Ubrzani razvoj današnje tehnologije kojom se služe tzv. »pametni telefoni« i slične spravice naoko je teško pratiti, no ako mislite da je pametni ručni sat vrhunac tzv. »nosivog« tehnološkog napretka, daleko ste od istine. Veliki koncerni koji proizvode moderne gadgete koriste, naime, samo jako mali dio znanstvenih saznanja do kojih se zapravo dolazi daleko od komercijalnog tržišta, u javnosti najčešće nevidljivim laboratorijima u kojima budućnost već sad premašuje neke najluđe koncepte iz recentnih SF filmova.

  Tamo možete otkriti kako se već sad pametni telefoni mogu kontrolirati jezikom, kožom ili moždanim valovima, dodir se nekome može poslati zrakom, a ukus hrane može se promijeniti pomoću zvuka, težine ili boje.

  – Svaki znanstvenik uključen ili zainteresiran za »nosivu« tehnologiju reći će vam da su svi aktualni komercijalni noviteti zapravo izumljeni još prije dvadesetak godina, pojasnio je ovih dana za Reuters Aaron Quigley sa Sveučilišta St. Andrews u Škotskoj navodeći primjer višestrukog dodira, odnosno mogućnosti da se dodirom više prstiju kontrolira ekran. Tu je »inovaciju« Apple predstavio tržištu 2007. godine, no japanski znanstvenik koristio ju je godinama prije toga. Slična je priča i s famoznim Appleovim satom, najnovijim hit-gadgetom koji zabavlja mase diljem svijeta.

Ekran oko zgloba

Mogućnost slanja crteža ili vlastitih otkucaja srca drugim korisnicima putem spravice za ručni zglob još je prije desetak godina pak razvio Eric Paulos izumivši uređaj osjetljiv na dodir koji je reagirajući na udarce, kuckanja ili tek dodir omogućavao korisnicima slanje poruke.

  Paul Strohmeier, istraživač instituta »Human Media Lab« iz Ontaria naglašava da većina danas popularnih izuma korijene vuče od znanstvenika za koje šira javost nikad neće ni čuti. On i kolege, primjerice, istražuju na koji je način moguće razne uređaje učiniti još lakšima za korištenje. Konkretnije, njegov izum se zove DisplaySkin, a radi se o vrsti savitljivog ekrana koji se doslovno »omota« oko ručnog zgloba i potom se adaptira kako bi bio normalno »čitljiv« korisnicima. Neki drugi laboratoriji otišli su još dalje – upravljanje ekranom pomacima prstiju u zraku, prsten koji prepoznaje koji smo uređaj upravo dotaknuli i automatski ga aktivira, minijaturni »touchpad« koji se prilijepi na nokat, te omogućuje da »skrolamo« po ekranu uređaja trljajući prste…

  Znanost je već otišla i dalje od samih uređaja, odnosno u domenu korištenja tehnologije kako bi se lakše prezentirale neke inače skrivene informacije koje »odašilje« nečiji organizam. U tom smislu razvijaju se izumi poput ogrlice koja svjetli ukoliko osoba koja je nosi ima »morsku bolest« ili mučninu povezanu s kretanjem ili pak romatično sjedalo za dvoje koje signalira ukoliko osoba ima jake osjećaje za »nju« ili »njega« na susjednom sjedalu.

  Na ovo se nadovezuje mogućnost slanja neverbalnih informacija internetom. Prema prezentacijama viđenim na nedavnoj znanstvenoj konferenciji u južnoj Koreji, roditelj koji je na putu u budućnosti će, primjerice, moći svom djetetu »bežičnim« putem poslati taktilni zagrljaj. Pametni telefoni biti će u stanju slati i primati osjet mirisa, pa čak i određene vrste taktilnih osjeta.

Teško do tržišta

Slanje dodira, međutim, tek je vrh ledene sante. U budućnosti, ako je slutiti po izlaganjima na konferenciji u Singapuru, neke od osjeta moći ćemo i mijenjati. Japanski znanstvenici poigrali su se sa saznanjem da na osjet okusa utječu i neki auditivni, vizualni i taktilni faktori. Eksperimentirajući na grupama ispitanika, uspjeli su izmijeniti okus određenih vrsta hrane mijenjajući težinu vilice. Njihovi kolege u Velikoj Britaniji postigli su pak da hrana postane kiselija ili slađa mijenjajući joj boju, pa i puštajući određenu vrstu glazbe onome tko je konzumira.

  Teško je međutim znati koji će se od ovih znanstvenih rezultata jednog dana pojaviti u trgovinama, odnosno hoće li uopće.

  – Mislim da ne pretjerujem kad kažem da se 99 posto znanstvenih spoznaja nikad ne pretvori u »proizvod«. Izuzetno je teško predvidjeti što će postati iskoristivo i komercijalno, smatra Titus Tang sa Sveučilišta Monash u Australiji.

  Znanstvenici smatraju da se u novije vrijeme zapravo produbljuje »jaz« između znanosti i iskoristive tehnologije zbog izrazito brzih promjena na komercijalnom tržištu.

  – Većina »novih ideja« koje vidite na tržištu zapravo su tek primjene ideja koje su bile neprimjenjive u prošlosti. Industriji je uvijek potrebno neko vrijeme kako bi se prilagodila, naglašava znanstvenik Ashwin Ashok.