Razočaravajuće je što se ne prepoznaje da bismo i kroz promoviranje obnovljivih izvora energije i kroz ekološku proizvodnju hrane, mogli imati višestruke koristi i za naše potonulo gospodarstvo. Na cijeli se problem gleda samo kao na opterećenje, kao na nešto što moramo, jer nam tako kažu EU i neki međunarodni ugovori
Klimatske promjene jedna su od najvećih prijetnji s kojom se suočava suvremeno društvo, ustanovljuje na početku svoje knjige – studije »Koga briga za klimu, k sociologiji klimatskih promjena?« dr.sc. Jelena Puđak, djelatnica Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i predavačica na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Posljedica klimatskih promjena i štetnih uzroka koji su do njih doveli postajemo sve svjesniji – Hrvatsku i Evropu posljednjih godina obilježavaju veliki klimatski ekstremi – od velikih suša, toplotnih udara do poplava, čime su nanesene velike štete zajednicama, gospodarstvima, ekosustavima u cjelini, stotine je ljudskih života odneseno…
Klimatske su promjene postale problem svakodnevice, pa je sociologinja Jelena Puđak poduzela svojevrsni pionirski poduhvat u nas i napravila studiju – istraživanje čiji je rezultat knjiga »Koga briga za klimu« (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2014.), kojom je otvorila put k sociologiji klimatskih promjena u domaćem okruženju.
Knjiga je poziv za rad na promjeni svijesti građana, što je temeljni uvjet za promjenu na bolje. U nas je uvriježen pogled na klimatske promjene kao na nešto što je povezano isključivo s meteorologijom, geofizikom ili nekim drugim prirodnim znanostima. Sociološki pristup problemu mijenja dosadašnji način gledanja na ovaj problem kao na pojave koje se svako toliko pojavljuju kroz povijest civilizacije, kojima se željela otkloniti čovjekova odgovornost za ono što se događa oko njega. Pokazuje da smo sami odgovorni za ono što nam se događa uslijed trpljenja klimatskih promjena, ali i to da se stvari mogu mijenjati na bolje, da situacija nije beznadežna. Rješenja, kako kaže i naš poznati sociolog i mentor dr. Puđak, doktor znanosti i aktivist Vladimir Lay, postoje, i, čak štoviše, Hrvatska prirodno obiluje rješenjima u vidu obnovljivih izvora energije. No još uvijek nema volje niti dovoljno znanja da se ona i primjene.
Klimatsko poricanje
Logično je da se sociologija počela baviti klimatskim promjenama, jer njih uzrokuju ljudske aktivnosti, način na koji je društvo organizirano, na koji opstaje i obavlja svoje vitalne funkcije, a to sve ima za nuspojavu ogromne emisije stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene. A i posljedice klimatskih promjena će opet najviše trpjeti društvo.
Klimatskih ekstrema jest uvijek bilo, no oni su sada intenzivniji i češći. Klimatski skepticizam, odnosno poricanje, pojašnjava dr. Puđak, pokazalo se, pokret je dijela znanstvenika koji su većinom bili na nekoj platnoj listi kao savjetnici kompanija, kojima javno politički instrumenti, uz čiju pomoć bi se smanjile emisije, nisu išli u prilog. Međutim mi vidimo, iz dana u dan, da se nešto čudno događa s klimom, da ona više nije ona klima od prije. Odstupanja se mjere iz sezone u sezonu, dovoljno je samo otići na web stranice našeg službenog Državnog hidrometeorološkog zavoda, koji sve to marljivo prati, gdje se ta odstupanja lijepo mogu vidjeti i na mjesečnoj bazi, i na bazi sezone, godine, što pokazuje da s klimom nešto ne štima.
Visoke emisije
Naravno, zaključuje naša sugovornica, to zatvaranje očiju pred problemom čovjeka će koštati, a posljedice po društvo bit će i ekonomske, a negativno će utjecati i na kvalitetu života.
