Fanovi »Zvjezdanih staza« zasigurno dobro pamte jedan od najpopularnijih futurističkih uređaja korištenih u ovom kultnom serijalu – famozni replikator koji bi ogladnjelim članovima posade u tren oka stvorio što god im nepce poželi. Djelovanje »Star Trek replikatora«, u kasnijim sezonama korištenog i za kreiranje nekih objekata, gledateljima nije pobliže objašnjeno sve do nedavno, kad je u filmu »Star Trek:Enterprise« navedeno da svemirski brod ima »preslagivač bio-materije« za recikliranje otpada u iskoristivi materijal koji može kreirati bilo što osim živog organizma, samo ako ima nekakvu molekulsku strukturu na raspolaganju. 

   A iako je takvo što i dalje teško usporedivo s bilo kojom postojećom »zemaljskom« tehnologijom, futuristička koncepcija replikatora mogla bi bar djelomično postati stvarnost već iduće godine, kad NASA planira u svemir poslati prvi – 3D printer. Tehnologiju 3D printanja koja je već na mala vrata ušla na područje industrije i medicine, NASA sad planira iskoristiti kako bi astronauti mogli sami proizvesti neki rezervni dio ili specifični komad alata ukoliko na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) dođe do kvara. Da bi stigao u svemir, sofisticirani uređaj međutim mora moći »preživjet« snažne vibracije polijetanja i biti u stanju funkcionirati u prostoru nulte gravitacije, pa NASA uz pomoć tvrtke »Made in Space« trenutno radi na usavršavanju prikladnog printera veličine mikrovalne pećnice. 

   – Zamislite da astronaut mora izvršiti popravak neophodan za funkcioniranje Međunarodne svemirske postaje o kojem mu ovisi život. Umjesto da se prethodno mora predvidjeti sve moguće kvarove i osigurati sve potrebne dijelove i opremu, on će potrebni dio moći jednostavno – isprintati, objasnio je Aaron Kemmer, izvršni direktor kompanije. 

   Godine 1970. posada Apolla 13 morala je, primjerice, improvizirati filter ugljičnog dioksida »kućne izrade« koristeći između ostalog i plastičnu vrećicu i ljepljivu traku. S 3D printerom taj bi problem bio učinkovito rješen u nekoliko minuta. Ova vrsta printanja, naime, podrazumijeva nevjerojatno precizno »slaganje« sloja na sloj po unaprijed zadanoj matrici čime se može proizvesti bilo koji oblik, te danas već dozvoljava korištenje velikog broja različitih materijala. NASA trenutno eksperimentira i s 3D printanjem dijelova za male satelite, što bi značilo da oni mogu doslovno biti proizvedeni u svemiru, odnosno na ISS-u, te potom od tamo lansirani u svemirska prostranstva kako bi slali podatke na Zemlju. Ovog kolovoza NASA je uspješno testirala metalni dio rakete »isprintan« 3D tehnologijom