga nije potrebno spajati direktno na moždanu ovojnicu, ali znanstvenici zato dobivaju signale s jako puno šuma. Naš je cilj razviti poseban algoritam, računalni kod koji će raspoznavati pojedine funkcije i signale te ih zatim koristiti kao input za aktivaciju specijalnog komunikatora – pojašnjava prof. dr. Vrankić.

Troje ispitanika

Uz pomoć komercijalno dostupnog uređaja Emotiv moguće je računalnom igrom upravljati uz pomoć misli, vizualizirajući željene radnje. Plan je prof. dr. Vrankića uz pomoć posebnih algoritama osobama koje uopće ne mogu komunicirati sa svojom okolinom omogućiti da onima koji skrbe o njima pošalju poruku o svojim potrebama, kao što su glad ili žeđ, a za tu svrhu nađeno je i troje korisnika čijim će se potrebama prilagoditi istraživanje.

– Riječ je o osobama koje su »zaključane« u sebe, većina od njih svjesno može pokretati isključivo očima, a tek poneki među njima ima mogućnost refleksnog pokreta. U ovom trenutku oni nikako ne mogu doprijeti do svoje okoline i to je zastrašujuće. Dok smo tražili korisnike koji bi sudjelovali u istraživanju, ispričali su mi strašnu priču o nepokretnoj djevojci koja je plakala, ali nitko od njenih njegovatelja nije mogao dokučiti zašto. Na kraju su posumnjali da je u pitanju slijepo crijevo, ali su tek na operacijskom stolu otkrili da je zapravo boli zub. Bilo bi fascinantno omogućiti takvim ljudima da se napokon izraze – priča prof. dr. Vrankić.

Dug popis radova

Čitač misli tek je jedan od izuma koji je u planu za ovu akademsku godinu, jer na popisu studenata i njihovog profesora je i izrada  aplikacije za senzoričku sobu za zagrebački Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava u kojoj će se s djecom raditi uz pomoć specijalnih projekcija, zatim sustav SOS poziva za paralizirane osobe koji će se aktivirati na bilo koji proizveden glas kako bi osobe prikovane za krevet mogle pozvati pomoć, kao i igračke koje se upravljaju sklopkom, a namijenjene su djeci s motoričkim poteškoćama.

Popis onoga što je u okviru kolegija asistativne tehnologije do sada napravljeno još je dulji, jer su studenti zajedno sa svojim profesorom izradili čitač titlova za slabovidne, uređaj za raspoznavanje objekata koji ima edukativnu svrhu, igre za rehabilitaciju, kao i Theremin elektronički uređaj koji na bazi pokreta tijela proizvodi glazbu, a rađen je za potrebe polaznika Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka. Posljednje pomagalo za koje su zaslužni studenti Andro Staničić, Dražen Paparić i Vedran Čančarević je tipkovnica za računalo specijalno izrađena za učenike Ekonomske škole Mije Mirkovića.

– Riječ je o predimenzioniranoj tipkovnici koja zahvaljujući svojoj veličini učeniku s različitim teškoćama, primjerice djetetu koje lošije vidi i ima slabije razvijenu motoriku, omogućuje lakše korištenje.

Taj je projekt, kao i niz drugih financirala Zaklada Sveučilišta u Rijeci. Zaklada, kaže prof. dr. Vrankić, redovito podržava projekte studenata Tehničkog fakulteta, a ponekad se u financiranje uključuju i ustanove koje traže pomoć za rješenje određenih problema.

– Ne trebaju nama strašno velika sredstva za to što radimo. Veća je tu vrijednost rada i utrošenog vremena. U nekim se slučajevima bavimo razvojem hardvera, a u nekima softvera – kaže Vrankić.

Do svojih korisnika studenti i prof. dr. Vrankić dolazili su i putem raspisivanja natječaja, ali korisnici i sami dolaze do njih. Samo prošle godine imali su 50 upita, a ono što je bitno kod odabira je da tražena pomagala budu tehnički dovoljno zahtjevna, ali opet ne prezahtjevna kako bi ih uspjeli razviti tijekom dva semestra.

– Na kraju velik dio prijedloga moramo odbiti, ali jedan dio projekata se ipak uspješno realizira na veliko zadovoljstvo korisnika koji besplatno dobiju na korištenje prototip svog jedinstvenog pomagala. Moja je želja bila podučiti studente kako od početne ideje doći do finalnog proizvoda, osluškujući potrebe korisnika i zajednički iznalazeći rješenja. Ideja je već tijekom studija znanost prilagoditi praksi i  konkretnim korisnike, osobe od krvi i mesa te iznalaziti rješenja koja im omogućuju bolji život. Asistivna tehnologija je svaka tehnologija koja pomaže osobama s invaliditetom, bilo da je riječ o slušnim aparatima, komunikatorima ili robotskim rukama – zaključuje prof.dr. Vrankić.