– Moderno ljudsko društvo je društvo visokih emisija. Problem je u načinu organizacije modernog društva, u načinu na koji proizvodimo hranu, energiju, načinu na koji zbrinjavamo otpad, načinu na koji organiziramo privatno, poslovno življenje, sve to uzrokuje velike emisije stakleničkih plinova. Kako bi se smanjile emisije ne može se stvar popravljati samo na jednome aspektu, promjene su sveobuhvatne. Društva visokih emisija karakteriziraju sustavi koji su zatvoreni i međusobno se podupiru. Život u predgrađu i putovanje u veće centre na posao podupire korištenje automobila, a emisije iz prometa su vrlo velike… Svaki aspekt našeg osobnog života je visoko uvjetovan sustavom u kojemu živimo, prometnim sustavom, sustavom opskrbe grijanja naših domaćinstava, kulturom konzumerizma koja nalaže da trebamo puno trošiti, imati stalno novu odjeću, aute, jer inače nismo percipirani kao vrijedni i funkcionalni u društvu, pojašnjava dr. Puđak.
Relacije koje je ponudila i u svojoj knjizi vode do shvaćanja da je ideologija neoliberalnog kapitalizma utjecala i utječe na to da čovjek danas pati od velikih posljedica klimatskih promjena koje mu ugrožavaju život, ili njegovu kvalitetu. Ova mlada znanstvenica ističe da je neoliberalni kapitalizam, odnosno kapitalizam općenito, izrastao u nešto što je iz ekonomskog modela preraslo i u politički model, i što je s konzumerizmom, kao ideološkom podlogom neoliberalizma, prerastao u kulturološki model, koji se bazira na velikim, bogatim i vrlo jeftinim izvorima nafte. Da nije bilo nafte u količini u kojoj jest, da ona nije bila toliko jeftina, da nije u toj mjeri subvencionirana kao izvor energije, mi danas možda ne bismo imali probleme koje imamo, kaže ona. Nalaženje i prerada nafte na dnevnoj se bazi subvencionira milijunima i milijardama dolara diljem svijeta, iako znamo da bi te subvencije trebalo uložiti u razvoj i komercijalnu dostupnost nekih drugih, obnovljivih oblika energije, koji nam ne čine štetu.
Sveobuhvatna promjena
Promjena, koja je moguća i potrebna, je sveobuhvatna – mora se djelovati na svim područjima. Tijekom ljudske povijesti i ranije su se događali prijelazi s jednog energetskog sustava na drugi, u svim sferama. Društva su se na taj način i razvijala, no za te je prijelaze trebalo proteći 50-ak godina. Mi danas nemamo to vrijeme, trebali bismo to nekako ubrzati, društvenom inovacijom i svjesnim upravljanjem na međunarodnoj, pa sve do lokalne razine bi se, planiranim socijalnim inžinjeringom, to moglo postići.
– Nama nije suđeno da mi do kraja svijeta i vijeka koristimo fosilna goriva i da živimo na način na koji živimo, ali mora postojati i politička volja da se promjena napravi, a ona treba imati podršku javnosti, kaže dr. Puđak.
Opskrba električnom energijom prilično je velik dio problema. Energetika kao sektor sudjeluje u svijetu s velikim udjelom emisija stakleničkih plinova, u Hrvatskoj konkretno preko 70 posto emisija dolazi iz sektora energetike. Zato i EU sada inzistira na smanjenjima koja se trebaju provesti u sektoru energetike, primarne proizvodnje i potrošnje. U planu je da se na tom području, do kraja ovoga stoljeća, u potpunosti smanje emisije. To bi značilo potpun prelazak na obnovljive izvore energije. Postoje brojne studije, u Hrvatskoj su, između ostaloga, rađene i na Strojarskom fakultetu, koje pokazuju o kojim se točno brojkama radi i koji oblici obnovljivih izvora prikladni za razvijanje, u kojoj mjeri bismo ih kao društvo mogli primijeniti, kojom brzinom, koliko je to energetski isplativo, koliko smo tehnički u mogućnosti zadovoljiti takve potrebe… Rješenja postoje, no pitanje je njihove implementacije.
