Ideja iskrcavanja na Mars uspješno je obavljena i posada je upravo na povratku na Zemlju. Ovako bi ukratko trebao izgledati kratki raport priče o međunarodnoj posadi. Treća završna faza, koja će trajati još sedam mjeseci izolacije, počela je u lipnju 2010. u simulatoru pokraj Moskve
Svemir, krajnja granica. Ovo su putovanja zvjezdanog broda »Enterprise« i njegova stalna misija – istraživati čudne nove svjetove, tražiti novi život i nove civilizacije, hrabro kročiti tamo gdje još niti jedan čovjek kročio nije.
Iz sezone u sezonu ovako se otvarala svaka od mnogobrojnih epizoda jedne od najpoznatijih tv-serija u povijesti – »Zvjezdanih staza«. Djelomično zbog nadahnutog »intra« kreatora serije Genea Roddenberryja, a djelomično zbog dobro složenih SF priča, gotovo da nije bilo fana »Star Treka« koji nije bar jednom zamišljao kako stoji na palubi »Enterprisea« i zaneseno gledajući u ogromni ekran sa zvijezdama otkriva nove svjetove u bespućima svemira.
Istraživanja na članovima misije Mars500
Tko pripada ESA-i
Veličina letjelice
Prije dvije godine
Europska svemirska agencija, međunarodna organizacija sa sjedištem u Parizu, koja okuplja 18 zemalja članica iz Europe, već se dugo godina nastoji nametnuti kao ravnopravan »faktor« u istraživanju svemira. Buduće misije na Mjesec i Mars dva su glavna dugoročna ESA-ina cilja, pa je agencija u suradnji s ruskim Institutom za biomedicinske probleme sa sjedištem u Moskvi, prije dvije godine pokrenula ambiciozni projekt MARS500. Smisao neobične »misije« pokušaj je da se na Zemlji simuliraju sve okolnosti budućeg leta i slijetanja na Mars s ljudskom posadom, te istraže potencijalni psihofizički problemi koje bi takva misija mogla stvoriti njenim sudionicima.
Probnih 105 dana
Šest odabranih kandidata različitih zanimanja vezanih za astronomiju, najprije je tijekom 2009. godine obavilo »testni« izolacijski period od 105 dana, nakon čega su u lipnju 2010. godine ušli u posebno uređenu komoru – simulaciju letjelice koja bi ih trebala odbaciti do Marsa, smještenu u blizini Moskve. Tijekom proteklih osam mjeseci sudionici misije Mars500 s vanjskim su svijetom komunicirali putem video veze, s dvadesetminutnim zakašnjenjem koje je karakteristično za svemirske letove.
Članovi posade sami su si organizirali život, obavljali medicinska mjerenja jedni na drugima, održavali sustav, te čistili »letjelicu« i pri tome svake sekunde bili promatrani od strane »zemaljske« ekipe u bazi, u realnosti smještene tek prostoriju do njihove. Ovaj pravi svemirski »Big Brother« tijekom posljednjih osam mjeseci, nakon početnog medijskog odjeka, pomalo je izašao iz fokusa javnosti, no mediji su se ponovo za njega –zainteresirali nakon što je početkom ovog mjeseca ekipa napokon izašla na površinu Marsa.
Slijetanje mini letjelice s već pripremljenom komorom za boravak na površinu Crvenog planeta, odnosno točnije – u treću eksperimentalnu prostoriju ruskog Instituta, odvijalo se po planu, pa su mediji prenijeli fotografije Rusa Aleksandra Smolevskiog, Talijana Diega Urbina, te Kineza Wang Yuea kako u smjenama, vozeći mali »rover« ili hodajući, prikupljaju podatke s pješčane površine Marsa. Ostatak posade, Francuz Romain Charles, te Rusi Sukrob Kamolov i Aleksej Sitev za to vrijeme su ostali u orbiti. Ekipa s površine Marsa završila je svoj posao, te se mini-šatlom vratila do ostatka posade u »matičnoj« letjelici, gdje će u karanteni prije druženja s ostalima, ostati još tri dana. Za njih je upravo započeo, treći i završni dio misije koji će trajati još sedam mjeseci.
Koliko god se cijeli ovaj bigbrotherovski svemirski show činio neobičnim, obzirom da realnost situacije teško može biti postignuta bez svijesti o realnim rizicima koje nosi odlazak u svemir i ljudima posve nesvakidašnjih uvjeta života koje nosi bestežinsko stanje, kraće znanstvene studije izolacije već su ranijih desetljeća ukazivale na efekte koje ona ima na imunitet, te funkcioniranje ljudskog organizma. Upravo će ponašanje posade zatvorene više od godinu dana u prostor ne duži od 20 metara i širi od 4 metara, tvrde mnogi, biti jedan od najvećih izazova budućih svemirskih misija, do kojih – predviđaju stručnjaci – neće doći još najmanje deset godina.