Najmanje orke imaju široki raspon od dvadeset i osam nota kojima se služe da bi komunicirali s članovima obitelji, prenosi MSN. Orke Rossovog mora su najmanje od pet vrsta ovih kitova, ali puno su bolji pjevači od svojih velikih rođaka.

Ovi su predatori poznati pod nazivom “tip C ubojitih kitova” i mogu narasti do otprilike šest metara, a za komunikaciju koriste zvižduke i pulsirajuće zvukove. Do sada smo naučili da kitovi općenito za sporazumijevanje ispuštaju glasove slične pjevanju koji se šire stotinama kilometara. Neka istraživanja pokazuju i da svaka grupa razvija svoju tipičnu “pjesmu”. Ponekad se pojedini kit može prepoznati po svojoj specifičnoj i nezamjenjivoj pjesmi.

Najnovije istraživanje kaže da široki raspon zvukova ovim životinjama pomaže prenijeti poruku o promjenama u pejzažu njihovih staništa. Istraživači su otkrili i da sisavci pronađeni na Antarktici često koriste dva simultana zvuka da bi locirali članove svoga jata. 

Rebeca Wellard sa Sveučilišta Curtin u Australiji objašnjava: “Koristeći pasivno akustično praćenje, naš je tim mogao analizirati snimke prikupljene od devet odvojenih susreta s otprilike 392 kita tipa C, uključujući odrasle, adolescente i mladunčad.

Mogli smo identificirati da mladunčad koristi multi-komponente što znači da se mnogi njihovi pozivi iz pulsirajućeg zvuka prenose u zvižduk. Otkrili smo i da 39 posto ovih vrsta poziva krene sa serijom širokopojasnih ‘pulseva'”, kaže Wellard. 

Wellard kaže da udaljenost staništa kitova i oštra polarna klima mogu otežati nadgledanje kretanja orki Rossovog mora. Međutim, takvi su istraživački projekti od ključne važnosti za bolje razumijevanje njihovog ponašanja i akustičnog repertoara.

Najčešća ponašanja kitova ubojica primijećena u studiji bila su putovanja i hranjenje pod ledom te druženje na površini. Istraživači vjeruju da bi to moglo objasniti porast broja njihovih međusobnih poziva.

Wellard dodaje: “Tijekom poziva su se često istodobno javljala dva zvuka, poznata kao bifonacija. Te bi se vrste poziva mogle upotrijebiti za pronalaženje mjesta na kojem mogu biti i ostali članovi jata. Zbog pomicanja i promjene staništa u McMurdo Soundu, mladunčad bi mogla koristiti biofonične pozive za komunikaciju s članovima obitelji o dostupnim otvorima za disanje.

Naši nalazi pružaju početni korak prema uspoređivanju i razlikovanju akustike kitova tipa C s onima drugih populacija kitova u južnoj hemisferi”.