Država bi tu trebala uskočiti s regulatornim mehanizmima koji bi trebali omogućiti da cijena obnovljivih izvora energije padne, da bi oni onda postali šire društveno i komercijalno prihvatljivi. A države to još uvijek u dovoljnoj mjeri ne rade, kaže dr. Puđak.
Obnovljivi izvori
Stvari se pomiču, ali se pomiču vrlo sporo, a istovremeno se svaki mjesec posvuda u svijetu događaju velike posljedice klimatskih promjena, umire puno ljudi zbog toplotnih udara… Obnovljivi izvori su jedno od rješenja kada je riječ o energetici, i u tom smjeru Hrvatska treba ići. Hrvatska ima puno sunca, a solarizacija nam je mršava. Firma „Solaris“ u Novigradu je propala, umjesto da uspješno solarizira barem Istru. Cijela Dalmacija je puna sunca, dok istovremeno solarizacija ne napreduje. Državna politika nije dovoljno proekološka. Ljudi nisu dovoljno informirani, nemaju znanja o tim stvarima, pa se i ne pouzdaju, a rješenja po svijetu pokazuju da to ima smisla.
Treba samo pogledati Njemačku, Dansku, kada je riječ o obnovljivim izvorima, gdje ima puno manje sunca nego ovdje, pa više neće biti nikakve dileme. Oni su davno otvorili sustave, ali treba znati da je i narod tamo obrazovaniji. Mi imamo navodno nekih 20-ak posto visokoobrazovanih, dok, uzmimo, Engleska ima 50 posto. Velika je to razlika. Na više znanja se hvataju i inovacije. S malo znanja vraća nam se samo tradicionalizam i ponavljanje staroga, makar ono bilo nazadno i potvrđeno pogrešno, kaže dr. Lay.
Kazna ili trpljenje
On nas upozorava da se Hrvatska može osloniti na obnovljive izvore kao što su vjetar, sunce, geotermalni obnovljivi izvori, biomasa – spaljivanjem otpada od biomase može se proizvoditi grijanje. Saznajemo da će u Glini uskoro biti organiziran jedan takav zanimljiv projekt – grijanje škole i kaznionice na biomasu. Međutim, još nema ozbiljnih pomaka u tom pravcu.
– Ako želite anticipacijom nešto mijenjati, jako mali broj ljudi trza na to, tako da kod nas će osvješćivanje ići preko kazne ili trpljenja, mislim da je to realno, zaključuje naš sugovornik.
– Kod nas je industrija potonula, ništa se ne proizvodi, i imamo pad broja stanovnika, pa je zbog toga kod nas trenutno pad emisija štetnih plinova. S druge strane mi smo energetski jako intenzivni, mi za iste stvari trošimo puno više energije nego što to troše vani. Također trebamo gledati da bi nam promjene o kojima govorimo mogle pomoći u gospodarskom oporavku. Treba promijeniti ponašanje. Jako je bitno shvatiti da treba smanjiti ukupnu potrošnju u svemu. Ne treba samo inzistirati na energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima, već i na tome da se općenito smanji potrošnja, upozorava dr. Puđak, dok njen kolega podsjeća na to da su naše državne razvojne strategije, pogotovo energetske strategije, potpuno promašile, jer predviđaju i zazivaju rješenja koja nas vode u još intenzivnije korištenje energije, jer promoviraju korištenje posebnih izvora ili nuklearnih, što također nije dobro, i zaključuje da mi ne samo kao pojedinci, nego i kao država ne idemo u dobrom pravcu, ne samo što se tiče smanjenja štetnih emisija, nego i promjene načina razmišljanja.