Nedavno istraživanje koje je provelo irsko Sveučilište Dublin City otkrilo je da nogometni vratari, koji imaju zadatak donošenja ključnih odluka u djeliću sekunde kako bi spriječili svoje protivnike da zabiju gol, percipiraju stvarnost drugačije.

Ova osjetilna perspektiva razlikuje ih od običnih ljudi i drugih igrača.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Current Biology, naglašava da su vratari u stanju razlikovati vizualne signale preciznije i brže od slušnih.

Ta im sposobnost omogućuje promptno djelovanje čak i na temelju nepotpunih informacija, kao što se događa s udarcima na gol čija putanja nije jasna u trenutku udarca.

Oni razdvajaju vizualne i slušne signale umjesto da ih integriraju

Istraživači, predvođeni Michaelom Quinnom (koji je također bivši profesionalni vratar) pratili su 60 volontera, uključujući vratare, igrače i ljude koji nisu povezani s nogometom.

Kada su testirani korištenjem slika uparenih sa zvukovima u različitim vremenskim intervalima, rezultati su otkrili primjetne razlike u sposobnostima multisenzorne obrade vratara.

Pokazali su da mogu brže i preciznije procijeniti vizualne i slušne signale, čak i kada su vrlo blizu jedan drugome, pokazujući sklonost razdvajanju takvih podražaja umjesto da ih integriraju.

Stoga mogu brže i preciznije procijeniti različite signale i također imaju veću sklonost odvajanju vizualnih podražaja od slušnih.

Prema autorima istraživanja, ova tendencija razdvajanja senzornih informacija proizlazi iz vratareve potrebe da donose trenutne odluke na temelju vizualnih i slušnih signala koji mogu stići u različito vrijeme.

Na primjer, vratari promatraju kretanje lopte u zraku i koriste zvuk koji nastaje tijekom udarca.

Međutim, vremenski odnos između ovih signala varira ovisno o poziciji igrača koji šutira, što objašnjava zašto vratari obrađuju te signale odvojeno umjesto da ih kombiniraju.